Kako je naveo, na taj način mjesne zajednice bi imale konkretnu ulogu u zaštiti stanovništva, a građani bi bili više uključeni u njihov rad.
“Predsjednik savjeta mjesne zajednice morao bi redovno da prisustvuje sjednicama opštinske ili gradske skupštine i iznosi potrebe zajednice, a u vanrednim situacijama bio bi dio kriznog štaba. Prostor mjesne zajednice koristili bi i dobrovoljna vatrogasna društva, gorani i drugi aktivisti za akcije od opšteg značaja – od pošumljavanja do čišćenja”, rekao je Sošić.
Poručuje da mjesne zajednice treba da budu mjesto gdje se organizuju zborovi građana na kojima se odlučuje o prioritetima i trošenju dijela participativnog budžeta koji im opština ustupi.
“Opština ili grad ne bi smjeli mijenjati granice mjesne zajednice niti donositi odluke koje utiču na njen rad bez njenog mišljenja i saglasnosti. Na ovaj način bi se ojačala lokalna samouprava, a stanovnici, posebno u prigradskim naseljima, dobili bi jasan instrument podrške i zaštite – i u slučaju nepogoda i u planiranju aktivnosti zajednice. To je put kao integrisanju cileje zajednice nezavisno do toga da li se radi o centru ili perifraji grada”, zaključio je Sošić.