U ime Crne Gore potpis je stavio ministar za ljudska i manjinska prava Fatmir Đeka, dok je u ime Prištine to učinio direktor tamošnjeg Instituta za ratne zločine Adem Hetemi. Ni Vlada ni Kabinet predsjednika države nisu o tome obavijestili javnost, niti je dokument objavljen na sajtu nadležnih institucija.
Postavlja se pitanje — da li je premijer Milojko Spajić znao šta mu je ministar potpisao? Ako jeste, zašto o ovome ćuti? Ako nije, otvara se ozbiljna sumnja u način na koji se vodi državna politika i kontroliše rad članova Vlade.
Ni predsjednik države Jakov Milatović do sada se nije oglasio. Od njega se očekuje da, barem deklarativno, reaguje na ovakve poteze koji direktno zadiru u pitanje državnog integriteta i odnosa sa susjedima. Umjesto toga, imamo muk i tišinu — kao da se radi o beznačajnom administrativnom aktu, a ne o sporazumu sa politički osjetljivim partnerom.
Koji je sadržaj dokumenta, šta se sve predaje i preuzima, te da li se ovim otvara prostor za manipulaciju istorijskim činjenicama — pitanja su na koja građani zaslužuju odgovore odmah, a ne kada sve bude svršeni čin.
Crna Gora nije privatna firma, niti je moguće da se međunarodni sporazumi potpisuju krišom, bez rasprave i transparentnosti. Premijer i predsjednik više ne mogu da se kriju iza formalnih izgovora — javnost traži objašnjenje, a svaki dalji dan ćutanja samo produbljuje sumnju da se iza zatvorenih vrata vodi politika koja nema veze sa interesima države.
