Vođena ljubavlju i empatijom, podstaknuta hrabrošću najmlađih koji prolaze kroz teške trenutke, u želji da svojim gestom izazove radost, pruži podršku, ulije nadu i poruči da je u redu tražiti pomoć kada je to potrebno, da je u redu imati razna osjećanja i o njima govoriti, spisateljica i ilustratorka Darja Vučićević protekle sedmice učinila je jedno, a zapravo mnoštvo dobrih djela.
Vrijedno je, pažljivo i brižno radila na jednoj slikovnici. Pisala je kratke priče bliske djeci, sam ih ilustrovala, uz podršku Sindikata prosvjete Crne Gore ih štampala, a onda pripremila fantastične poklone namijenjeni djeci koja se liječe u Kliničkom centru Crne Gore, na Institutu za bolesti djece u Podgorici. Slikovnica je došla kao poklon uoči praznika kako bi i tamo unijela duh darivanja, dijeljenja, ljubavi, ali i iznenađenja.
“U bolničkim sobama, gdje osmijesi djece bore s bolešću, naša obaveza kao društva je jasna! Obaveza je stvoriti im svijet u kojem će se osjećati sigurno. Junaštvo je više od borbe, to je nježnost prema onima koji ne mogu sami nositi svoj teret, a ako smo narod koji se ponosi čojstvom, moramo pokazati da je briga o djeci naš najvažniji zavjet, jer u njihovom ozdravljenju, leži i ozdravljenje našeg društva”, poručuje Vučićević u razgovoru za Vijesti.
U dogovoru sa direktorom, dr Veliborom Majićem , Darja Vučićević je pripremila slikovnice i poklone za djecu na liječenju i ostavila ih drugima da im ih podijele. Tiho i plemenito, bez želje za dodatnom pažnjom i pompom, tajnovito je i iz prikrajka obradovala mališane… No, Vijesti su to saznale, a takav gest zaslužuje pažnju, ne bi li ih bilo još i više.
U razgovoru za Vijesti, Vučićević je podijelila i svoju ličnu priču, otkrivši da je inspiraciju za ovaj gest pronašla u svojoj sestri koja je svojevremeno bila na onkološkom odjeljenju…
“Zvala se Mara, baš kao i djevojčica iz priče”, kaže Darja, a imenom njene sestre i počinje ova slikovnica u prvom poglavlju nazvanom “Ulazak u Čarobnu bolnicu”…
“Mara je ležala u bolničkom krevetu i gledala kroz prozor. ‘Dosadno mi je’, rekla je. Tada su se vrata sobe širom otvorila i ušla je neobična ljekarka. Nosila je šešir s cvjetićima, bijele rukavice i neobične naočari koje su mijenjale boje. ‘Ja sam doktorica Mila, dobro došla u Čarobnu bolnicu!’, rekla je veselo. ‘Ovdje ozdravljenje dolazi uz smijeh, igru i kapljicu čarolije”, piše na samom početku, a mališane dalje očekuju tople priče…
A pored Mare, u šarenoj i veseloj slikovnici punoj vedrih i jarkih boja, ali i ohrabrujućih priča koje bude vjeru i snagu, likovi u slikovnici su i doktorica Mila i “Lijeko, čarobni pomagač”, koji će u čitavu priču unijeti avanturistički duh. Slikovnica broji šest poglavlja: “Ulazak u Čarobnu bolnicu”, “Lijeko, čarobni pomagač”, “Igra sobnih junaka”, “Ples zdravlja”, “Čarolija” i “Oproštaj i povratak kući”, a svako od njih prati po jedna magična ilustracija, uz onu na naslovnici – jedinstvenu i posebnu.
Poruka slikovnice je puna ljubavi: “Kada se smiješ, srce ti jača, kada plešeš, tijelo se obnavlja, kada vjeruješ u ozdravljenje, čarolija se događa!!!”… Neka se čarolija desi, vjerujte u nju i nosite je sa sobom i u sebi, svuda i uvijek, ma koliki bili…
Darja Vučićević o svojoj inspiraciji, slikovnici i gestu govori u intervjuu za Vijesti.
Šta Vas je inspirisalo da stvorite ovu slikovnicu i posvetite je, a onda i poklonite djeci koja se liječe u bolnici?
Inspiracija za stvaranje “Čarobne bolnice”, došla je iz želje da unesem malo čarolije i radosti u živote djece koja se nalaze na bolničkom liječenju na Institutu za bolesti djece u Podgorici. Dugogodišnji rad u vrtiću naučio me je koliko su osmijeh i mašta važni za dječji svijet. Djeca su istinski junaci, a ova slikovnica je bio način da im pružim podršku, nadu i makar trenutak sreće. Vjerujem da priče i ilustracije mogu biti poput čarobnog ključa koji otvara vrata njihovoj mašti i barem na kratko ih odvodi daleko od bolničkog liječenja.
Kako ste birali motive i teme za ilustracije i tekst, s obzirom na osjetljivost i sve okolnosti?
Odlazak kod ljekara često izaziva strah i nesigurnost kod mališana, pa sam željela stvoriti priču koja će im približiti taj svijet kao toplo, prijateljsko i pozitivno okruženje.
Da li je bilo nekih posebnih poruka koje ste željeli prenijeti djeci i koje su to? Pored toga, ko su glavni likovi i da li će se i kako djeca sa njima poistovjetiti?
Ilustracije sam pažljivo osmislila s naglaskom na likove i elemente koji podstiču maštu, dok tekst prati jednostavan, ali emotivan ton prilagođen dječijem uzrastu. Cilj je bio stvoriti priču koja će djeci ponuditi osjećaj sigurnosti i optimizma ali i pružiti roditeljima alat za razgovor o njihovim emocijama i iskustvima.
Kako ste se osjećali dok ste radili na ovom projektu, koliko je bilo teško, emotivno, osjetljivo ali i izazovno, dodatno znajući da će slikovnica uljepšati praznike djeci u bolnici?
Osjetljivost situacije bila je ključni aspekt, jer rad u vrtiću je između ostalog i saradnja sa pedagozima i psiholozima, tako da svaka riječ i slika moraju biti pažljivo odabrani.
Na koji način ste pokušali da kroz tekst i ilustracije prenesete nadu, ljubav i magiju? I šta je bio Vaš cilj, te da li su se motivi tokom pisanja mijenjali?
Djeca uče kako se nositi sa izazovima, ali je važno objasniti im da je u redu tražiti pomoć kada im je ona potrebna. Poruka koju sam htjela prenijeti je važnost prijateljstva, empatije, hrabrosti, kao i to da se problemi najbolje rješavaju zajedničkim snagama. Djeca će se lako poistovjetiti s likovima iz priče jer su i oni mali istraživači sa sličnim strahovima, željama i maštarijama… Doktorica Mila i Lijeko uz sve to dodaju elemente sigurnosti i avanture ovoj priči, pritom pokazujući da je hrabrost u nama često veća nego što mislimo.
Kakve su reakcije ili kakve reakcije očekujete od djece kada dobiju i budu čitali ili gledali slikovnicu?
S jedne strane, bilo je teško, osjetljivo i jako odgovorno ući u svijet djece u specifičnim životnim okolnostima, razmišljajući o njihovim emocijama i potrebama, ali s druge strane je i to bio moj najveći motiv za ovakvu priču, ponajviše zbog ličnog iskustva, porodice, moje sestre Mare, po kojoj je i nastala sama priča. Bilo mi je važno stvoriti nešto što nije samo priča, već i podrška – mali podsjetnik, da nisu sami i da je nada uvijek prisutna.To je bio izazov vrijedan svakog truda.
Koliko su Vam ilustracije bile važne i šta ste njima željeli da prenesete? Kako ste ih kreirali?
Reakcije djece su uvijek posebne i iskrene. Često su djeca čitaoci koji nas podsjete na snagu mašte i na činjenicu da priče mogu uljepšati čak i najteže trenutke. Ako “Čarobna bolnica” može donijeti osmijeh na njihova lica, a sada znam da im je zaista i donijela, smatram da je postigla svoju svrhu.
Kako unaprijediti živote djece koja su na liječenju od ma koje bolesti i koliko su društveno-političke teme i problemi koji se nameću kao aktuelni, zaista usmjereni i ka rješavanju i poboljšanju stanja u zdravstvu, pogotovo kada su mladi ljudi u pitanju?
U crnogorskoj tradiciji, briga o slabijima i najmlađima bila je uvijek izraz naše časti i čovječnosti. Djeca su uvijek bila srce kuće, a njihovo zdravlje, mjera naše zajedničke snage. U bolničkim sobama, gdje se njihovi osmijesi bore s bolešću, naša obaveza kao društva je jasna! Obaveza je stvoriti im svijet u kojem će se osjećati sigurno. Junaštvo je više od borbe, to je nježnost prema onima koji ne mogu sami nositi svoj teret, a ako smo narod koji se ponosi čojstvom, moramo pokazati da je briga o djeci naš najvažniji zavjet, jer u njihovom ozdravljenju, leži i ozdravljenje našeg društva.
Planirate li nastaviti sa stvaralaštvom za djecu i imate li ideju za neku novu slikovnicu, pa možda i komercijalnog karaktera?
Iako pišem za odrasle, pisanje za djecu mi je blisko kroz mnoge dramske tekstove koje sam pisala i ranije, a takođe i kroz časopise, koji su se takođe štampali u svim vaspitno-obrazovnim ustanovama. Rad sa djecom neminovno podstiče kreativnost, bez obzira da li se radi o pisanju, slikanju, muzici ili umjetnosti uopšte. Uz to, djeca uvijek uzvrate ljubavlju. Što se tiče komercijalnog pisanja za djecu, svakako bih voljela da moje priče dosegnu široku publiku, kao što su moja poezija i ilustracije, nekako same pronašle svoj put i postale prepoznatljive, međutim, moj fokus će uvijek biti na kvalitetu i prenošenju važnih poruka djeci čak i ako krenem u komercijalnom smjeru. Za mene je najvažnije da sve što pišem ima dušu i autentičnost, bilo da je zamišljeno za uži ili širi krug čitalaca…
Ovom prilikom želim svoj djeci na bolničkom liječenju bezbrižne praznike, brz oporavak i još mnogo čarolije uz čitanje kako moje, tako i mnogih drugih priča. Takođe, zahvaljujem se Institutu za bolesti djece na srdačnoj saradnji, a pored njih, naravno, i Sindikatu prosvjete Crne Gore na podršci u štampanju “Čarobne bolnice”.
6 poglavlja donosi ova slikovnica, i to: “Ulazak u Čarobnu bolnicu”, “Lijeko, čarobni pomagač”, “Igra sobnih junaka”, “Ples zdravlja”, “Čarolija” i “Oproštaj i povratak kući”, a svako od njih prati po jedna magična ilustracija, uz onu na naslovnici
Darja Vučićević je spisateljica odmalena. Odmalena, takođe, stalno nešto i crta, slika, boji, tako da je i ilustratorka odavno još. Živi i posmatra svijet kroz poeziju, prozu, dramu, kroz boje i osmjehe, kroz umjetnost. Pjesme piše dugo već, a prvu zbirku poezije “Kišobran” (Književna omladina Crne Gore) objavila je tokom studija.
Uslijedila je izdavačka pauza, ali ne i ona u pisanju i ljubavi prema pisanoj riječi i ilustraciji, pa je tako ilustrovala nekoliko knjiga poezije za djecu, da bi prije nekoliko godina ponovo objavila još jednu zbirku poezije – “Ponešto o svemu – O svemu ponešto” u izdanju Ratkovićevih večeri poezije.
Njena poezija nudi koncizne poruke, kratku i jasnu poeziju koja ide pravo ka srži stvari, pažljivo bira riječi koje jednako brižno slaže i razlaže u stihove, nerijetko birajući alegoriju kao način izražavanja…
Njene pjesme su pronašle mjesto u više časopisa i nekoliko antologija ženskog pisma. Rođena je 1974. u Podgorici, gdje i danas živi, radi i stvara.
U crnogorskoj tradiciji, briga o slabijima i najmlađima bila je uvijek izraz naše časti i čovječnosti. Djeca su uvijek bila srce kuće, a njihovo zdravlje, mjera naše zajedničke snage. U bolničkim sobama, gdje se njihovi osmijesi bore s bolešću, naša obaveza kao društva je jasna! Obaveza je stvoriti im svijet u kojem će se osjećati sigurno
Inspiracija za stvaranje “Čarobne bolnice”, došla je iz želje da unesem malo čarolije i radosti u živote djece koja se nalaze na bolničkom liječenju na Institutu za bolesti djece u Podgorici. Dugogodišnji rad u vrtiću naučio me je koliko su osmijeh i mašta važni za dječiji svijet. Djeca su istinski junaci, a ova slikovnica je bio način da im pružim podršku, nadu i makar trenutak sreće.
