Kako Sjedinjene Američke Države (SAD) i Izrael vode rat protiv Irana, Teheran proširuje područje sukoba i povećava troškove za Vašington u nastojanju da osigura eventualni prekid vatre, kažu stručnjaci, piše danas Radio Slobodna Evropa (RSE).
Iran je od 28. februara ispalio stotine raketa i dronova na američke vojne baze, kao i na ključne energetske i komercijalne lokacije u Saudijskoj Arabiji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Kuvajtu, Bahreinu i Kataru – sve bliskim američkim saveznicima.
„Cilj je da se povećaju troškovi za SAD, i direktno i indirektno, kako bi se Vašington uvjerio da ne može uspjeti u ovom ratu“, rekao je za RSE Hamidreza Azizi, saradnik Njemačkog instituta za međunarodne i sigurnosne poslove.
„Teheran želi pokazati da je ovo rat koji SAD ne mogu dobiti i da ga zbog toga moraju okončati što je prije moguće.“
Iran je ranije gađao američke vojne baze i komercijalne interese u regionu tokom prethodnih talasa sukoba, uključujući i tokom 12-dnevnog rata Teherana s Izraelom i SAD u junu 2025., ali su ti potezi uglavnom bili simbolični i pažljivo isplanirani.
Sadašnja iranska vojna pozicija, kažu stručnjaci, suštinski je drugačija nakon što su vrhovni lider ajatolah Ali Hamnei i nekoliko ključnih bezbjednosnih zvaničnika ubijeni u izraelskim vazdušnim napadima 28. februara.
„Čini se da Iran računa na osjetljivost američke administracije, i njenih saveznika širom svijeta, na rast cijena energije“, rekao je Azizi. „Ovo nije samo pitanje regionalnog pritiska. Riječ je o dodavanju tereta već krhkom globalnom tržištu koje se još oporavlja od posljedica rata u Ukrajini.“
Oko petine svjetske nafte prolazi kroz Ormuski moreuz, uski prolaz koji povezuje Perzijski zaliv s otvorenim morem. Iran je ranije razmatrao zatvaranje tog prolaza, potez koji bi ozbiljno poremetio globalne tokove nafte.
Govoreći za televiziju Al Džazira, iranski ministar vanjskih poslova Abas Aragči priznao je 1. marta da njihove arapske susjede „nije oduševilo“ ponašanje Irana, ali ih je pozvao da „shvate“ da su SAD i Izrael ti koji su započeli rat.
„Oni (države Zaliva) ne bi trebalo da vrše pritisak na nas da zaustavimo ovaj rat. Trebalo bi vršiti pritisak na drugu stranu“, rekao je.
Na terenu, vojna realnost je iscrpljujuća.
Farzin Nadimi, stručnjak za odbranu pri Vašingtonskom institutu, ističe da je Iran naučio iz prošlih grešaka, raspoređujući svoje najnaprednije sisteme, poput balističkih projektila Fatah‑1 i Hheibar Šekan, kako bi preopteretio sofisticirane, na Zapadu proizvedene sisteme protivvazdušne odbrane koje koriste američki saveznici u regionu.
„Cilj je osigurati da sistemi protivvazdušne odbrane i civili u skloništima budu pod stalnom napetošću“, rekao je Nadimi za Radio Farda RSE‑a. On je naveo da Iran održava konstantan ritam ispaljivanja otprilike 25 balističkih projektila na sat, tempom osmišljenim da iscrpi zalihe presretača.
U samo nekoliko dana, iranski dronovi i rakete pogodili su veliku plinsku fabriku u Kataru, rafineriju nafte u Saudijskoj Arabiji, američku bazu u Kuvajtu i veliku vazdušnu luku u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, među ostalim metama.
SAD i Izrael, sa svoje strane, uzvratili su novim nivoom upornosti.
„Tankeri američkog ratnog vazduhoplovstva pružaju neophodnu podršku koja omogućava izraelskim avionima da ostanu iznad ciljanih područja (u Iranu) duže vrijeme, ono što nazivamo ‘zadržavanjem'“, dodao je Nadimi. „Ako mogu zadržati te avione u vazduhu duže i s većim teretom naoružanja, mogu trajno izbaciti iranske lansere (raketa) iz upotrebe.“
Za Vašington, izazov je u tome može li intenzitet vazdušne kampanje slomiti Teheran prije nego što ekonomske posljedice slome odlučnost američkih saveznika.
Glavni gradovi država Zaliva, nekada otvoreni zagovornici obuzdavanja Irana, navodno postaju sve oprezniji jer se njihovi američki sistemi PVO, Patriot i Aegis, suočavaju s preopterećenjem.
Nadimi upozorava da „zasljepljivanje jednog od ovih ‘očiju’ (radara) može uticati na performanse cijele mreže protivraketne odbrane u regionu“.
U konačnom, sukob je prevazišao tradicionalnu logiku analize troškova i koristi.
„Kada režimi procijene da je njihov opstanak ugrožen, mogu posegnuti za ekstremnim mjerama koje se ne uklapaju u uobičajene racionalne proračune“, rekao je Azizi. „U egzistencijalnim situacijama, većina drugih razmatranja pada u drugi plan. Donošenje odluka svodi se na opstanak, i kroz tu prizmu treba razumjeti ovaj rat iscrpljivanja.“
