Stručnjaci su odgovorili na pitanje koje to stvari djeca primjećuju, a da odrasli toga nisu uvek svjesni. Ova lista nije napravljena da bi osuđivala, prije je podsjetnik da svi možemo unijeti malo više svjesti u naše svakodnevne interakcije, piše HuffPost.
1. Šta osjećate prema svom partneru ili rodbini
Možda mislite da ste suptilni kada prevrćete očima na partnera ili upućujete oštar pogled tastu. Ali djeca mogu uhvatiti te neverbalne signale, kaže klinička psihološkinja Džezmin Mekoj, poznata kao @TheMomPsychologist na Instagramu. Takođe su sposobna da primjete kritike ili negativne komentare o drugom roditelju ili rodbini, čak i kada pokušavate da ih prikrijete kao šale ili sarkazam, rekla je za HuffPost.
„Djeca primjećuju ove dinamike, zato se trudite da govorite pozitivno o drugom roditelju i rodbini pred djetetom — čak i ako su u drugoj sobi“, rekla je Mekoj. „Vjerovatno i dalje mogu da vas čuju.“
Ovo je važno bez obzira na vaš odnos sa tim osobama. Zašto? Pomaže djetetu da se osjeća sigurno, samouvereno i voljeno, da bude emocionalno povezanije sa svojom porodicom i manje anksiozno, kaže Mekoj.
Ona je ponudila nekoliko primjera stvari koje biste želeli da vaše dijete čuje da govorite o drugim odraslima u njegovom životu: „Vau, mama je isplanirala zabavnu avanturu za nas!“ ili „Ova večera je ispala odlično. Tata je sjajan
kuvar!“ ili „Ovo izgleda kao divna uspomena koju si imao sa bakom. Bilo je tako lijepo od nje što te je tamo odvela.“
2. Šta osjećate prema svom tijelu
Djeca su „izuzetno svesna“ kako odrasli govore o sopstvenim telima i tijelima drugih ljudi, kaže registrovana dijetetičarka Alisa Miler sa Instagram naloga @nutrition.for.littles. Takođe mogu da čitaju i naš govor tijela.
„Mogu da uhvate suptilne — i manje suptilne — radnje, izvlačeći zaključke o tijelima“, rekla je za HuffPost. „Uče šta se smatra dobrim, a šta lošim, poželjnim i nepoželjnim.“
Primećuju način na koji se gledate u ogledalu i mogu izvući zaključke iz toga.
„Odrasli stalno pokazuju djeci kako da gledaju na sopstvena tijela kroz svoje svakodnevne postupke“, rekla je. „Razmislite: nijedna beba ili malo dijete se ne stidi svog stomaka, butina ili visine dok ne čuju komentare ili ne vide nekoga drugog nesigurnog u vezi s tim.“
3. Šta zaista vrednujete
„Djeca primećuju šta zaista cijenite na osnovu onoga što govorite i radite. To je ponekad drugačije od onoga što kažete da cijenite“, kaže klinička psihološkinja Laura Markam, autorka knjige „Miran roditelj, srećna djeca“ i osnivač sajta Aha! Parenting.
Na primjer, možda govorite da je porodica najvažnija, ali ako stalno provodite vreme na telefonu umjesto sa djecom, ona će primjetiti tu nedoslednost.
„Djeca su veoma perceptivna i brzo će shvatiti šta su vam prioriteti na osnovu vašeg ponašanja“, kaže Markam.
4.Vaš odnos prema hrani
Djeca obraćaju pažnju na prehrambene navike odraslih, kao i na način na koji govore o hrani. Roditelji i drugi staratelji „direktno utiču“ na izbor hrane koju deca biraju i uvjerenja koja razvijaju o hrani, kaže Miler.
„Istraživanja pokazuju da djeca obično jedu istu hranu kao i roditelji, i kao djeca i kasnije u životu“, rekla je ona. „Modeliranjem uravnoteženog i pozitivnog pristupa hrani, odrasli mogu pomoći djeci da razviju zdrave navike u ishrani i zdrav odnos sa hranom.
5. Kako tretirate druge ljude
Djeca obraćaju pažnju na to kako se ophodite prema konobarima, blagajnicima, komšijama i drugim ljudima u svakodnevnom životu.
„Ako ste ljubazni i poštujete druge, vaše dijete će vjerovatnije usvojiti te iste vrijednosti“, kaže pedijatar dr Mark Bertin.
S druge strane, ako ste grubi ili nemate poštovanja prema drugima, djeca mogu misliti da je takvo ponašanje prihvatljivo.
6. Kako govorite o svom djetetu pred drugim ljudima
Recimo da je vaše dete upravo imalo veliki ispad besa u prodavnici. Kada dođete kući, prepričavate partneru šta se dogodilo uz sarkastične komentare o tome kako ste imali „nevjerovatno jutro“ ili kroz šalu o cijeloj situaciji, misleći da vaše dete verovatno ne razume o čemu govorite.
„Možda ne znaju tačno šta sve to znači, ali mogu da osjete da negativno mislite o onome što se dogodilo – a to može loše uticati na njihovo samopouzdanje i odnos s vama“, kaže psihološkinja Mekoj.
Kada razgovarate sa prijateljem, rođakom ili drugim roditeljem – bilo telefonom ili uživo – o nečemu što se dogodilo sa vašim djetetom, Mekoj savjetuje da budete pažljivi sa izborom riječi koje koristite.
