Srpski stvaraoci iz Crne Gore nepoželjni na Ratkovićevim večerima poezije

Srpski stvaraoci iz Crne Gore nepoželjni na Ratkovićevim večerima poezije

Povodom objavljivanja programa za predstojeće 51. Ratkovićeve večeri poezije, koje se tradicionalno održavaju prvih dana septembra, u oči posmatrača pada sastav učesnika ove kulturne manifestacije.

Naime, čak i neupućenom čitaocu kristalno je jasno da ove godine (uostalom, kao i svake prethodne) organizatori ovih pjesničkoh susreta u širokom luku zaobilaze sve, ama baš sve, etablirane, kompetentne i afirmisane stvaraoce koji pripadaju srpskoj kulturi u Crnoj Gori (pjesnike, pisce, režisere, kritičare, istoričare, kulturologe i umjetnike iz različitih oblasti stvaralaštva).

Da je riječ o nacionalnoj diskriminaciji, te demonstraciji ideološkog sljepila organizatora Ratkovićevih večeri poezije, ne treba posebno dokazivati. Zašto? Pa upravo zato što se među učesnicima, metodom ,,nacionalnog ključa“, preuzetog iz komunističkog vremena, redovno, iz godine u godinu, pojavljuju autori iz Srbije.

Dakle, po sistemu ,,da se Vlasi ne dosjete“, učešće uzimaju po pravilu predstavnici drugorbijanske kulturne javnosti, koji sa afirmacijom srpskog identiteta nemaju nikakvog dodira. Organizatori manifestacije, vođeni tobože umjetničkim kvalitetima, kad su u pitanju Srbi u Crnoj Gori, ne obaziru se mnogo ni na oficijelnu potvrdu kvaliteta nečijeg stvaralaštva.

Da nije tako, jedan od glavnih učesnika ovogodišnjeg sabranja bio bi i dobitnik Trinaestojulske nagrade, iz reda najuglednijih srpskih stvaralaca, u Crnoj Gori.
Očigledne stvari, svakako, ne treba naročito dokazivati.

Ipak, ovo reagovanje nastaje kao proizvod saznanja, da u organizaciji Ratkovićevih večeri poezije za 2025. godinu, pored lokalne ustanove iz Bijelog Polja, učestvuje i Ministarstvo kulture i medija Crne Gore.

Stoga, dobronamjerno treba apelovati, ako je za ovu godinu kasno, da makar ubuduće diskriminacija srpskih stvaralaca bude otklonjena, kako Ratkovićeve večeri poezije ne bi ličile na ono što im ne pripada i bile antipromocija bogatog opusa Rista Ratkovića, čija baštinu bi manifestacija trebalo da slijedi i afirmiše, a ne da je konceptom nacionalne selekcije ili eliminacije učesnika negira.