Međutim, ako zaista želimo govoriti o jednakosti i stvarnoj demokratizaciji političkog prostora, ne možemo zanemariti jednu veliku grupu građana – osobe sa invaliditetom, koje su decenijama bile isključene iz političkog odlučivanja.
U tom pravcu, imam predlog izmjene ovog zakona, kojim bi se, po principu afirmativne akcije, omogućilo da osobe sa invaliditetom imaju zagarantovano prisustvo na izbornim listama. Takvo zakonsko rješenje imalo bi za cilj da stvori realne uslove za biranje i za to da budemo birani, jer politička jednakost bez praktične mogućnosti učešća ostaje mrtvo slovo na papiru.
Kako navodi, osobe sa invaliditetom i dalje su izložene predrasudama, diskriminaciji, stigmatizaciji, te sistemskim preprekama koje im onemogućavaju ravnopravan pristup političkom i javnom životu. A to su upravo ona prava koja im po Ustavu i međunarodnim dokumentima pripadaju.
Komparativna evropska praksa pokazuje da države članice Evropske unije sve više prepoznaju važnost političkog uključivanja osoba sa invaliditetom.
Francuska i Španija uvele su obavezne smjernice za pristupačnost izbornog procesa i ohrabruju kvote unutar stranaka.
Belgija i Italija imaju konkretne mehanizme za uključivanje osoba sa invaliditetom u lokalne i parlamentarne procese.
Slovenija je jedna od rijetkih zemalja regiona koja kroz zakon i praksu podržava učešće osoba sa invaliditetom na kandidatskim listama.
Finska i Švedska, kao lideri inkluzivne politike, već godinama primjenjuju aktivne mjere za političko osnaživanje ove populacije.
Pored Evrope, takvi primjeri postoje i van nje – Indija, Ruanda i Tunis imaju rezervisana mjesta za osobe sa invaliditetom, dok se u Latinskoj Americi sve više govori o potrebi zakonskih garancija za njihovo političko učešće.
„Ako Crna Gora želi da bude dio savremenog evropskog demokratskog prostora, mora pokazati političku hrabrost i viziju – ne samo u teoriji, već u praksi. Ne tražimo milost. Ne tražimo simbolična mjesta. Tražimo ravnopravnost. A ako ona ne postoji – moramo da je stvorimo“, zaključio je Spaić.
