„Moj politički angažman može se posmatrati isključivo u kontekstu unapređenja prosvjetne djelatnosti, o čemu govore rezultati postignuti na tom planu, koji su svim ljudima zainteresovanim za to poznati, a o kojima (rezultatima) ne bih trošio riječi. Taj angažman je uvijek bio u koordinaciji sa višim stranačkim istancama i sve odluke donijete u tom smislu bile su i jesu plod dogovora, pa spekulacije u vezi sa tim da sam ja lično odgovoran za formiranje novog stranačkog odbora jesu apsurdne i govore, naravno, o prirodi rada onoga ko je njihov inspirator, a koji je koordinisan JEDINO sa onim medijima koji drugi put za godinu dana pišu tekstove slične sadržine. Napad na mene je zasnovan isključivo na želji da se diskreditujem kao čovjek čiji je život obilježen upravo borbom za očuvanje srpskog identiteta, što je takođe svima poznato“, kazao je on.
Glavni „pozitivni“ junak pomenutih tekstova neodoljivo podsjeća na glavnog junaka „Zločina i kazne“ – Raskoljnikova, koji, kao i on, smatra, dodaje, da nije ostavio tragove iza svoga djela (čitaj: Tekstova), a koji se vremenom razotkriva u nemogućnosti da sakrije sebe, tj. svoj strah koji mu određuje sudbinu.
„Teško je tvrditi da će se naš junak petparačkih tekstova ,,renomiranih“ medija i pisac satiričnih čestitki dozvati i promijeniti svoju sudbinu kao Raskoljnikov, koji to postiže ljubavlju, jer ljubavi u tim tekstovima nema. Stoga, njegova sudbina se da naslutiti, jer mu je karakter određen strahom. Suprotno tome, moj moj politički i svaki drugi aktivizam je uzrokovan ljubavlju prema vlastitom životnom pozivu“, zaključio je on.
