Luksuzna čaša, koja potiče iz četvrtog vijeka, nije dostupna posjetiocima. Pljevaljska diatreta predstavlja jedno od najvrednijih pokretnih kulturnih dobara Crne Gore. Za izlaganje eksponata od naročitog značaja, treba obezbijediti i posebne sigurnosne postamente i dodatne uslove fizičke zaštite
Iako spada u jedno od najvrednijih pokretnih kulturnih dobara Crne Gore, diatreta, luksuzna čaša izrađena od reljefno ukrašenog kristalnog bezbojnog stakla, koja potiče iz četvrtog vijeka, nije dostupna posjetiocima Zavičajnog muzeja u Pljevljima, a samo rijetki suimali priliku da je vide.
Ovaj eksponat, neprocjenjive vrijednosti, rijetko imaju priliku i da vide zaposleni u toj ustanovi čiji je osnivač Opština Pljevlja.
Direktorica Zavičajnog muzeja Dejana Drobnjak kaže da sadašnji prostor u Centru za kulturu u Pljevljima nije adekvatan da bi se ovaj vrijedni eksponat mogao stalno izložiti.
Kaže da bi to bilo moguće jedino uraditi ukoliko bi Zavičajni muzej imao svoju zgradu, gdje bi bilo moguće organizovati fizičku i tehničku zaštitu.
“Za izlaganje eksponata od naročitog značaja, kao što je pljevaljska diatreta, koja predstavlja vrhunac staklarske umjetnosti antičkog Rima, treba obezbijediti i posebne sigurnosne postamente i dodatne uslove fizičke zaštite”, rekla je direktorica Drobnjak.
Kazala je da je u sadašnjem prostoru moguće izložiti diatretu sat dva u određenim prilikama uz fizičku zaštitu posebno stručno obučenih lica.
Direktorica Drobnjak ističe i da će do kraja godine biti urađena sigurnosna i tehnička zaštita muzeja u skladu sa zakonom i pravilnicima koji uređuju ovu oblast.
Ona kaže da se diatreta trenutno čuva pod posebni uslovima.
Diatreta je pronađena tokom arheoloških istraživanja lokaliteta Municipium S u pljevaljskom prigradskom naselju Komini 1975. godine. Pronalazak kominske diatrete, kao jedne od malobrojnih potpuno sačuvanih u svijetu, bio je senzacija u naučnim krugovima. Pljevaljska diatreta, koja je jedna je od ljepših diatreta i danas predstavlja jedno od najvrednijih pokretnih kuluturnih dobara Crne Gore.
Kominska diatreta, pripada grupi mrežastih i savršene je izrade, i u svijetu ih je četiri ili pet.
Diatreta nikada nije restaurirana i na njoj je originalna, gotovo dva milenijuma stara boja.
Čini je zvonoliki pehar od prozračnog bezbojnog stakla i kobaltno plava mreža koja u tri reda prstenova slobodno obavija prehar. Slova napisana iznad mreže su iste boje kao i mreža, mada natpis nije povezan s mrežom, već stoji slobodno i sastoji se od 19 slova. Oštećeno je jedno slovo ‘O’, a posljednje slovo koje nedostaje, najvjerovatnije je slovo ‘M’(emoria). Natpis glasi: VIVAS PANELLENI BONA (Paneleni za sjećanje).
Visina diatrete je 14,9 cm, prečnik otvora 13,3, baze 3,7 cm. Može se datirati u IV i početak V vijeka nove ere, a mjesto izrade su čuvene kelnske radionice. Mreža i pehar su od jednog komada. Nakon umakanja jezgra u boju i hlađenja, staklo se brusilo točkićima raznih oblika i dimenzija, tako da se dobijala mreža koja je za osnovu, tj. jezgro, vezana staklenim stubićima. Diatrete nisu samo tehnički kuriozitet, već, zbog savršene virtuoznosti kojom je vođen točkić za brušenje, predstavljaju i umjetničko dostignuće.
Do sada je otkriven mali broj diatreta, a samo njih nekoliko je u potpunosti sačuvano. Diatreta je nađena na nekropoli dva u grobnici velikih dimenzija koja se sastojala od više odaja i komora na lokalitetu Municipijum S. Pronađena je u olovnom sarkofagu. Grobnica je odavno bila opljačkana, ali pljačkašima je promakao ovaj skupocjeni nalaz položen pored desnog ramena pokojnika.
Majstori koji su radili diatrete bili su pod posebnom zaštitom rimskih careva i imali povlašćen tretman.
Za života mogli su napraviti samo jednu do dvije diatrete.
Fontana u Pljevljima urađena je u obliku diatrete, odnosno njenog metalnog dijela, po idejnom rješenju mladih arhitekata Tamare Manojlović i Nebojše Stankovića .
“Zbog kompleksne situacije muzejskog prostora, koji nije obezbjeđen kao samostalna cjelina već je u sklopu Doma kulture, zbog čega je neophodno postojanje protivpožarnih izlaza, nije jednostavno odraditi sigurnosni zaštitni sistem. Muzej je pokrenuo pitanje rješavanja realizacije sistema zaštite. U konsultacijama sa srodnim ustanovama dobijene su preporuke za izvođača radova. Uspostavljanjem tehničke zaštite steći će se bolji bezbjednosni uslovi očuvanja cjelokupne muzejske građe”, kazala je Dejana Drobnjak
