U istraživanju se navodi da podaci popisa stanovništva iz 2023. godine otkrivaju da se u biračkom spisku Crne Gore nalazi 63.260 punoljetnih lica za koje postoji indikacija da ne žive u zemlji. To čini 11,6% ukupnog biračkog tijela, što otvara ozbiljna pitanja o ažurnosti biračkog spiska.
Istraživanje Društva statističara i demografa prenosimo integralno kako ništa ne bi bilo izostavljeno. Krajnje je interesantno da prethodnih dana mnogi spore ideju dvojnog državljanstva gdje bi crnogorski državljani postali svi oni koji su bili obespravljeni i „šutnuti“ iz Crne Gore zbog svoje političke nepodobnosti, ali da se ne pominju pomenuti fantomski glasači koji su, prema optužbama nekadašnje opozicije, upravo ovim metodama i „mobilizacijom gastarbajtera“, iz godine u godinu čuvali vlast DPS-a.
Kako smo i kazali, istraživanje prenosimo integralno.
Koliko nas zaista ima, a koliko nas glasa? Ova naizgled jednostavno, ali suštinski ključno pitanje postalo su predmet javne rasprave u Crnoj Gori nakon objavljivanja rezultata popisa stanovništva 2023. godine. Značajna razlika između broja punoljetnih građana utvrđenih popisom i broja registrovanih birača otvorila je prostor za sumnje o tome da li je birački spisak ažuran i postoji li mogućnost manipulacija biračkim pravom?
Dodatno „ulje na vatru“ dolila je najava ministra Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP)1 da će, u saradnji sa Upravom za statistiku, formirati specijalizovani tim za reviziju biračkog spiska. Ova odluka izazvala je podijeljene reakcije, dok su jedni pozdravili namjeru da se birački spisak konačno “očisti” korišćenjem popisnih podataka, drugi su upozorili na moguće narušavanje zaštite ličnih podataka odnosno njihovo korišćenje u svrhe koje Zakon o zvaničnoj statistici i sistemu svanične statistike zabranjuje.
Stoga, ova analiza ima za cilj da identifikuje razliku u podacima i utvrdi da li postoje pravni aspekti upotrebe ličnih podataka prikupljenih popisom u cilju „čišćenja“ odnosno ažuriranja biračkog spiska.
Kako bi dobili jasan odgovor na ovo pitanje, zatražili smo zvanične informacije od Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) i Uprave za statistiku, koristeći pravo na slobodan pristup informacijama. Konkretno, željeli smo saznati da li je formiran specijalizovani tim, kako je najavljeno iz Ministarstva unutrašnjih poslova, a koji analizira podatke popisa u kontekstu biračkog spiska.
Međutim, Ministarstvo unutrašnjih poslova nije dostavilo odgovor, iako ga na to obavezuje Zakon o slobodnom pristupu informacijama.
S druge strane, Monstat je dostavio odgovor u kojem jasno navodi da njegovi predstavnici nijesu dio specijalizovanog tima MUP-a, iz čega se može zaključiti da isti nije ni formiran.
Podaci popisa stanovništva iz 2023. godine otkrivaju da se u biračkom spisku Crne Gore nalazi 63.260 punoljetnih lica za koje postoji indikacija da ne žive u zemlji. To čini 11,6% ukupnog biračkog tijela, što otvara ozbiljna pitanja o ažurnosti biračkog spiska.
Do ovog proračuna došli smo, detaljanom analizom podataka o popisanim punoljetnim državljanima Crne Gore, kako onih koji žive u Crnoj Gori, tako i onih koji su u popisu izjavili da žive van nje, što je prikazano u tabeli ispod.
Dobijena razlika od 48,6 hiljada lica pokazuje da su to građani koji formalno imaju prebivalište i pravo glasa u Crnoj Gori, ali su toliko dugo odsutni da više nemaju čak ni člana domaćinstva u zemlji koji je u popisu mogao dati podatke u njihovo ime. Ključni dokaz da su trajno otišli jeste i činjenica da ni produženje popisa do 28. decembra, osmišljeno da obuhvati dijasporu koja dolazi za praznike, nije dovelo do njihovog evidentiranja. Njihovo odsustvo čak i u tom periodu jasno ukazuje da više ne žive u Crnoj Gori i ne učestvuju u njenom društveno-ekonomskom životu. Ipak, pošto nikada nijesu odjavili prebivalište, i dalje imaju pravo glasa.
Pored ovih 48,6 hiljada birača koji nijesu popisani, a evidentirani su u biračkom spisku, postoji i dodatna kategorija građana koji su u popisu evidentirani kao privremeno odsutni iz zemlje iz ekonomskih ili drugih razloga. Takvih je 35.787, ali među njima 14,6 hiljade je u popisu izjavilo da su Crnu Goru napustili prije gotovo 20 godina.
Kako se period od dvije decenije ne može smatrati privremenim odsustvom, pretpostavka je da je većina njih vjerovatno stekla prebivalište i biračko pravo u nekoj drugoj državi, ali se formalno i dalje vode kao birači u Crnoj Gori.
Kada se ovaj broj (14,6 hiljade) doda onima koji uopšte nijesu popisani zbog duge odsutnosti (48,6 hiljada), dolazimo do ukupne veličine od 63.260 puoljetna lica koji faktički ne žive u Crnoj Gori, ali i dalje formalno imaju prebivalište u Crnoj Gori, a time i pravo glasa.
I upravo ovdje prestaje moguća uloga popisa u „ažuriranju biračkog spiska“. Popis je ukazao na veličinu problema, ali nije i ne može biti alat za njegovo rješavanje. Ažuriranje biračkog spiska je isključiva nadležnost institucija koje vode tu evidenciju. Popisni podaci mogu pomoći u sagledavanju veličine neslaganja, ali ne mogu biti korišćeni za odlučivanje o pojedinačnim pravima građana.
KLJUČNI STATISTIČKI POJMOVI U VEZI SA STATIČKOM POVJERLJIVOŠĆU
DA LI SE BIRAČKI SPISAK MOŽE KORIGOVATI NA OSNOVU POPISA
NE – Zakon o popisu stanovništva (član 29) zabranjuje upotrebu individualnih podataka popisa, za druge osim za statističke svrhe.
„Individualni podaci i upitnici za popis prikupljeni popisom koriste se isključivo u statističke svrhe i iskazuju se u zbirnom (agregiranom) obliku što se vidno označava na popisnim upitnicima i obrascima. Individualne podatke i upitnike za popis, sa identifikatorom, Uprava za statistiku ne može ustupati drugim fizičkim i pravnim licima. Podaci i upitnici za popis prikupljeni popisom ne mogu se koristiti u svrhu utvrđivanja obaveza građana, niti kao dokaz za ostvarivanje prava građana.“
NE – Zakon o biračkom spisku jasno predviđa da se birački spisak može mijenjati samo na osnovu:
1. Promjene prebivališta građana evidentirane kod MUP-a.
2. Dodjeljivanja ili gubitka državljanstva.
3. Slučajeva smrti.
