Reforma obrazovnog sistema, čiji je cilj osiguranje kvalitetnog i inkluzivnog obrazovanja za svako dijete, trebalo bi da bude hitan prioritet za Crnu Goru, rekao je šef predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori Huan Santander.
On je kazao da je sveobuhvatna analiza sektora obrazovanja (ESA), koja je sprovedena kao zajednička inicijativa UNICEF-a i Ministarstva prosvjete, pružila dubinsku „dijagnozu“ sektora s različitih aspekata i dala uvid u neke pozitivne i manje pozitivne aspekte crnogorskog obrazovnog sistema.
Santander je, u intervjuu agenciji MINA, rekao da je ESA, iako sistem karakterišu relativno dobre politike i obećavajuće prakse, otkrila i područja u kojima su neophodna hitna i sistemska poboljšanja.
„Kao što su razvoj školske infrastrukture, opremanje svih škola novim tehnologijama, ulaganje u kontinuirani profesionalni razvoj svih nastavnika, poboljšanje pristupa obrazovanju najugroženije djece i unapređenje kvaliteta nastave i učenja“, naveo je Santander.
On je kazao da je nedovoljna školska infrastruktura prepoznata kao jedno od najhitnijih pitanja.
„Naime, 13 odsto osnovnih škola pohađa gotovo 70 odsto svih učenika osnovnih škola u Crnoj Gori. Takođe, odnos broja računara po učeniku iznosi 1:16, što Crnu Goru svrstava među pet zemalja s najnižim brojem računara po učeniku, prema podacima OECD PISA“, dodao je Santander.
On je rekao da je drugo važno pitanje – kvalitet obrazovanja.
Kako je Santander podsjetio, prema rezultatima procjena znanja PISA 2018. i TIMSS, 40 odsto učenika ne postiže minimalne nivoe kompetencija u čitalačkoj pismenosti, matematici i prirodnim naukama, iako su dio obrazovnog sistema.
„Pored toga, učenici iz socio-ekonomski ranjivih grupa zaostaju za vršnjacima za 55 bodova, što odgovara periodu školovanja od više od 1,5 školske godine (PISA 2018)“, rekao je Santander.
On je naveo da je Crna Gora postigla značajne uspjehe kada je riječ o jednakosti u obrazovanju, ali da i dalje pojedine grupe znatno kaskaju za svojim vršnjacima u kontekstu prisustvovanja, završavanja i postizanja uspjeha u školovanju.
Kako je Santander kazao, to je posebno relevantno za romsku djecu, s obzirom na to da svega 16 odsto njih pohađa predškolsko obrazovanje, a samo tri odsto završava srednje obrazovanje.
„Iako postoji napredak i u tom pogledu, zbog nedostatka podataka o djeci sa smetnjama u razvoju na nacionalnom nivou, nemamo preciznu stopu njihovog redovnog pohađanja škole“, naveo je Santander.
Prema njegovim riječima, svako treće dijete u Crnoj Gori u riziku je od siromaštva, a njihova obrazovna postignuća daleko su slabija od onih kod opšte populacije.
On je rekao da se ne smije zaboraviti kriza uzrokovana kovidom-19 i posljedično zatvaranje škola, što je pogoršalo dugotrajnu krizu u obrazovanju i strukturne slabosti koje utiču na obrazovni sistem u Crnoj Gori.
Kako je Santander naveo, Ministarstvo prosvjete je brzo reagovalo na krizu izazvanu pandemijom uspostavljanjem sistema za obrazovanje na daljinu.
„Ipak, produženo potpuno i djelimično zatvaranje škola sigurno će imati negativan uticaj na razvoj ljudskog kapitala u Crnoj Gori, dodatno produbljujući nejednakosti i dovodeći do slabijih obrazovnih, zdravstvenih i ishoda koji se tiču zapošljavanja kod ove generacije učenika“, dodao je Santander.
On je kazao da su za UNICEF to oblasti koje zahtijevaju posebnu pažnju i koje će, kao takve, biti u fokusu te organizacije u narednom periodu.
„Kao što smo već ranije isticali, reforma obrazovnog sistema, čiji je cilj osiguranje kvalitetnog, inkluzivnog obrazovanja za svako dijete, trebalo bi da bude hitan prioritet za Crnu Goru“, rekao je Santander.
On je kazao da su navedeni problemi relevantni za sva tri nivoa obrazovanja, iako svaki od njih ima svoje specifičnosti.
„UNICEF čestita Crnoj Gori na povećanju broja djece koja pohađaju predškolsko obrazovanje, jer ono svakom djetetu pruža najbolju moguću početnu priliku“, naveo je Santander.
Međutim, kako je istakao, od suštinskog je značaja da sva djeca, kao što su djeca sa smetnjama u razvoju, djeca koja žive u siromaštvu i u seoskim područjima, kao i romska djeca, imaju pristup kvalitetnom predškolskom obrazovanju.
On je naveo da problemi prebukiranih predškolskih ustanova, zbog nedostatka infrastrukture, u mnogim centralnim i južnim opštinama moraju biti što prije riješeni.
„Što se tiče osnovnog i srednjeg obrazovanja, kvalitet obrazovanja neophodno je značajno poboljšati“, poručio je Santander.
Kako je naglasio, djeca u Crnoj Gori zaslužuju obrazovanje koje će im osigurati prosperitetan život, bolje mogućnosti za zapošljavanje i podršku njihovoj dobrobiti.
Santander je naveo da školsku infrastrukturu treba poboljšati, naročito u centralnoj i južnoj regiji, jer je to jedan od najvažnijih preduslova za kvalitetno obrazovanje.
Kako je dodao, kad je riječ o osnovnom obrazovanju, sistem treba da zauzme proaktivniji pristup kako bi se promovisao pravovremeni upis djece u škole.
„Ako bi se srednje obrazovanje učinilo obaveznim, kao što je to učinjeno u Sjevernoj Makedoniji, to bi imalo pozitivne rezultate, kao što su smanjenje stope odustajanja od školovanja i poboljšanje zapošljivosti nove generacije“, ocijenio je Santander.
On je naveo da se ESA uglavnom fokusirala na predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje, ali se dotakla i obrazovanja u vezi s obukom budućih nastavnika.
„Analiza je preporučila reformu inicijalnog obrazovanja budućih nastavnika, koje treba da se ubrza i da bude usmjereno na uspostavljanje podstičućeg okruženja za učenje za buduće nastavnike koji mogu odgovoriti na obrazovne potrebe savremenog učenika“, pojasnio je Santander.
On je kazao da se Crna Gora, kao potpisnica Konvencije o pravima djeteta, obavezala da će garantovati pravo na kvalitetno, inkluzivno obrazovanje za svaku djevojčicu i dječaka.
Santander je poručio da će UNICEF nastaviti da podržava Crnu Goru u omogućavanju pristupa visokokvalitetnom obrazovanju svakom djetetu iz siromašnih porodica, romskoj djeci, kao i djeci sa smetnjama u razvoju, i to od ranih godina života.
Upitan ko je najodgovorniji za trenutno stanje u crnogorskom obrazovnom sistemu, on je rekao da je trenutna situacija rezultat dugogodišnjeg nedostatka investicija i obraćanja pažnje na izazove obrazovnog sistema.
Prema riječima Santandera, kako bi se suočili s tim izazovima, svi akteri obrazovnog sistema – institucije, profesionalci u obrazovanju i roditelji, imaju svoju ulogu unutar svojih oblasti odgovornosti.
„Ipak, glavnu odgovornost snose političke vlasti i donosioci odluka koji su zaduženi za obezbjeđivanje adekvatnih investicija u kvalitetno obrazovanje sve djece u Crnoj Gori“, rekao je Santander.
On je naveo da, iako su nominalno izdvajanja Vlade Crne Gore za obrazovanje rasla tokom godina, ona su još relativno niska prema međunarodnim standardima.
„To znači da postoji potreba za povećanjem investicija u obrazovanje i osiguravanjem da se te investicije usmjere tamo gdje su najpotrebnije“, rekao je Santander.
On je kazao da pomenuta analiza ukazuje na to gdje su investicije najpotrebnije.
„Za finansiranje novih školskih i predškolskih objekata, adekvatno opremanje svih škola novim tehnologijama, obezbjeđivanje kontinuiranog profesionalnog razvoja svim nastavnicima i podršku kvalitetnom, inkluzivnom obrazovanju za svu djecu, uključujući djecu sa smetnjama u razvoju i djecu iz romske i egipćanske zajednice“, precizirao je Santander.
On je kazao da je kvalitetno i inkluzivno obrazovanje osnova razvoja društva, pa da stoga cijelo društvo mora zahtijevati reforme i time staviti obrazovanje na sam vrh političke agende.
„Svi akteri, politički lideri, institucije, nastavnici, roditelji i djeca imaju odgovornost. Kvalitetan obrazovni sistem za sve može se postići samo ako svi zajedno radimo zajedno“, kazao je Santander.
On je rekao da je formalni obrazovni sistem najbolje mjesto za razvoj vještina koje su neophodne za uspješan život, uključujući vještine socijalnog i emocionalnog razvoja, digitalne vještine, vještine kritičkog razmišljanja i rješavanja problema.
Kako je Santander naveo, osim činjenice da većina djece u Crnoj Gori pohađa sistem javnog i formalnog obrazovnog sistema, ne smije se zaboraviti ni to da djeca veći dio dana provode upravo u školi.
„Nadalje, iako svaki predmet ima potencijal da podrži razvoj vještina kod djece, u praksi se to ne dešava toliko često“, rekao je Santander.
On je kazao da su brojna istraživanja ukazala na nesklad vještina koje razvija obrazovni sistem i onih koje nedostaju na tržištu rada, kao i na potrebu da nastavnici usvoje nove pedagoške i druge vještine.
Santander je rekao da UNICEF vjeruje da je posebno važno osigurati da djeca u školama razvijaju socio-emocionalne vještine, zbog čega su, u saradnji sa Zavodom za školstvo, 2015. godine pokrenuli program za razvoj upravo tih vještina.
Taj program se, kako je pojasnio, trenutno sprovodi u više od stotinu škola i osmišljen je tako da kod učenika podrži razvoj vještina, kao što su empatija, kreativnost i timski rad.
„Osim pozitivnih efekata na njihovo zapošljavanje, kasnije u životu, program takođe sprečava nasilje i podržava opštu dobrobit djece“, rekao je Santander.
On je naveo da je medijska pismenost jedna od ključnih životnih vještina za prepoznavanje dezinformacija i pronalaženje pouzdanih podataka i informacija o različitim temama.
Kako je Santander dodao, UNICEF je zato podržao Ministarstvo prosvjete u razvoju platforme Digitalna škola, kako bi svaki učenik u Crnoj Gori imao priliku da nauči kako da internet koristi na siguran način i razvija različite vještine.
„Evidentno da je većina vještina 21. vijeka već integrisana u kurikulum svakog školskog predmeta. Međutim, te vještine se ne podučavaju u mjeri u kojoj je to potrebno u svakodnevnoj nastavi“, kazao je Santander.
On je naveo da obrazovni sistem treba da počiva na jasnoj i strateškoj viziji koja će osigurati da sva djeca uče, napreduju i osjećaju da imaju podršku, bilo da pohađaju predškolsko, osnovno ili srednje obrazovanje.
Kako je Santander naveo, crnogorski obrazovni sistem postigao je značajne rezultate tokom prethodnih godina i konstantno se razvija.
„Međutim, dokazi predstavljeni ovdje i u Analizi sektora obrazovanja iz prošle godine pokazuju da postoje jasna područja koja zahtijevaju poboljšanje, kao i da obrazovni sistem zahtijeva hitnu stratešku i sveobuhvatnu reformu“, rekao je Santander.
On je naveo da obrazovanje djece i njihova bezbjednost unutar škole i van nje moraju biti centralni prioriteti za svako društvo.
„Crna Gora nije izuzetak u tom pogledu. Zdravo, moderno i napredno društvo moguće je samo uz kvalitetno, inkluzivno obrazovanje – za svako dijete“, zaključio je Santander.
