Valuta je nastavila naglo da pada nakon dodatnog kruga smanjenja kamatnih stopa, što je navelo devizno regulatorno telo da haranga komercijalnim zajmodavcima da prestanu da gomilaju dolare tako brzo. Upozorenje je pokazalo mali efekat. Juan je izgubio preko 8% svoje vrijednosti u odnosu na dolar od prvog kvartala i polako se približava 7 za dolar, nivo koji nije viđen od sredine 2020.
Na domaćem planu, slabiji juan znači veće cene uvoza, posebno energije i hrane, što lokalni potrošači neće cijeniti. Smanjenje stope je inkrementalno, tako da nema mnogo prednosti. Ali strane vlade koje se bore protiv inflacije mogle bi da razvesele proizvode iz najveće svijetske trgovinske ekonomije da postaju jeftiniji.
Neki se pitaju da li bi spasilački napori Pekinga mogli izazvati bum domaće potražnje, kao 2009. godine, što bi pogoršalo globalne pritiske na cene. Da se ne bojim. Kabinet zemlje objavio je u sredu još jedan paket politika, koji će udvostručiti potrošnju na infrastrukturu i unaprediti kvote za izdavanje obveznica od 2023. godine kako bi se ostvarila glavna cifra od otprilike 146 milijardi dolara nove potrošnje. Ali sa manje od 1% godišnjeg BDP-a, domaća tržišta su odbacila ove vijesti.
Kineska vlada nagovestila je da bi mogla učiniti više da pomogne u hlađenju globalne inflacije. Juan već ulazi, piše Rojters.
