Prezentovani Nacrt fiskalne strategije Crne Gore za period od 2024-2027, uglavnom je sveden na prezentovanje programa „Evropa sad 2″, kao dijela predizborne platforme političke partije Pokret Evropa sad (PES), te je umjesto strateškog fiskalnog dokumenta koji bi poslužio kao kompas skorije budućnosti stavljen u funkciju politikanstva i populizma, pri čemu su posljedice istog zabrinjavajuće, ne samo za sindikate i zaposlene, već i za sve građane i društvene subjekte, a što najbolje dokazuje veliki broj primjedbi na Nacrt, kako u javnosti, tako i na održanom sastanku u okviru javne rasprave“, navedeno je u primjedbama i sugestijama koje je na ovaj nacrt objavio Sindikat uprave i pravosuđa, jedna od najmnogobrojnijih granskih sindikalnih organizacija.
„Prezentovani Nacrt fiskalne strategije Crne Gore za period od 2024-2027, umjesto očekivanih konkretnih mjera koje bi na kvalitetan način ojačale prihodnu stranu budžeta i investiciono-razvojni obim, te direktno uticale na društveno-ekonomski razvoj i rješavanje problema ozbiljne inflacije i investicione letargije, kao i na poboljšanje standarda građana, uglavnom je sveden na prezentovanje programa ‘Evropa sad 2’, kao dijela predizborne platforme političke partije Pokret Evropa sad, te je umjesto strateškog fiskalnog dokumenta koji bi poslužio kao kompas skorije budućnosti stavljen u funkciju politikanstva i populizma, pri čemu su posljedice istog zabrinjavajuće, ne samo za sindikate i zaposlene, već i za sve građane i društvene subjekte, a što najbolje dokazuje veliki broj primjedbi na Nacrt, kako u javnosti, tako i na održanom sastanku u okviru javne rasprave“, poručili su iz Sindikata uprave i pravosuđa u saopštenju.
Njihovo saopštenje prenosimo integralno:
Kako bi se stekao sveobuhvatni utisak da je to taj program, izostali su sljedeći odgovori:
Prezentovano kroz Nacrt fiskalne startegije uvećanje zarada od 25% nije isto što i uvećanje od 5%. Izvrtanjem neistine da bude istina, kontinuiranim svakodnevnim ponavljaljenjem, pokušavaju se svi dovesti u zabludu, da li vjerovati sebi i svojim očima. Virtuelna i nigdje poznata formulacija prosječne minimalne zarade od 700 eura, gdje su takođe nigdje poznate u svijetu najavljene dvije minimalne zarade od 600 eura i 800 eura, je grubo vrijeđanje intiligencije svih građana Crne Gore. Postavlja se pitanje po kojoj formuli, jednačini za obračun zarada je prosječana minimalna zarada od 700 eura referenca. Pitamo konkretno, na koji segment u bilo kakvom obliku može uticati izmišljena formulacija prosječna minimalna zarada. Kroz primjer jedne zarade visokoškolca zaposlenog u javnoj upravi od 820 eura, do skoro prosječne zarade u državi, po novom planiranom obračunu isti će primate 870 eura neto. Osim što mu se iz bruta preliva u neto 5%, znači neko je odlučio da se više ne pita o svojim umanjenim doprinosima za PIO, isti će imati 130 eura manju zaradu u odnosu na najavljenu prosječnu zaradu u državi od 1.000 eura.
Ako se pod pojmom zarada smatra bruto zarada, kakvo je to uvećanje, na primjeru zarade od 820 eura, koja po trenutnom bruto obračunu iznosi 1.071 euro, dok će po novom iznositi 1.016 eura, zaključuje se lako, na štetu budućih penzija koje će biti umanjene“.
Predstavljeni program ‘Evropa sad 2’ – Fiskalna strategija 2024 – 2027, svakako da nije donio najvljeno obećanje zarada od 25%, kako je to donedavno prezentovao kalkulator objavljen na internetu. Zanimljivo je i to da se ne radi o linearnom uvećanju zarada, bez obzira što inflacija i pad kupovne moći pogađaju najviše one sa nižim primanjima, već će najveće uvećanje imati oni sa najmanjim primanjem, što je svakako razumljivo i nesporno, ali i oni sa najvećim primanjem. Sa druge strane, ogromna većina zaposlenih u okviru javne uprave, pravosuđa i ostalih zaposlenih u našoj grani djelatnosti imaće neto uvećanje zarade od svega par desetina eura. Ono što je nesporno, svim zaposlenima u Crnoj Gori će doći do smanjenja bruto zarade na račun doprinosa za penzije, na način što će doprinosi za PIO na teret poslodavca od 5,5 % biti ukinuti, dok će doprinosi za PIO na teret zaposlenog biti smanjeni sa 15 na 10 procenata, tj. u zbiru 10,5%, a što će bez dileme dovesti do smanjenja budućih penzija. Samim tim, imajući u vidu smanjenje bruto zarade, te prelivanje dijela doprinosa iz iste u neto zaradu, krajni rezultat programa “Evropa sad 2” za naše zaposlene će se ogledati u uvećanju neto zarade kroz uvećanje minimalne zarade za dio zaposlenih, pri čemu će isto imati kratkoročni efekat na povećanje kupovnu moći; minimalno uvećanje zarade za najveći dio zaposlenih, pri ćemu isto uvećanje skoro da neće imati nikakvog efekta na povećanje kupovne moći, dok za treći dio zaposlenih skoro da neće biti ni simboličnog uvećanja. U krajnjem za sve tri grupe zaposlenih zajedničko je to što svi dobijaju veliku glavobolju u odnosu na buduća penziona primanja. Sa druge strane, ostaje da se analizira kako će ovakvo uvećanje neto zarada i smanjenje bruto zarade, te predstojeće uvećanje prosjećne zarade, uticati i na sam obračun budućih penzija, a sa čime će se naš sindikat baviti u narednom period, nakon što slika cijelog programa bude jasnija, ukoliko se ista može izoštriti.
Dosadašnja iskustva nas upućuju, a kako smo to već istakli u medijima, na to da je nakon ovakvih uvećanja zarade dolazilo do intenzivnijeg inflatornog kretanja i rasta cijena, te brzog obezvrijeđivanja zarada, uz urušavanje sistema zarada. Svjedoci smo da je prije par dana, prije nego što je i počeo programa “Evropa sad 2”, došlo do novog i značajnijeg poskupljenja brašna i ulja. Bez dileme, ukoliko se desi novo poskupljenje, a već se dešava, konačni i dugoročni efekat po zaposlene i javne finansije u cjelini biće gori nego prije eventualnog uvođenja navedenog programa. Iskreno, voljeli bismo da nijesmo u pravu, jer ukoliko se ispostavi tačnim ono što naziremo krajnji rezultat će biti potpuno urušavanje sitema zarada, sa čitavim nizom lančanih posljedica.
Nesporno je da zarade zaposlenih trebaju biti uvećane, i to je ono za šta se naš Sindikat intenzivno bori godinama. Napomenućemo da su nakon potpisivanja Granskog kolektivnog ugovora za oblast uprave i pravosuđa, kojim su prvi put, kroz uvećanje vrijednosti koeficijenta složenosti poslova, za značajniji dio zaposlenih u javnoj upravi, pravosuđu i ostalim grupama u okviru ove grane djelatnosti, povećane zarade u posljednjih, možemo slobodno reći, deset i više godina, uz prethodno uvećanje neto zarade na račun ukidanja doprinosa za zdravstvo osiguranje kroz program “Evropa sad 1” i uvećanje minimalne zarade,
usljedilo je više naših inicijativa prema, kako prošloj, tako i sadašnjoj Vladi, u cilju nastavka linearnog uvećanja zarada, i to za zaposlene u grupama poslova A, B i C, koje nijesu imale uvećanje koeficijenata složenosti poslova već čitav niz godina, a istovremeno i u odnosu na zaposlene u nekadašnjoj grupi poslova D, koje uvećanje obavezuje Vladu u skladu sa važećim odredbama Granskog kolektivnog ugovora za oblast uprave i pravosuđa.
Sa druge strane, u međuvremenu, nakon navedenog uvećanja zarade, usljed izražene inflacije i vrtoglavog rasta cijena, došlo je do znatnog pada kupovne moći zaposlenih, a što je bio dodatni razlog da Vlada sjedne sa sindikatima i pristupi uvećanju zarade, kao i korekciji istih u odnosu na inflatorno obezvrijeđivanje zarada. Napomenućemo, po podacima Eurostata, cijene u Crnoj Gori u 2023. godini za dvije hiljade proizvoda i usluga bile su na nivou od 64 odsto prosjeka cijena istih proizvoda i usluga u Evropskoj uniji, a da je prosječna zarada u 2023. godini iznosila kod nas 792 eura, dok je ista u Njemačkoj iznosila 2.410 eura, Švedskoj 2.370 eura. Holandiji oko 2.900 eura. Austriji oko 2.800eura. a u Hrvatskoj 1.323 eura.
Kroz uvećanje cijena došlo je do uvećanja troškova života, tako da je sa nivoa zaposlenih efekat uvećanja zarada bio kratkotrajan, te umjesto da dovede do pozitivnog efekta po zaposlenog došlo je do još većeg razočarenja usljed činjenice da za znatno veću sumu novca zaposleni ne može da priušti ono što je nekada mogao kupiti uz znatno manju zaradu, te je isto dovelo do osjećaja beznadežnosti u dugo očekivano poboljšanje standarda. Očigledno da Vlade nijesu u stanju da iznađu mjeru između nivoa zarada i rasta troškova života, te se umjesto sistemskih i dugoročno održivih rješenja koje imaju stvarni efekat na poboljšanje standarda, pribjegava presipanjem iz šupljeg u prazno, pri čemu i šuplje i prazno samo rastu.
Jedan od prvih akata kojim se regulisalo pitanje zarada- Naređenje o radnicima (Ordinance of Laborer) iz 1349. godine, koje je izdao kralj Edvard III, nakon epidemije kuge i drastičnog smanjenja broja stanovnika u zemlji, pokušao je da reguliše tržište rada i nivo zarada, ali je istom naredbom propisao i da ne smije biti povećanja cijena hrane. Evo mi u Crnoj Gori, nakon skoro 700 godina od ove Naredbe, nismo do kraja shvatili ono za čim su u kriznim vremenima, a to jeste ovo vrijeme po nas, posezali i srednjovjekovni vladari.
Kao i kod programa “Evropa sad 1” gdje smo pozdravljajući uvećanje minimalne zarade iskazali i veliku zabrinutost za reperkusije ukidanja doprinosa za zadrvastvo u smislu da će ista mjera negativno uticati na kvalitet funkcionisanja zdravstvenog sistema, kao i da će dovesti do čitavog niza drugih lančanih posljedica u pravilnosti visine zarada u sistemu zarada u javnom sektoru, a koja zabrinutost se u cjelosti pokazala opravdanom, tako I sada iskazujemo još veću zabrinutost eventualnom primjenom programa “Evropa sad 2”.
Kako tada, tako i danas, naš sindikat je stava da se zarada ne uvećava na račun umanjenja ili ukidanja doprinosa, jer je bruto dio zarada takođe zarada, baš kao i neto zarada, već se zarada isključivo stvarno uvećava povećanjem obračunske vrijednosti koeficijenta i/ili koeficijenta složenosti poslova, kao i uvećanjem dodataka (minuli rad i slično).
Prelivanjem dijela bruto zarade u neto zaradu i trajnim ukidanjem doprinosa, dolazi do urušavanja Fonda za zadavstvo i Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje, kao međugeneracijskih fondova solidarnosti, koji su, bez obzira na sve slabosti, do sada predstavljali kakvu-takvu granaciju minimalne besplatne zdravstvene zaštite i urednog primanja prenzija, a što je posebno bitno imajući u vidu da je društvo zapalo u potpunu deindustrijalizaciju, deinstitucionalnost i čitav niz drugih društvano-ekonomskih problema koji ne ulijevaju izvjesnost i stabilnost procesa, i istovremeno ne daju velike izbore državi u nadomješćivanja potencijalnih grešaka koje bi se mjerile u iznosima od preko milijardu eura. Jedna ozbiljna reorganizacija penzionog fonda zahtjeva period od najmanje sedam do deset godina.
Slabosti sadašnja dva fonda treba rješavati postepeno i sistematično, čitavim nizom dugoročnih i pažljivo osmišljenih i kontrolisanih mjera koje jačaju priliv po osnovu doprinosa. Smanjenjem doprinosa navedeni fondovi, a samim tim i budućnost zaposlenih, dodatno je ugrožena i stavljena na kocku.
Sa druge strane, mišljenja smo da sredstava za uvećanje zarada svakako da ima trenutno, ali iz drugih izvora, a ne kroz ukidanje doprinosa, i to prvenstveno kroz smanjenje ogromnih i bespotrebnih troškova u čitavom nizu stavki na rashodnim strani budžeta (veliki broj službenih vozila, veliko angažovanje lica po ugovoru o djelu u javnom sektoru bez stvarne potrebe za angažovanjem istih, veliki troškovi reprezentacije, prevelika potrošnja goriva, ogromni izdaci na sudske i druge troškove usljed nezakonitog i neblagovremenog rada državnih organa, prodaja imovine stečene kriminalnom itd).
Umjesto navedene intervencije u ogromnim troškovima, posegnuto je ka urušavanju bruto zarade zaposlenih i otvaranja čitavog niza drugih uzročno-posljedičnih problema. Takođe, ono što je posebno nejasno i zabrinjavajuće jeste i uvođenje dvije minimalne zarade. Da stvar bude još maglovitija navedene minimalne zarade se povezuju sa školskom spremom, i to jedna za zaposlene sa srednjim i nižim obrazovanjem, a druga za zaposolene sa visokim obrazovanjem. Minimalna zarada nije zarada stečena na tržištu rada u skladu sa važećim zakonima i kolektivnim ugovorima ili ugovorom o radu, već se radi o socijalnoj kategoriji i reperu na osnovu koga se dalje određuju zarade kroz zakon i sistem kolektivnog pregovaranja. Minimalnom zaradom, u biti, država bi trebala da osigura primanje koje garantuje osnovne životne uslove i egzistencijalni minimum zaposlenog, njegov dalji rad i stvaranje nove vrijednosti. Znači, radi se o biološkoj mjeri po kojoj ne može biti podvajanja zaposlenih, a posebno ne po osnovu nivoa obrazovanja. Napominjemo da Konvencija međunarodne organizacije rada br.131 o utvrđivanju minimalnih plata s posebnim osvrtom na zemlje u razvoju, usvojena 22 juna 1970. godine na zasjedanju Generalne konferencije Međunarodne organizacije rada u Ženevi, a imajući u vidu i uslove iz Konvencije o mehanizmu za utvrđivanje minimalnih nadnica iz1928. godine i Konvencije o jednakom nagrađivanju iz 1951. godine, kao i Konvenciju o mehanizmu utvrđivanja minimalnih nadnica (poljoprivreda) 1951. godine, u članu 3 predviđa da je prilikom utvrđivanja nivoa minimalnih nadnica, ako je to moguće i ako je u skladu sa odgovarajućom nacionalnom praksom i uslovima, neophodno “uzeti u obzir: a) potrebe radnika i njihovih porodica, vodeći računa o opštem nivou plata u zemlji, troškovima života, davanjima iz socijalnog osiguranja i relativnom životnom standardu drugih društvenih grupa, b) ekonomske faktore, uključujući zahteve ekonomskog razvitka, nivoe produktivnosti i potrebu da se postigne i održi visok nivo zaposlenosti”. Vrednovanje nivoa obrazovanja, koje svakako treba favorizovati jer je navedeni kriterijum do sada bio skoro obesmišljen, obezbjeđuje se kroz adekvatan koeficijent složenosti poslova za zaposlene sa visokim obrazovanjem, a nadopunjuje se drugim stimulativnim mjerama, kao što je npr. dodatak na zaradu po osnovu master ili doktorskog zvanja i slično. Stoga, za naš Sindikat je predviđeno rješenje od dvije različite minimalne zararde, krajnje neprihvatljivo i besmisleno jer nema bilo kakvog osnova dijeliti zaposlene po biološkoj mjeri, kao da onom sa višim obrazovanjem treba više minimuma za život od onoga sa srednjim obrazovanjem ili slično. Ovdje program “Evropa sad 2” otvoreno pokazuje lice zle maćehe iz neke od bajki.
Imajući u vidu šta je minimalna zarada, te da je Vlada kod jednih prepoznaje na iznos od 800, a kod drugih na iznos od 600 eura, a da ista mora biti jednaka za sve jer se radi o socijalnoj kategoriji i biološkoj mjeri, onda se nameće zaključak da ona treba da iznosi 800 eura za sve. Takođe, treba naglasiti da gore navedena Konvencija u više članova predviđa “iscrpne” konsultacije “sa zainteresovanim” organizacijama zaposlenih-sindikatima, pri čemu našem sindikatu, kao najvećem granskom sindikatu u javnom sektoru, nije bila data mogućnost učešća u navedenim konsultacijama, već je ista prošla samo socijalni savjet čiji nijesmo član, kao ni veliki broj drugih zainteresovanih sindikata, tako da je ovakvo utvrđivanje minimalne zarade, pored toga što je naopako, istovremeno i krajnje netransparentno.
Takođe, vezano za uvećanje minimalne zarade, ostaje nejasno da li će i ovoga puta doći do diskriminacije kao i prilikom uvođenja programa “Evropa sad 1”, kada prethodno nije izvršeno usklađivanje koeficijenata po zvanjima u odnosu na novu minimalnu zaradu, već je došlo do situacije da ista obuhvati zaposlene u različitim zvanjima, a što ima za posljedicu da zaposleni u različitom zvanju, tj. složenosti posla i vrsti odgovornosti, kao i sa različitim minulim radom, primaju identičnu zaradu, a što je neshvatljiva pojava u sistemu zarada, koja je kao diskriminišuća potvrđena od relevatnih institucija, a što bi u krajnjem dovelo do poremećaja u sistemu sarada u javnoj upravi, pravosuđu i ostalim grupama u okviru naše grane djelatnosti, te velikog broja tužbi po osnovu diskriminacije. Naime, minimalnu zaradu u iznosu od 600 eura može imati samo zaposleni u najnižem zvanju za koje je uslov srednji ili niža nivo obrazovanja, dok svako naredno zvanje, uz vrednovanje minulog rada, mora povlačiti odgovarajuće novo vrjednovanje u sistemu. Isti je slučaj i sa visokim obrazovanjem.
Pored navedenog, a imajući u vidu da veliki broj zaposlenih sa visokom školskom spremom radi na poslovima sa nižim nivoom obrazovanja (srednja škola), nejasan je odnos minimalne zarade i zarade radnog mjesta sa srednjom školskom spremom, a što bi dovelo do toga da zaposleni na istom radnom mjestu za koje je uslov srednja stručna sprema imaju različite minimalne zarade za isti rad i rad jednake vrijednosti, što je dodatna nedoumica i svakako veliki problem.
Posebno, a što smo već napomenuli, treba istači da granski sindikati na nivou države nijesu imali priliku da učestvuju u konsultacijama vezanim za sadržaj navedenog programa i da je isti samo razmatran na Socijalnom savjetu, pri čemu jedini sindikat u Savjetu- Unija sindikata nije podržala sadržaj navedenog programa, te ovom prilikom pozdravljamo stav navedenog Sindikata. Navodni drugi sindikat koji se vodi kao član Socijalnog savjeta-Savez sindikata Crne Gore nije sindikat, niti ga zaposleni preoznaju kao sindikat, te njegovu podršku programu ne treba uzimati za ozbiljno, niti ista predstavlja stav bilo kakvog sindikata već uskointeresne grupe pojedinaca koji su trenutno našli da je ovakav stav najisplativiji za njih lično.
Da zaključimo, ništa od uvećanja zarada za sve zaposlene od 25% po ranijem “kalkulatoru”, koji je uklonjen sa sajta, a zatim počeo drugačije da računa, ništa ni od sedmočasovnog radnog vremena. Alternativa je neviđena improvizacija sa dvije minimalne zarade, umanjenim doprinosima za penzijsko osiguranje, i neznatna uvećanja neto zarada koje nije ni približno rastu troškova života i inflaciji, uz opasnost od dalekosežnih posljedica po umanjenje penzija i niz drugih pitanja.
Za sve zaposlene u javnoj upravi i pravosuđu ova Vlada, koju ne čini samo PES, već i niz drugih partija, nije ispoštovala do sada ama baš ništa. Nije ispoštovala zakonsko uvećanje plata od 10% počevši od januara ove godine, što će svi zaposleni naplatiti sudskim putem, nije ispoštovala konstituisanje stambene zadruge “Odgovornost”, već isti proces mjesecima opstruira, nije pristupila uvećanju ostalih zarada u odnosu na minimalnu zaradu od 450 eura, nije pristupila izmjenama i dopunama Granskog kolektivnog ugovora za oblast uprave i pravosuđa i pored više pisanih inicijativa, itd itd, tako da smo izgubili i najmanji nivo povjerenja u rad iste. Smatramo da je program “Evropa sad 2” motivisan isključivo političkim interesima, što nas dodatno zabrinjava, te da će negativni efekti istog dugoročno dovesti do velikih posljedica u sistemu zarada i penzionom sistemu, kao I čitavog niza drugih negativnih ekonomskih efekata.
U duhu neodgovornog pristupa vrlo odgovornim temama, nije slučajno odabran trenutak prezentovanja programa i nove fiskalne strategije, kao i period javne rasprave na Nacrt strategije, koja traje do 7. avgusta ove godine, jer se radi o periodu godišnjih odmora i pada zainteresovanisti,), a sve sa ciljem da se što više zainteresovane javnosti isključi iz priče.
Predlažmo da Vlada odustane od programa “Evropa sad 2” odnosno povuče Nacrt fiskalne strategije, a u odnosu na zarade u javnom sektoru, predlažmo da se iste uvećaju kroz smanjenje izdataka drugih troškova, na način što se neće vršiti umanjenje doprinosa za PIO, već putem uvećanja koeficijenata složenosti poslova ili kroz uvećanje obračunske vrijednosti koeficijenta, uz predloženu minimalnu zaradu od 800 eura za sve zaposlene, umjesto uvođenja dvije različite minimalne zarade, uz prateće mjere vezane za regulaciju cijena roba i usluga, a koje bi imale efekat u smanjenju troškova života, kao i uz izmjene i dopune zakona o zaradama zapsolenih u javnom sektoru i granskih kolektivnih ugovora, putem koje mjere bi se sačuvao i unaprijedio sistem zarada.
Primjedba/predlog/sugestija 2:
Sindikat uprave i pravosuđa smatra da će beznačajno uvećanje zarada kada se uzmu u obzir inflatorna kretanja do sad, a glavni inflacioni udar ili skok cijena tek očekujemo, biti u potpunosti beznačajno. Glavni razlog naše brige je dugoročan i on se odnosi na sve buduće penzionere, odnosno penzije koje će biti mnogo manje čak i u odnosu na trenutne.
Obrazloženje primjedbe/predloga/sugestije 2:
Svi budući penzioneri, akcenat stavljamo na zaposlene koji neće skorije ispuniti potrebne uslove za ostvarivanje penzije, ugrubo imat će godišnje obračune za buduću penziju u umanjenom iznosu od 25 – 27%, u odnosu na trenutni način obračuna. Ističemo, kreatori nove fiskalne strategije su istakli da neće mijenjati penzioni sistem i čuvene penzione stubove, koji su nosioci postojećeg načina obračuna sadašnjih i budućih penzija.
Od 2004 godine kroz M4 obrazac zarada se iskazuje kroz bruto zaradu.
Nacrtom fiskalne strategije, alijas programom Evropa 2, bruto zarada se umanjuje za naših 5%, koje nam se u vidu nekoliko desetina eura prelivaju u našu neto zaradu, zatim bruto zarada se umanjuje za dodatnih 5,5% koji su poklonjeni poslodavcima oslobađajući ih od obaveznih penzionih doprinosa prema radnicima, tako da će naša bruto zarada, koja je ustvari definicija zarade, samo u startu biti umanjena za 10,5%, te na taj način direktno uticati na buduću penziju.
Bez ijednog detaljnog, matematičkog obrazloženja, osim svakodnevno izgovorenog narativa, „plate će biti veće, penzije će biti veće“, pisci programa Evropa 2 argumentovano ne potkrepljuju svoje navode.
Kao krucijalni element jednačine za obračun penzija trenutno, ističe se takozvani penzioni lični koeficijent (prema visini zarada, naknadama zarada, odnosno osnovicama osiguranja) uz primjenu bodovnog sistema , a bod je u prevodu godišnja vrijednost u obračunu buduće penzije. Visina boda je prosječna zarada na nivou države u toj ostvarenoj radnoj godini, gdje lični koeficijent upravo zavisi i od visine pomenutog boda.
Lični koefijent dakle zavisi od visine tog jednog boda koji je ekvivalentan prosječnoj zaradi na nivou države u toj godini. Ponavljamo lični koeficijent ili bod je glavni element u konačnoj jednačini za obračun buduće penzije.
Ako je trenutna prosječana zarada 830 eura, gdje jedan samostalni savjetnik 1 sa 20 godina radnog staža prima taj iznos, taj savjetnik 1 u ovom trenutku ima lični koeficijent 1 ili vrijednost boda 1. Kada se istom sjutra poveća zarada programom Evropa 2, ona će biti tačno 880 eura, što znači da on neće imati više vrijednost ličnog koeficijenta u visini jednog boda koji je u nivou prosječne plate u državi, a ista je najavljena da će iznositi 1000 eura. Samim tim u budućem obračunu penzije on neće imati vrijednost ličnog koeficijenta 1, već će on iznositi 0,87% od boda, što znači da će buduća penzija pored onih umanjenih 10,5% biti manja za 130 eura od prosječne zarade ili još 13% na račun umanjene vrijednosti ličnog koeficijenta.
Donošenjem novog Zakona o zaradama, neupitno će se uvećati plate svima koji pripadaju grupama platnih razreda A, B i C, što će uzrokovati dodatno povećanje prosječne plate u državi na pretpostavljenih 1050 do 1100 eura.
Vrijednost pomenutog penzionog boda ili ličnog koeficijenta, povećanjem prosječne zarade za onog samostalnog savjetnika 1, dodatno pada za još 3 ili 4%, što u konačnom kada se grubo sabere, budući penzioneri će godišnje od trenutka realizacije programa Evropa 2 imati manji obračun penzije za 25 do 27%.
Primjedba/predlog/sugestija 3:
Prema postavljenom pitanju na održanom okruglom stolu, da li je i jedan univerzitetski profesor ekonomske struke učestvovao u pisanju Nacrta fiskalne strategije ili eventualno dao svoje stručno mišljnje, nismo dobili odgovor.
Kada se po budućnost Crne Gore i njenih garađana planiraju ovako krucijalne stvari kao što je Nacrt fisklane strategije, osnovna stvar je bila da se sve radi u koordinaciji sa eminentnim stručnjacima, kao I sa stručnom javnošću.
Obrazloženje primjedbe/predloga/sugestije 3:
Pitamo se, da li je stručno konsultovana makar jedna relevantna i referentna institucija, npr Ekonomski fakultet, da li je iko od relevantnih poznatih naših ili svjetskih stručnjaka konsultovan u smislu izrade analiza, studija ,metodologija, te na osnovu toga dao svoje mišljenje.
Pošto je pretpostavka da niko od navedenih adresa nije stručno konsultovan, mišljenja smo da je u pitanju jedno nasilništvo i diletalizam prema državi, prema građanima Crne Gore, te da će ukoliko dođe do katastrofalnih posledica jednog ovakvog avanturizma, morati odgovarati svi u hijerarhijskom nizu odgovornih.
