Učionice u Crnoj Gori, naročito na primorju su prebukirane.
Sada naročito s obzirom na to da na jugu trenutno boravi mnogo stranaca. Uz to, prosvjetnim radnicima veliki problem je i činjenica da rijetko koji učenik iz inostranstva govori naš jezik, što u mnogome otežava predavanja.
Dio škola u Crnoj Gori, naročito na primorju, prebukiran je. Nema sistemskih rješenja za prevazilaženje tog problema, pa svaka škola to rješava na svoj način. Prenatrpane učionice stvaraju još veći pritisak.
Novak Ljubanović, direktor OŠ „Stefan Mitrov Ljubiša“ kaže da odjeljenja 7, 8, 9. razreda imaju 30 do 33 učenika, pa ih upućuju u druge škole u Petrovcu i Radanovićima.
„Naša škola je projektovana za 1.000 do 1.500 đaka, a trenutno ima 1.785 učenika“ , kaže Ljubanović.
Razlog prebukiranosti je, između ostalog, priliv velikog broja stranaca, kaže Ljubanović.
Prethodnu školsku godinu pohađalo je oko 4.500 učenika iz inostranstva . Koliko ih je ove još nije poznato, ali iz civilnog sektora smatraju da je taj broj veći.
„Trenutno u Crnoj Gori lica sa privremenom zaštitom boravi 5.419, od toga 1.030 djece što čini 25 odsto od ukupnog broja dok je mnogo veći broj koja shodno zakonu o strancima reglulišu boravak“, kazala je Dušica Merdović iz Građanske alijanse.
Ljubanović dodaje da je takve djece u njihovoj školi 14 odsto na ukupan broj učenika, što nije mali broj.
„To je od 3 do 4 stranca u svakom odjeljenju i to bi bilo u u redu da oni znaju naš jezik“, kaže Ljubanović.
Nepoznavanje jezika stvara veliki problem nastavnicima, koji ne znaju kako da djeci s drugog govornog podučja objasne gradivo, što utiče na kvalitet nastave.
„Djeca su pasivna na časovima i ne mogu da se uključe. Nastava je na crnogorskom jeziku, neke škole su organizovale dodatne časove koji su 2-3 puta nedjeljno što nije dovoljno da nauče naš jezik“ , kaže Merdović.
No, našim sagovornicima iz Ukrajine jezička barijera nije glavni problem. Djecu nijesu mogla upisati iz prvog puta, kao ni u istoj školi.
Vladimir Voronin ističe da je u julu sam otišao da upiše dijete u obližnju školu.
„Rekli su mi da je prebukirana i predložili da se vratim u avgustu. Tada su nam kazali da ima mjesta u drugoj školi, nakon čega je dijete upisano“, kaže ovaj Ukrajinac.
„U aprilu smo uspjeli da upišemo najmlađe dijete, ali imamo troje djece, pa smo htjeli da svi idu u istu školu. Rekli su da nema slobodnih mjesta i da pokušamo u drugoj školi. To je nezgodno, jer djecu vozimo u tri škole. Tako provedemo cijeli dan u vožnji“, ističe Ukrajinac Maksim Kučenko.
Zato u školama rješenje vide u izgradnji novih objekata, ali i pripremi stranaca za praćenje nastave.
