Termoelektrani (TE) Pljevlja spasa nema, biće brzo ugašena, najkasnije za dvije godne, zavisno od odluke Evropske unije u vezi instrumenta CBAM (Mehanizam prekograničnog usklađivanja cijene ugljenika – Carbon Border Adjustment Mechanism) koji će se primjenjivati od 1. januara 2026. godine, ocijenio je profesor Branko Radulović.
„Slijedi veliki deficit električne energije i lančane posljedice na cijelo naše društvo“, rekao je Radulović.
On je kazao da posljednja dešavanja i saznanja potvrđuju da je bio u pravu kada je upozoravao šta će se desiti sa Termoelektranom i Željezarom.
„Nijesu me poslušali i došli smo u nove probleme. Uostalom, kao i uvijek do sada. Pošteno, ja u pravu, ‘glavari’ u krivu, Crna Gora gubitnik. Ništa od onog za šta sam se zalagao decenijama – mnogo inicijativa, predloga zakona, deklaracija i rezolucija, premijerskih i poslaničkih pitanja, organizovanja okruglih stolova, edukativnih govora, stručnih i naučnih nastupa na mnoge teme, čak sam i prikladne knjige pisao, uzalud. Zbog toga, bio sam i proganjan od kriminalne vlasti, ne samo ja, već i moja porodica, te proglašavan ‘državnim neprijateljem’“, naveo je.
Kako je dodao, „neznaveni pojedinci i populisti“ kao reakciju na njegove teze, pokušavali su i da ga ismiju, kukavički „iza leđa“.
„Da apsurd bude veći, danas ti i takvi, priučeni licemjeri, ‘vode glavnu riječ’, rukovode sa posljednjim resursima i pustoše Crnu Goru gubeći stotine miliona i milijarde eura. Vratio sam se devedesetih vjerujući u etičnost i pamet Crnogoraca, u materijalne potencijale, danas sam ubijeđen da smo dominantno narod bez integriteta, koji je uništio ili sveo na minimum mogućnost napretka“, rekao je Radulović.
Upozorava da ubrzo neće Crnoj Gori pomoći ni sva svjetska pamet da bude pristojna država, bili čak i zemlja EU, polovinom ovog vijeka većinu će činiti neko drugi, imaćemo deficit vode za piće, elektične energije i hrane, društveni proizvod će biti primitivan, bićemo u velikim dugovima.
Prema riječima Radulovića, idealistički do nekakvog života može se uz brojne pretpostavke dijametralno suprotnim ovim današnjim, realistički, imajući u vidu uži i širi kontekst, „klizimo putem bez povratka“. Kako od partitoktatije do uistinu slobodnog društva, kako do profesionalnih institucija, do revizije kriminogene prošlosti, do vraćanja otetog i kazne za grešnike, kako da zaustavimo ovu stihiju i površnost i uspostavimo održivi razvoj, primjenjujući optimalna rešenja u datim okolnostima.
„Kako od ovog ludila i pašaluka u funkcionalnu državu i konsenzus. Sa kim to učiniti, sigurno ne sa neukim uzurpatorima funkcija, a ni sa podmladkom bivšeg režima. U velikoj manjini su oni koji bi znali drugačije. A vrijeme brzo teče“, upozorio je.
Radulović smatra da je tzv. ekološka rekonstrukcija Termoelektrane „kriminalna, protivzakonita i tajna rabota“, koja ne obezbjeđuje nijedan potreban standard zaštite.
Podsjeća da je zato 29. juna 2020. godine podnio krivičnu prijavu protiv čelnika tadašnje Vlade i Elektroprivrede (EPCG) Duška Markovića, Milutina Simovića, Dragice Sekulić, Đoka Krivokapića, Igora Noveljića i Luke Jovanovića.
Tvrdi da krivična prijava sadrži mnoge dokaze koji se danas potvrđuju.
„Međutim, dvojac Stanković-Katnić, a zatim Marković-Novović nijesu reagovali ni pored brojnih burnih skupštinskih rasprava koje sam vodio sa većinom od njih. Novović je samo, na moje brojne prijave, saopštio da je izdao naredbe protiv devet lica. Zbog nečinjenja tužilaštva i na njima je krivica kao i na kriminalnoj držuni DPS-a“, kaže Radulović.
Navodi da analiza koju je sačinila Evropska unija ukazuje da zagađeni vazduh prouzrokovan radom termoelektrana je uzrok prijevremenih smrti oko 3.000 ljudi, da izazovu oko 8.000 slučajeva bronhitisa kod djece i mnoga hronična oboljenja. Godišnji zdrastveni troškovi za liječenje posljedica ovog zagađenja su i do 11 milijardi eura. Šesnaest termoelektrana na ugalj u zemljama Zapadnog Balkana zagađuju region i Evropu više nego 250 evropskih termoelektrana.
„Da li se neko pita koliko ljudi i djece umre i oboli u Crnoj Gori prouzrokovano ovim višedecenijskim nemarom. Zato je Savjet Evropske unije, na bazi zaključaka Evropskog parlamenta, usvojio direktivu kojom su predviđena značajno strožija ograničenja i ciljane vrijednosti najštetnijih zagađujućih materija po zdravlje ljudi. Do 2030. godine dozvoljena koncentracija PM2.5 čestica treba da se smanji sa 25 na 10 mikrograma po kubnom metru, a azot dioksid sa 40 na 20 mikrograma. Slično je i sa praškastom materijom PM10 i sa sumpor dioksidom. Ovim ograničenjima Evropska unija nalaže približavanje graničnim vrijednostima koje preporučuje Svjetska zdrastvena organizacija, koje za recimo PM2.5 iznose pet mikrograma po kubnom metru. Direktiva propisuje da građani mogu da traže nadoknadu za narušavanje zdravlja ukoliko do njega dođe usljed nepoštovanja pravila Evropske unije o kvalitetu vazduha“, kazao je Radulović.
Evropska unija je, kako je dodao, takođe odlučila da takse za emisiju ugljen-dioksida tokom proizvodnje ugljenično intenzivnih supstanci će konstantno rasti počev od 1.1.2026. godine.
Kaže da će cijena direktno destimulisati rad termoelektrana i kumulativno će biti znatno veća u odnosu na cijenu proizvodnje struje iz obnovljivih izvora.
„Treba imati u vidu i to da se taksa neće odnositi samo na izvezenu električnu energiju, da će ona biti promjenljiva i destimulativna i da će vremenom biti identična za izvezenu i proizvedenu električnu energiju“, objasnio je Radulović.
Podsjeća da je slao otvorena pisma, postavljao zvanična pitanja predsjednicima vlada i ministrima energetike od 2020. godine i zahtijevao da se objelodani Ugovor o tzv. ekološkoj rekonstrukciji i izvrši ekspertiza, kako bi se unaprijedio tehnološki proces.
„No, samo sam dobijao nemušte odgovore ili nailazio na ćutanje. Posebno me takav stav rezignirao jer su jedna od mojih užih stručnih kompetencija upravo velike peći sa unutrašnjim sagorijevanjem, za koje imam i priznati patent“.
Smatra da je krajnje nemoralan zahtjev da se produži prelazni period primjene instrumenta politike zaštite životne sredine CBAM, koji je bio od 1. oktobra 2023. do 31. decembra 2025. godine.
„Kako to činiti kada naš nemoral i bahatost izaziva toliko prerane smti ljudi i djece i brojne bolesti, kada povećavamo emisiju polutanata, kada nas je vodio kriminal i sebičnost, poslije pokušaja prevare sa potrošnjom dozvoljenih radnih sati do 2020. godine, nezakonitog rada od 2020. godine, sa prevarom koja se zove ekološka rekonstrukcija, dilovima oko solarnih polja, namjerno zakašnjelom i pogrešnom zakonskom regulativom, odsustvom instrumeneta praćenja procesa. To, eventualno, odlaganja pune primjene CBAM-a bilo bi fazno do 1.1.2028. godine, prije svega zbog stanja Ukrajine, neprincipijelnosti Trampa, Putina i Kine, otežanog spajanja tržišta zemalja Energetske zajednice sa tržištem Evropske unije, tranzit i uvoz električne energije, liberalizacije ukupnog tržišta. Bez obzira na odluku, uskoro nam slijedi povećanje izvozne takse na 80 €/MWh i više i trošak od 190 miliona € i više“, naveo je.
Radulović kaže da ništa nije bolja situacija ni u ostalom segmentima energetskog sektora. Valorizacija hidropotencijala je, kaže, poražavajuća – graditi HE “Gornje Kruševo“ i HE “Komarnica“ kao protočne je „glupost“.
Smatra da bi ispravno bilo graditi reverzibilne i hibridne HE “Komarnicu“, sa ili bez potapanja Šavnika, HE “Pivu II“ i HE “Kruševo“ sa optimalnim kotama, kao i rekonstrukciju HE “Pive I“.
„Sve studije su potvrdile superiornost ovih rješenja. To treba učiniti i sa mogućom valorizacijom vodotoka Morače. Takođe napokon treba valorizovati naše vode Bilećkog jezera“, poručio je.
Radulović je rekao da svi oni koji imaju dilemu ili negativan stav oko gradnje velikih hidrocentrala trebaju da znaju sljedeće-tokom ovog vijeka smanjiće se protok vode u Crnoj Gori za više od 50 posto, nedostajaće i za biodiverzitet, do 2050. godine biće ugroženi i Nacionalni park Durmitor i Komarnica i kanjon Nevidio.
Upozorava da će neke poljoprivredne vrste nestati, temperaturni rekordi biće sve veći. Jedini spas za te „apokaliptične dane“ biće izgradnja reverzibilnih hidrocentrala. Uz sve to cijena vršne energije je dvostruko veća u odnosno na bazičnu.
„Posljednjih pet godina bila je pohara solarnih polja i vjetroparkova od strane privilegovanih investitora i navodnih strateških partnera. Tako smo ostali bez cca 1.000 MW nove instalisane snage u vlasništvu države, bez oko jedne milijarde eura nadoknade lokalnim samoupravama i bez oko 50 posto proizvedene električne enegija cijene niže od 25 €/MWh. U regionu su to pravovremeno regulisali. Uz sve to ostaće nam u ’nasljedstvo’ da rješavamo otpad od solarnih panela i vjetrogeneratora čiji vijek trajanja je oko 25 godina, reciklaža izuzetno skupa, a više od 5 posto otpada su materije opasne po životnu sredinu. Ogromne investicije u CGES za tuđe interese su u toku“, kazao je.
Rekao je da epilog ovakve nakaradne tridesetpetogodišnje politike prema energetskom sektoru, „posebno kriminalnog dila Đukanovića i Berluskonija“ ili čuvenih aranžmana sa KAP-om, biće ogromni gubici, deficit električne energije veći i od 30%, uvoz nedostajaće energije u vrijednosti nekoliko stotina miliona godišnje.
„Imajući to u vidu, Nebojša Medojević i ja, procesuirali smo brojne krivične prijave, posljednje tri – 14.2.2011. godine protiv Đukanovića i Berluskonija i sedam lica, 29.6.2020. proriv Duška Markovića i pet lica i 29.6.2020. godine protiv Duška Markovića i četiri lica. Ništa od svega toga. Tužilaštvo nijemo“.
Podsjeća da sve što je predvidio da će se desiti sa posljednjim aranžmanom Željezare vrijeme je potvrdilo.
„Kao i sa aranžmanom sa Turcima i svim prethodnim, bio sam u pravu. Pozvao sam glavnog specijalnog tužilaca da hitno preispita poslovni kredibilitet kompanije „8B Capital S.A.“- Lugano i Igora Šamiza i uslove zakupa i tako preduprijedi negativne posljedice. Opet ništa, tako da je ovo još jedan njegov grijeh. Nedavni dolazak Slovenaca koji su sagledali tehnološke i kadrovske performanse i mogućnost proizvodnje specijalnih čelika je još jedna potvrda mog ubjeđenja da Željezara može imati perspektivu“.
Smatra da Željezara ima perspektivu ukoliko ima odgovornu Vladu. Svijet dok postoji neće moći bez čelika. Međunarodna agencija za energetiku procjenjuje da će potražnja za čelikom porasti za trećinu do 2050. godine, sada je proizvodnja oko dvije milijarde tona godišnje i glavna je arterija ekonomije i osnova visoko tehnoloških proizvoda.
Radulović ističe da proizvodnja „zelenog“ čelika, upotreba „zelenog“ vodonika i električne energije iz obnovljivih izvora su zacrtani ciljevi za koje se izdvajaju ogromna sredstva, bilo da je u pitanju državna pomoć, fondovi ili udruženja kupaca.
„Različiti oblici te podrške su u čeličanama Thyssen Krupp, Arcelor Mittel, Blastr Green Steel, Slovenačkih proizvođača čelika SIJ Acroni i SIJ Metal Ravne, Rio Tinto i China Baowu, kompanijama iz SAD-a, Kine ili Australije i mnogim drugim“, naveo je.
Međutim, kako je dodao, svjetska proizvodnja čelika emituje skoro jednu desetinu ugljen-dioksida, oko 75 posto čelika se proizvodi u postrojenjima na ugalj koji kroz hemijske reakcije oslobađa ugljen-dioksid. Ta činjenica predstavlja takođe prednost Željezare koja koristi sekundarne sirovine.
„Ponovo ističem da Željezaru treba razvijati kao integrisanu proizvodnju ‘zelenog’ čelika sa srednjim i visokim tehnološkim sadržajem, sa strukturom proizvodnje kovanih, konstrukcionih i specijalnih čelika, obimom proizvodnje čak do 200.000 tona/godišnje. Takva Željezara bi angažovala više od 1.500 zaposlenih. Solarne panele i proizvodnju vodonika treba uvoditi kako bi se smanjila cijena utrošene električne energije. Modernizaciju i restrukturiranje treba sprovesti kroz dalju ekološku modernizaciju čeličane, ugradnju još jedne prese, konti liva i valjaonice. Vrijednost ulaganja bi iznosila oko 80 miliona eura, a vrijeme instalisanja nove opreme oko tri godine, dok bi ostvareni prihod iznosio preko 400 miliona eura, bila bi sposobna da servisira obaveze i vraća kredite za modernizaciju. Poželjno bi bilo obezbijediti grejs period od tri godine“.
Radulović smatra da Željezara treba da posluje u okviru državnog preduzeća „Industrija Crne Gore“ a.d. Pitanje je za Vladu „da li hoće da imamo Željezaru kao bravarsko odjeljenje ili kao veliku kompaniju“.
Prema njegovim riječima, Crna Gora je izgubila aluminijum, boksite, mnogo života, stotine miliona, ostali su bazeni crvenog mulja koje ni danas ne mogu da se saniraju…
„Bio sam aktivni sudionik te višedecenijske borbe za visokotehnološku i naprednu proizvodnju i preradu aluminijuma u Crnoj Gori“.
Podsjeća da je KAP devedesetih godina prošlog vijeka imao sve pretpostavke da krene intenzivno u modernizaciju i proizvodnju po Crnoj Gori.
„Radio sam tada u Institutu za tehnička istaživanja na Univerzizetu i bio jedan od brojnih stručnjaka iz Crne Gore i svijeta koji su usvajali nove proizvode. Čega je sve bilo, kakvi su bili projekti, vizije. Za ponos. Međutim, desio se Milošević i ostali ratnici i instalisani crnogorski mlađani rukovodioci i počelo je besomučno uništenje, nazadovanje i pljačka KAP-a. To traje do današnjih dana, od nafte za Karadžića i hiperinflacije do stečajne mafije i pljačke visokokvalitetnog boksita“.
Radulović ističe da je mnogo bilo pokušaja da se promijeni tok dešavanja.
„Sjećam se pokušaja rukovodstva Liberalnog saveza (LSCG) da održimo tribinu u Zeti o uticaju KAP-a i bazena crvenog mulja na život u Zeti. Uzalud, bili smo, po njima, ustaše. Ili, Grupa za promjene (GZP) koja je angažovala stručnjake iz Slovenije sa specijalnim vozilom koje je vršilo analizu kvaliteta tla, vode i vazduha u Zeti. Svi rezultati su bili suprotni onima našeg Ekotoksikološkog zavoda. Ili, rezultati doktorske disertacije jedne koleginice koji je rađen u inostranstvo utvrdili su da krv iznad 3 kilograma u muskulaturi oko kičme sadrži toksične supstance. Kada smo odštampali letak i održali press konferenciju bili smo proglašeni državnim neprijateljima. Koliko samo tužbi, suđenja i konferencija za štampu Nebojše Medojevića i mene. Pa veliki okrugli sto o perspektivi KAP-a koji sam 2013. godine organizovao kao potpredsjednik Skupštine gdje su učešće uzeli top menadžeri najboljih kompanija sa Balkana i iz Evrope i rukovostvo Skupšine, Vlade i KAP-a. Do posljednjih krivičnih prijava koje sam podnio 13.10.2014. godine protiv Mila Đukanovića i 31 lice za sve krađe u KAP-u i 22.7.2017. godine protiv Duška Markovića i devet lica za krađu crvenih boksita. Koliko sam samo Tužilaštvu proslijedio dokaza u nekoliko paketa“.
Kako kaže, ni danas ništa od svih tih krivičnih prijava, iako je vlast promijenjena.
„Nas nekoliko zanesenjaka, bez obzira koliko smo bili u pravu i hrabri, moralo je izgubiti ovaj višedeceniski rat jer osim Monitora a kasnije Vijesti, imali smo protiv sebe sav medijski mrak, policiju, tužilaštvo, Univerzitet“.
Kada je u pitanju sanacija bazena crvenog mulja stvari su, kako kaže, jasne – prvo treba izvršiti detaljnu analizu oba bazena crvenog mulja, koncentraciju polutanata u okolini i nizvodno u Skadarsko jezero, voda, flore i faune.
„Tu analizu treba da potvrde i strane labaratorije. Na osnovu toga se opredijeliti kakvu sanaciju treba izvršiti. Ukoliko su polutanti isprani tada će biti lakše izvršiti punu zaštitu i rekultivacije terena. Ukoliko se utvrdi prisustvo polutanata, zavisno od koncentracije, vrste i pozicije, sanacija će biti složena, čak će njoj prethoditi dislokacija mulja i konzervacija. Elaborat treba da sadrži sve podatke o količini crvenog mulja, hidrologiji, statici bazena sa i bez gumene zaštite. Po usvajanju elaborata raspisati tender sanacije. Valorizacija crvenog mulja i rijetkih metala ili građevinske sirovine je neisplativa. Istovremeno treba sanirati teren od deponija u krugu KAP-a, odstraniti propalu opremu Glinice i ruglo baraka u okruženju“.
Radulović poručuje da preispitivanje stečajne mafije bio bi početak djelovanja pravne države protiv mnogih kriminalaca koji su opljačkali KAP i Boksite i koji danas uživaju u opljačkanom novcu.
Bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić je, kako dodaje, samo jedan od „mnogih grešnika“ u Privrednom sudu.
„Od Privrednog suda vodi put do stvarnih vlasnika KAP-a i crvenih boksita i kriminalaca, a ne samo do onih marginalaca koji su pozajmili ima“.
Radulović kaže da je bio po mnogim rješenjima u neslaganju sa vladama od 2020. godine.
„Još od zahtjeva za formiranje reformske koalicije, jedinstvene programske platforme i agende do personalnih kompetencija i mjerljivosti učinka. Zato sam i sačinio program tranzicije – 12 rezolucija sa brojnim usaglašenim rešenjima. Nažalost ništa od toga, počev od (Zdravka) Krivokapića pa do danas. Da podsjetim da sam prvi promovisao veting već početkom 2021. godine u skupštinskim diskusijama sa (Dritanom) Abazovićem i (Markom) Kovačem. Čudili su se svi što je to. Danas svi o tome pričaju, a ništa od zakona ni prakse, a stari kriminalci nam još odlučuju i šepure se“.
Kako je dodao, „čuvena“ Razvojna banka, za koju se zalagao više od 20 godina je razvojna samo u nazivu.
„Oko načina zaduženja takođe, vlast jednokratno i dugoročno, a tajno, sa pogrešnim tajmingom što nas je koštalo grdne milione, umjesto emisije obveznica i bankarskih zapisa, kratkoročno i na vrijeme, kad sam se za to zalagao. Diskriminatorske penzije i smanjenje i ukidanje doprinosa su apsurdi“.
Ističe da je Prostorni plan Crne Gore (PPCG) do 2040. „zbirka nonsensa i kontradiktornosti“, zbog kojih je podnio ostavku na članstvo u Savjetu za reviziju, „da bi ga čak takvog nakaradnog značajna većina usvojila“.
„Graditi pojedine saobraćajne dionice sa predimenzioniranim profilima koje će biti opterećene samo do 20 posto, ne poštujući procedure, bez ’dubinskih investicija’, dominantno iz kredita, bez mogućnosti korišćenje domaćeg cementa, željeza i operative, uz ’podršku’ projektantskih građevinskih koruptivnih odluka je zastrašujuće. Razmišljati o davanju aeodroma pod koncesiju je zla namjera ili potpuno nepoznavanje savremene ekonomije. I mnogo čega dugog o čemu sam govorio“.
Govoreći o tome zašto ga nema u javnosti, Radulović kaže: „Iskreno, ne zaslužuje me. Suzio sam krug na odabrane, obnovio infrastrukuru i školu u mom plemenu, počeo da obnavljam očevinu i đedovinu u Komanima, biće to nešto lijepo ako stignem da završim. Ukoliko ne, potomci će“.
Navodi da je član neformalnog Foruma održivog razvoja kojeg čine eminenti stručnjaci sa Balkana i šire.
„Čitam po jedan roman nedjeljno. Pratim neke moje naučne sajtove. Gledam dokumentarne emisije i kuvarske blogove. Dobar sam kuvar, ponekad kuvam, posebno za unučad koja obožavaju moj roštilj. Trim staza je svakodnevica. Ljeti Krimovica i Ploče. Sa jeseni po neka zanimljiva destinacija. Odbijam svaki javni nastup. Ne gledam Skupštinu i političke emisije. Stradao bi televizor. Čitam portale dijagonalno… Priznajem, poneki put razmišljam što mi je trebalo da se vratim u Crnu Goru. Gdje bih danas bio. No znam, opet bi istim putem“.
Kaže da ga mnogi zaustavljaju i pitaju da li razmišlja da se opet aktivira zbog Crne Gore i mnogo čega što zna.
„Ali ne, imam veoma ružno iskustvo, a ne vidim alternativu. Samo ukoliko bi se desilo neko čudo, da se krene u formiranje istinski reformske i kompetentne Vlada za izbavljenje Crne Gore, bio bi dio toga. No, toga neće biti“, zaključio je Radulović.
