Sa dvanaest ili trinaest godina sam na svom Gejm boju satima igrao igrice kao što je „DuckTales“. To je potjera za pet dragocjenih predmeta širom planete, a u centru zbivanja je Diznijev junak Baja Patak. Igrica grafički nije nudila mnogo: tamniji i svijetliji zeleni tonovi. Tehničke mogućnosti bile su krajnje ograničene. Uprkos tome, volio sam tu igru.
Trideset godina kasnije retro igre su u trendu. Valja spomenuti „Super Meat Boy“ iz 2010, igru koja se stilski oslonila na same početke te zabave. Ili „Nintendo Classic Mini“ iz 2016. – minikonzolu sa zbirkom starih igara. Sve to dodatno je pojačalo retro-trend.
I mene je nostalgija ponutkala da ponovo zaigram „DuckTales“, ovaj put u boji i na ekranu televizora. Poslije pola sata sam prestao. Dospio sam jedva do polovine prvog nivoa, a nekadašnja strast se nije obnovila.
Onaj ko danas igra igrice iz osamdesetih ili devedesetih, mora da bude veoma otporan na nerviranje, jer su se očekivanja od tehnologije potpuno promijenila. Retro-igrice svoju privlačnost duguju estetici vidljivih piksela, i zato su početkom druge decenije novog milenijuma i doživjele povratak. Takozvana rasterska grafika sve do danas omogućava malim, nezavisnim timovima da za male pare razviju čak vrhunske, kreativne igre.
Ta estetika odgovara prije svega onima koji su odrastali tokom osamdesetih i devedesetih. Ali ne samo njima, kaže dizajner igrica Artur Ekman. Njegova igra „Super Catboy“ iz 2023. ima obilje naznaka koje vode u devedesete. Čak je na sajmu video-igara Gejmskomu u Kelnu njegova kreacija predstavljena na starom katodnom televizoru „lampašu“.
„Imamo, naravno, i starije igrače koji su odrasli sa Nintendom, pa baš to vole i kažu: E, to me podsjeća na ono vrijeme. Ali, igraju i mlađi. Djeca od pet, šest, sedam godina, koja prvi put igraju tu igru, koja možda prvi put i vide televizor s katodnom cijevi, potpuno su fascinirana starijom tehnikom. I brzo uče. Prvi pokušaji su naravno neuspješni, ali onda postaju sve bolji i bolji, i to im pričinjava zadovoljstvo. Probudi im se ambicija da pređu sve nivoe igrice“, kaže Ekman.
„Super Catboy“ nije čista retro-tvorevina. Autori igru vide kao nastavak legendarnih „Mega Man X“ (1993), „Donkey Kong Country“ (1994) ili „Metal Slug“ (1996). Igra iz 2023. se i vizuelno i mehanikom oslanja na originale. Čak i muzička podloga podsjeća na devedesete. Ali, proizvod zadovoljava i potrebe današnjih igrača.
Interesantno je da mačke u igri, u zavisnosti od jezika, imaju različit broj života. Pošto se na engleskom kaže da imaju devet života, u igri na engleskom mačke imaju dva života više nego na njemačkom, jer njemačka poslovica kaže da ih imaju sedam.
U međuvremenu postoji veliki broj igrica s retro elementima. Uporedo s tim trendom, nastala je i mala scena dizajniranja igrica za prastare konzole i računare: „Ima mnogo ljudi koji stvaraju nove igre za stare uređaje. Mnogi su zainteresovani za to, jer su takve uređaje imali u detinjstvu, ali nisu mogli da ih programiraju. U međuvremenu su stekli to znanje. Osim toga, pravi je izazov da se programira nešto što će funkcionisati na tako starom uređaju“, kaže Kristijan Glajzner osnivač firme „Dr. Wuro Industries“, koja razvija i prodaje igrice za legendarni računar iz osamdesetih – Komodor 64. On je inače već dospio u muzeje tehnike.
Danas jednu igru na internetu može da igra i po sto igrača zajedno. Osamdesetih i devedesetih klinci su se okupljali oko ekrana, igrali su jedni protiv drugih ili su se menjali. To je tajna popularnosti muzejskih računara. Igre koje je Kristijan Glajzner razvio za stari Komodor snabdijevene su s četiri igračke palice. To pokazuje zašto su ovakve priče uspešne: fizička blizina saigrača, zajednički provedeno vrijeme… To su očigledno stvari koje ljudi traže.
Komodor 64 još uvijek ima svoje obožavaoce, ali njegove igrice mogu se igrati i na PC računaru, konzoli, smartfonu… Pa ipak, obožavaoci tog starog računara sve su brojniji, što Kristijana Glajznera ne čudi. On to poredi s automobilima – mnogi ljudi obožavaju oldtajmere.
Nostalgija je čežnja za mjestima i stvarima kojih više nema. Ili kojih nikada nije ni bilo. Apelovanje na takvu emociju jeste zajednička crta svih igara koje su u retro stilu.
Nove igre koje dizajnom bude takva osjećanja ne bi mogle da funkcionišu na starim uređajima, jer im je potreban veliki računarski kapacitet. Takva će biti i igra „Everdeep Aurora“ koja izlazi 2024. u verziji za PC računar. Ekstremno redukovana paleta boja vizuelno podsjeća na igre za Gejm boj. Radi se o mačetu koje odrasta u distopijskom svijetu i traži svoju majku.
Igru su dizajnirali Španci Mikel Ohea i Huan Abad: „Vjerujemo da ograničenjima više stvari možemo da ispričamo, nego s boljom grafikom i više piksela.“
Prosječna starost ljudi koji su skloni tim igricama u Njemačkoj iznosi 37,9 godina. Mnogi od njih odrasli su uz Gejm boj, pa im kontakt sa igrom znači i podsjećanje na bezbrižno vreme, potpuno drugačije od ovog danas.
