Crnogorski književnik i istaknuti kulturni stvaralac Radojica Bošković preminuo je 20. marta i sahranjen juče u krugu porodice u Paviom Polju gdje je i rođen 1947. godine.
Gimnaziju je završio u Bijelom Polju, a Filološki fakultet u Beogradu.
Radio je kao profesor u bjelopoljskoj gimnaziji „Miloje Dobrašinović“, a penziju stekao kao glavni i odgovorni urednik podgoričke Književne revije.
Dobitnik je više strukovnih i društvenih priznanja, među kojima je i Trinaestojulska nagrada, ali i nagrada „Risto Ratković“, kao i Orden sa zlatnim vijencom, Nagrada „3. januar“, Povelja grada Kraljeva.
Za izuzetan doprinos u oblasti kulture dobio je status istaknutog kulturnog stvaraoca, koji se dodjeljuje umjetniku ili stručnjaku čije je djelo od izuzetnog značaja za kulturu Crne Gore.
Objavio je više knjiga pjesama među kojima su: „Gluva kuća“ (1970), „Tajno govorenje“ (1975), „Početak zaborava“ (1978), „Oni ljudi“ (1985), „Ovdje je sve u redu“ (1986), „Silazak na zemlju“ (1987), „Slijepac most“ (1990), „Besjede u gori“ (1992), „Živi kreč“ (1999), „Treset“ (2007), „Približavanje nuli“ (2013).
Autor je i tri knjige za djecu, kao i tri dramska teksta među kojima je i „Vražje verige“ koji je 1972. godine u režiji Blagote Erakovića izveden u Crnogorskom narodnom pozorištu.
Priređivač je i dvije antologije „Savremena crnogorska poezija“ (1975) i „Savremena crnogorska proza“ (1995). Autor je i knjige eseja „Od teme do teme“.
