U petak je u Nikšiću preminuo Danilo Miljanić, najstariji komunista Crne Gore, učesnik narodnooslobodilačke borbe (NOB), diplomirani ekonomista.
MIljanić je rođen 1920. godine u selu Muževice, Banjani, kraj Nikšića. Rođen je u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, a djetinjstvo je proveo u Kraljevini Jugoslaviji, gdje je završio Podoficirsku školu u Bileći. Vojnički život i ratovanje iskusio je u Demokratskoj federativnoj Jugoslaviji, gradio zemlju u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji, radio i podizao porodicu u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji (SFRJ), u kojoj se i penzionisao, a penzionerske dane provodio prvo u Saveznoj Republici Jugoslaviji, zatim u Srbiji i Crnoj Gori i u Crnoj Gori.
“Najbolje mi je bilo u SFRJ. Bilo je teško poslije rata, sve je bilo srušeno, ali već od 1955. živjelo se fino. I to samo zbog jednog – svi smo bili drugovi i drugarice i gdje god bih otišao bio sam svoj na svome”, kazao je čika Danilo prije četiri godine za „Vijesti“.
Onda su, kako je tada rekao, došla gospoda koja su potekla iz redova komunista, i “đavo je sve uzeo pod svoje”.
Članom Komunističke partije postao je 1945. i nikada se nije pokajao zbog toga. Nakon rata radio je na putu Velimlje – Jasen i Nikšić – Titograd, a zatim slijede poslovi u rudniku Brskovo, preduzeću Gornja Zeta, gdje je bio finansijski direktor, Elektroprivredi, Kombinatu aluminijuma, gdje je bio savjetnik za ekonomska pitanja. Nudili su mu mjesto finansijskog direktora HE “Mratinje” ali mu se nije svidjelo mjesto gdje su bili smješteni, pa nije prihvatio.
Diplomirao je ekonomiju u Zagrebu na Visokoj privrednoj školi, godinu predavao knjigovodstvo u Srednjoj ekonomskoj školi i nekoliko godina na Radničkom univerzitetu za odrasle u Nikšiću. Penzionisao se 1985. i nastavio da radi. Ali, kako je tada kazao, isključivo volonterski. U Velimlju je formirao Seljačku radnu zadrugu, deset godina pomagao sinu koji je otvorio trgovinsku radnju, bio direktor u preduzeću Knjižare u Nikšiću.
“Imam 56 godina radnog staža, ali sve poslije 1985. je bilo na bazi volonterizma. Ne znam kako dočekah ovolike godine. Niko od mojih bližih nije prešao 90“, riječi su čovjeka koji je za uspjehe u NOB-u dobio medalju za hrabrost, a za rad u privrednim organizacijama odlikovan je medaljom rada i medaljom zasluge za narod.
Objavio je više stručnih radova iz oblasti ekonomije, kao i knjige “Miljanići – ogranak Nastića”, “Miljanići kroz vjekove”, “Muževice u prošlosti”, “Priče i anegdote”, “Banjani do Brlinskog kongresa i prvog popisa stanovništva” i “Mojih sto godina”. Učestvovao je i u formiranju Udruženja Miljanića.
Sa suprugom Stojankom, koja je rodom od Agramovića iz Štedima, vjenčao se 1948. godine. Izrodili su četvoro djece – tri kćerke i sina (najstarija kćerka je umrla u drugoj godini).
Sahrana Danila Miljanića biće obavljena u nedjelju u 14 časova, na gradskom groblju u Nikšiću.
