Mislim da smo mi, kao Bosna i Hercegovina (BiH), naš tim je napravio ogroman rezultat. Mi znamo da je Crna Gora imala određene amandmane na samu rezoluciju i da je to prihvaćeno. Mislim da je to jako bitno da su prihvaćeni, da je Crna Gora prihvatila da bude dio tog demokratskog, civilizovanog svijeta i da podrži rezoluciju.
I na neki način je ostavila Srbiju potpuno izolovanu u ovom dijelu Evrope, gdje faktički niko od zemalja Zapadnog Balkana nije podržao Srbiju. Odnosno, bio je protiv njenih stavova i načina na koji je ona djelovala.
Ovako u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida u BiH, nakon što je Generalna skupština UN-a 23. maja usvojila Rezoluciju o Srebrenici.
Generalna skupština Ujedinjenih nacija (UN) je na sjednici 23. maja usvojila Rezoluciju kojom se 11. jula proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici i osuđuju negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca.
Predlog rezolucije je prethodnih sedmica izazvao burne reakcije u Srbiji i bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska, čiji zvaničnici tvrde da se njome srpski narod proglašava „genocidnim“ i da neće doprinijeti pomirenju u BiH i regionu.
Kako ističe Tahirović za RSE, napravljen je određeni napredak, ali i da tek slijedi, kako je rekao, „mnogo rada da se ukaže, kako u BiH, tako i u cijelom regionu na činjenicu šta je to bilo u Srebrenici“.
RSE: Gospodine Tahiroviću, kakve će, po Vama, konkretne efekte imati ova rezolucija, prvenstveno kada je riječ o negiranju genocida u Srebrenici?
Tahirović: Ona će prije svega imati tu edukativnu stranu, neophodno da se mlađe generacije širom svijeta edukuju o tome šta je to bilo u Srebrenici, na koji način je izvršena egzekucija preko 8.000 Bošnjaka, ko je to uradio i na koji način, tako da to jeste prevashodno cilj same rezolucije.
I naravno, sve ovo što je prethodilo samo donošenju rezolucije, ova hajka koju je napravila Srbija širom svijeta, je doprinijela tome da će sve zemlje, maltene 190 zemalja, će izučavati to upravo iz razloga što su dobili određene signale i negaciju presuda Međunarodnog krivičnog suda od strane Srbije, što je upućivalo da će one sve itekako posvetiti pažnju.
I to je osnovni cilj same rezolucije.
Što se tiče našeg regiona, tu ćemo, nažalost, morati još pričekati da dođemo do konkretnih rezultata, pogotovo kada je u pitanju Republika Srbija i entitet RS u BiH.
RSE: Spomenuli ste Republiku Srbiju. Oni su uložili velike napore da ne dođe do usvajanja rezolucije. Ipak, ona je usvojena. Kakve dalje razvoje očekujete u regionu kada je riječ o priznavanju genocida u Srebrenici?
Tahirović: Slijedi mnogo posla, da edukujemo mlade, da pokušamo, hajde tako da kažem, krenuti iz Federacije BiH, da pokušamo u obrazovne sisteme unijeti. Neophodno ono što je i rezolucija predvidjela, a onda da to bude putokaz i drugima, u entitetu RS, u Distriktu Brčkom, pa onda, na kraju krajeva, zašto ne, i u Srbiji, kako bi na taj način doprinijeli boljem suživotu i napretku na ovim prostorima. Negiranjem zločina ne možemo ići naprijed.
RSE: Upravo dok se čekalo glasanje o rezoluciji u Njujorku, vlada Republike Srpske je sa sjednice, baš iz Srebrenice, poručila da će uputiti Federaciji BiH predlog o „mirnom razdruživanju“. Kako porodice žrtava gledaju na takav postupak, pogotovo u to vrijeme?
Tahirović: Ja mislim da su se oni mirno razišli juče iz Srebrenice, da je svako otišao svojim kućama. A što se tiče predloga, on pomalo je smiješan.
Međutim, ako se radi o ozbiljnim ljudima, ali, nažalost, više ne možemo govoriti o ozbiljnim ljudima, jer ljudi poput Stevandića, poput Nešića, poput Dodika, koji na takav način vrijeđaju, ne mogu biti ozbiljni ljudi.
Znate govoriti za jedan narod, da nećete sa njim da dišete vazduh, na šta to liči?
Nije li to isto ono što su radili 1995. u Srebrenici? Nisu dozvolili Bošnjacima da vazduh dišu, pobili su ih. Je li to ista poruka Dodika nama, kada neće da diše vazduh sa nama?
Ako je to ista poruka, bojim se da će mnogi imati problema u Bosni i Hercegovini zbog takvih i načina na koji se govori. O razdruživanju, nažalost, njegovu nema ni govora.
Može biti govora samo o ukidanju onoga što je nastalo na zlu, a na zlu je nastao entitet RS (Republika Srpska) i entitet Federacija, i kao takvi, najbolje bi bilo da se oni ukinu i da Bosna i Hercegovina prodiše punim plućima i da bude dio evropskog sistema i civilizovanog svijeta.
RSE: Vratimo se na ovaj edukujući momenat rezolucije. Uskoro će i nova godišnjica genocida u Srebrenici. Na koji način će to biti obilježeno? Koji su naredni koraci, jeste li uključeni u to?
Tahirović: Mi smo uključeni u cijeli ovaj proces. Mi smo inicijatori, zajedno sa pokretom „Majke enklava Srebrenice i Žepe“ o donošenju rezolucije. Mi smo 2019. predlagali i razgovarali sa generalnim sekretarom UN-a, gospodinom Guterešom, oko rezolucije. Tada smo predložili gospodinu Šefiku Džaferoviću da se pokrene inicijativa. I on je to zaista uradio. Međutim, došla je korona. Nakon korone je došao rat u Ukrajini.
Jednostavno, ti objektivni razlozi nisu omogućili da se tada već krene sa rezolucijom.
Došla je nova ekipa sa Denisom Bećirovićem. Mi smo ponovno, prošle godine sa Guterešom razgovarali. I onda smo to prenijeli gospodinu Bećiroviću koji je zdušno to prihvatio. I evo tu cijelu proceduru priveo je kraju. Naravno, mi ćemo biti i sada dio sistema.
Mi putujemo za Njujork, jedna šira delegacija već 28. ili 29. juna. gdje ćemo 1. jula biti na otvaranju izložbe o genocidu u Srebrenici koja će biti upriličena u holu UN-a. Drugog će biti okrugli sto na temu genocida.
Trećeg će biti postavljen kamen temeljac za „srebrni cvijet“ koji će biti izgrađen u samom parku ispred zgrade UN-a.
Tako da mi učestvujemo u cijelom tom procesu. Dajemo svoj doprinos u skladu sa svojim mogućnostima i pokušavamo spriječiti negatore na njihovom putu, ukazati na njihov način djelovanja.
Ukazati i prikazati cijelom svijetu da cijeli svijet zna o kakvim osobama, o kakvim ljudima se radi.
