To faktički znači da bi zaposleni u trgovinama na veliko i na malo, ukoliko njihovi poslodavci odluče tako, mogli imati makar jednu radnu nedjelje prije nego što državni parlament okonča raspravu i usvoji Predlog zakona o unutrašnjoj trgovini, odnosno dok taj propis ne stupi na snagu. Predloženim zakonom, o kojem će parlament početi da raspravlja 16. februara, ponovo se propisuje neradna nedjelja u trgovinama, u blago modifikovanoj formi u odnosu na zakonsko rješenje koje je Ustavni sud ukinuo 28. januara.
Ustavni sud je ocijenio da se sada ukinutom odredbom krši sloboda preduzetništva garantovana Ustavom, kao i ustavni princip jednakosti svih pred zakonom, jer je jednoj grupi preduzetnika/trgovaca omogućeno da obavlja djelatnost nedjeljom i u dane državnih i drugih praznika, dok je drugoj grupi to zabranjeno.
– U odluci se navodi da Ustav garantuje pravo zaposlenih na ograničeno radno vrijeme i plaćeni odmor, ali ne propisuje pravo na odmor isključivo nedjeljom – saopštili su juče iz Ustavnog suda.
Napominju da je Crna Gora potpisnica Konvencije o sedmičnom odmoru u trgovini i kancelarijama, kojom je predviđeno pravo na jedan slobodan dan u toku sedmice i da kad god je to moguće to bude dan koji se podudara sa danom u sedmici, koji, kada god je to moguće, treba da se podudara sa tradicionalnim danom odmora, ali ne mora nužno biti nedjelja, ako priroda posla ili pružanje usluga to onemogućava.
Ukazano je i da je Zakonom o radu zaposlenima garantovan jedan dan sedmičnog odmora, koji se koristi nedjeljom ili drugim danom u sedmici, u zavisnosti od prirode posla, uz obavezu poslodavca i države da obezbijede korišćenje, odnosno poštovanje tog prava.
– To što je zakonodavac jednoj grupi preduzetnika omogućio da rade a drugoj ne, upućuje na to da Skupština Crne Gore uvažava činjenicu da postoji potreba za kontinuiranim i svakodnevnim radom određenog broja subjekata radi snabdijevanja potrošača.
Međutim, uspostavljanjem izuzetaka, bez obrazloženja zašto je napravio razliku među preduzetnicima, zakonodavac nije postigao ustavnopravno prihvatljivu ravnotežu između prava preduzetnika kojima je dopušten rad nedjeljom i prava onih kojima je on zabranjen, do stepena da se bez ikakve sumnje može otkloniti prigovor o pojavi nejednakosti druge grupe subjekata u odnosu na prvu – navodi se u obrazloženju.
Ustavom su precizno propisani razlozi zbog kojih se može ograničiti sloboda preduzetništva (radi zaštite zdravlja ljudi, životne sredine, prirodnih bogatstava, kulturne baštine ili bezbjednosti i odbrane Crne Gore) i zakonodavac, kako je podsjetio Ustavni sud, ne može samostalno da propisuje nova ograničenja van tih ustavnih osnova, niti bez jasno utvrđenog legitimnog cilja u javnom interesu.
– Time što je zakonodavac jednoj grupi preduzetnika (apoteke, poslastičarnice, pekare, kiosci za štampu, suvenirnice, cvjećare, prodavnice za pogrebnu opremu, za zaštitu bilja, benzinske stanice i prodavnice za trgovinu na malo u okviru benzinskih stanica, pijace, itd.) dozvolio da radi, a drugoj ne, jednu grupu privrednika je doveo u neravnopravan položaj u odnosu na drugu – zaključile su sudije Ustavnog suda.
Ukazuju da ovakva zabrana nema objektivno i razumno opravdanje s aspekta ustavne obaveze države da svim preduzetnicima obezbijedi jednak položaj na tržištu.
