Nedovoljan broj vatrogasaca, vatrogasnih vozila, kamiona, uniformi, kao i opreme za gašenje šumskih požara među ključnim su nedostacima sa kojima se suočava više Službi zaštite i spašavanja na teritoriji Crne Gore, a naročito tokom ljetnje, požarne sezone.
Crna Gora se proteklih deset dana borila sa divljom vatrenom stihijom koja je prijetila da proguta više područja i objekata.
Gorjelo je u Podgorici, Danilovgradu, Nikšiću, Baru, Budvi, Bijelom Polju… Dok je vatra opustošila primorje i centralni dio države, opšti utisak je da je i ova požarna sezona dočekana sa manjkom vatrogasaca i opreme.
Iz Službe zaštite i spašavanja (SZS) Glavnog grada potvrđeno je “Vijestima” da je u postojećoj strukturi zabilježen nedostatak specijalizovane opreme – uniformi za gašenje šumskih požara i autoljestve.
Osim opreme, u manjku su i sa osobljem, odnosno vatrogascima.
“Služba zaštite i spašavanja trenutno raspolaže sa 24 radna vatrogasna vozila. Od lične opreme obezbijeđena su odijela za prilaz vatri i radne uniforme… Služba se suočava sa nedovoljnim brojem zaposlenih, kako operativnog kadra (vatrogasaca-spasilaca), tako i administrativnog i rukovodećeg osoblja”, rekao je v.d. komandira podgoričke SZS Nikola Bojanović .
Odgovarajući na pitanje u kojoj mjeri je moguće angažovati sezonske vatrogasce-spasioce, Bojanović kaže da se to radi “u skladu sa Zakonom o zaštiti i spašavanju i drugim važećim propisima, isključivo tokom trajanja požarne sezone”.
“Obaveza svakog kandidata jeste ispunjavanje uslova propisanih za vatrogasca-spasioca. Prije početka angažmana obavljaju obuku u okviru jedinice, dok većina njih već ima višegodišnje iskustvo u obavljanju sezonskih poslova”, naglasio je.
Vlasnik kompanije “Eagle Hills Montenegro” Mohamed Alabar donirao je 50.000 eura podgoričkoj Službi zaštite i spašavanja zbog, kako je ranije saopšteno, višednevne borbe sa požarima koji su prijetili Crnoj Gori.
Bojanović je redakciji kazao da će ta sredstva, kao i sve druge donacije “usmjeriti u najboljem interesu Službe”.
“Prvenstveno za nabavku nove opreme, kao i za sanaciju i unapređenje postojeće. Komandir Službe nema ovlašćenje da samostalno raspolaže tim sredstvima, s obzirom na to da se ona vode na račun Glavnog grada. Svaka nabavka i ulaganje realizuju se isključivo uz saglasnost Sekretarijata za finansijske poslove i analizu budžeta, kao i Službe za javne nabavke i komercijalne poslove, čime je obezbijeđena potpuna transparentnost postupka”, objasnio je Bojanović, naglašavajući da će se tako unaprijediti “rad i opremljenost Službe, a samim tim i povećati nivo zaštite građana”.
Komandir nikšićke Službe zaštite i spašavanja Goran Tripković rekao je da se u toj vatrogasno-spasilačkoj jedinici “vodilo računa da se nabavi cjelokupna lična i kolektivna zaštitna oprema”.
Prema njegovim riječima, od lične opreme imaju uglavnom sve. Oprema za gašenje požara na zatvorenom i otvorenom im je, objašnjava, takođe na broju.
“Nedostatak u našoj službi se ogleda u nedovoljnom broju vozila koja bi se koristila za intervencije, dostavu i prevoz ljudstva i opreme. Nedostaju specijalizovana vozila za gašenje isključivo požara na otvorenom, autoljestve za požare na višespratnicama, mala vozila za teško pristupačne terene, a vozila koja su trenutno u Službi su stara više od 15 godina, pa bi se moralo razmišljati i o podmlađivanju trenutnog voznog parka”.
U toj SZS je trenutno, ističe, 79 zaposlenih – 64 operativca i njih 15 u administrativnom, preventivnom i tehničkom sektoru. Kako je kazao, na obuci je i 12 kandidata.
Tripković apostrofira da se “hronični nedostatak ogleda u mehanizaciji”, kao i manjku “sofisticiranih djelova opreme”.
“Kao i u termovizijskim kamerama, dronovima, specijalizovanim sistemima za ranu dojavu požara… O broju ljudstva koji bi mogao biti zaposlen se mora razgovarati tako da se moraju sagledati svi aspekti u ‘odbrani’ teritorije koja se brani. Mišljenja smo da jbroj vatrogasaca mora biti veći. U dogovoru sa lokalnom samoupravom i eventualnim promjenama zakonskih rješenja možemo doći do povećanja broja operativaca koji će biti zaposleni u službi”, rekao je komandir nikšićke SZS.
Naglasio je da na tržištu rada “ne postoji kadar za popunjavanje jedinica”.
“Osnovni razlog je nepostojanje odgovarajuće ustanove koja bi vršila obuku. Mi, u Službi, smo prepoznali problem, uz saglasnost Opštine Nikšić, kao i Mistarstva prosvjete, nauke i inovacija (MPNI), organizovali prvu obuku po nastavnom planu koji smo izradili vođeni godinama iskustva u ovom poslu. Licencirali smo predavače, instruktore, potpisali ugovor o saradnji i jedini ‘papir’ koji nedostaje je o potvrdi programa za obuku vatrogasca-spasilaca. Iako smo više puta slali urgencije resornim ministarstvima, na naše zhtjeve nije bilo odgovora, pa sumnjamo da neko u sistemu vrši opstrukciju, iz njima znanih razloga, i samim tim dovode u opasnost održivost cjelokupnog sistema”, ocjenjuje Tripković.
Iz Službe zaštite i spašavanja u Danilovgradu istakli su da se njihova oprema redovno održava i servisira, dodajući da svi zaposleni u SZS “posjeduju sertifikovanu ličnu zaštitnu opremu za gašenje požara”.
“Odijela za gašenje požara na otvorenom prostoru, šljemovi, rukavice, čizme, samostalni aparati za disanje, odnosno izolacioni aparati. Od vozila Služba posjeduje tri vatrogasna: IVECO Eurotrakker iz 2005. godine, Mercedes Unimog, godina proizvodnje 2009. i Merecedes Actros, iz 2010, kao i Nissan Patrol proizveden 1992. i Isuzu D Max iz 2019. godine”, rekli su iz SZS na čijem je čelu Dejan Marunović , dodajući da ta služba broji 19 vatrogasaca-spasilaca.
Apostrofiraju da je neophodno nabaviti vatrogasno vozilo kapaciteta od 6.000 do 7.000 litara vode.
“Kao i vozilo za šumske požare kapaciteta od 300 do 400 litara vode, nabavka lične zaštitne opreme za prilaz vatri u zatvorenom prostoru, naprtnjača, vatrogasnih crijeva, svjetiljki i maski za požare na otvorenom prostoru, ćebe za gašenje požara na vozilma, nakon ljetnje požarne sezone servisiranje pumpi na vozilima, oprema za spašavanja sa visina i dubina”, rekli su, istakavši da sezonski radnici “nijesu angažovani”.
Iz SZS u Danilovgradu naglašavaju i da je potrebno “što hitnije donijeti Zakon o zaštiti od požara, riješiti pitanje vatrogasaca spasilaca u skladu sa evropskim standardima i donijeti Pravilnik o zaštiti šuma od požara”.
“Mislimo da je neophodno da država stane iza sistema zaštite i spašavanja, jer same opštine nemaju sredstava i snage da obezbijede sredstva. Neophodno je nabaviti vozila za gašenje požara (posljednja veća nabavka je izvršena 2010. godine, što znači da u većini opština su u operativnoj upotrebi vozila stara najmanje petnaestak godina). To su vozila koja se svakodnevo koriste za intervencije, koja se najčešće ne održavaju redovno i koja, tokom svoje eksploatacije, koriste najčešće neasfaltirane puteve, seoske, poljske i šumske puteve koji umnogome utiču na njihovo stanje. Vozila ove starosti, iako često sa malo pređenih kilometara, ali zato s dosta radnih sati, nepouzdana su i podložna čestim kvarovima… Lična i kolektivna zaštitna oprema igraju važnu ulogu u zaštiti vatrogasaca od ekstremnih uslova rada…”, rekli su.
Kolašinska Služba zaštite i spašavanja trenutno ima kamiona za gašenje požara, među kojima su dva vozila marke “mercedes unimog” proizvedena 2010, a jedan je FAP 16 26 iz 2005. godine tehnički neispravan i nije registrovan.
U sastavu Službe nalazi se i kamion “mercedes unimog” iz 2009. godine, opremljen za tehničke intervencije i asistenciju, dva terenska vozila, kao i dvoje motornih sanki.
Kako je “Vijestima” kazao v.d. komandira službe Boško Šuković , najveći problem predstavlja neadekvatna infrastruktura. Kolašinski vatrogasci i spasioci trenutno rade u prostorijama nekadašnje upravne zgrade bivšeg poljoprivrednog preduzeća “Sinjajevina”, dok se garaže nalaze 50 metara dalje. Objekat je energetski neefikasan, pa Službi nedostaje vatrogasni dom.
“Od opreme posebno su potrebni novi kamioni za gašenje požara, kompleti odijela za prilaz vatri, baterijski razvalni alat, univerzalna nosiljka za planinsko spasavanje i spinalna daska. Kadrovski gledano, službi je neophodno da primi najmanje dva vatrogasca-spasioca na neodređeno, kao i pripravnike, ali za to je potrebna saglasnost Ministarstva finansija koju Opština, uprkos ponovljenim zahtjevima, još nije dobila”, rekao je Šuković.
U Službi trenutno radi 14 vatrogasaca-spasilaca, od čega je 12 zaposleno na neodređeno, dva na određeno, dok je jedan pripravnik. Prosječna starost kolašinskih vatrogasaca je 43 godine.
SZS je tokom prošle i ove godine nabavila dio opreme – radne uniforme, dio neophodnog broja odijela za prilaz vatri, vatrogasna crijeva, naprtnjače i aparate, a obavljeni su i redovni servisi kamiona i pumpi.
U mojkovačkoj SZS imaju četiri vatrogasna vozila, od kojih su dva stara preko 50 godina, a ostala oko 16 godina.
Prema riječima Marinka Medojevića , komandira SZS u toj opštini, vozila su u izuzetno lošem stanju.
“Nedostaje nam minimum jedno vozilo sa cisternom, kao i dva mlada vatrogasca. Imamo opremu za šumske požare, lani smo nabavili šest Motorola za komunikaciju, naprtnjače i mlatilice, odijela, pumpu… Ove godine smo kroz donaciju dobili kamion, ali on je u lošem stanju i treba da se uloži bar 10.000 eura da bi bio u voznom stanju”, izjavio je Medojević.
Prosječna starost vatrogasaca u Mojkovcu je 41 godina, a komandir SZS kazao je da od ukupno 10 vatrogasaca, dvojica imaju više od 55 godina.
Budvanska Služba zaštite i spasavanja, rečeno je “Vijestima”, broji 88 operativno aktivnih vatrogasaca-spasilaca sa relativno novom opremom i mehanizacijom.
Predsjednik budvanske Opštine Nikola Jovanović obećao je da će iz budžeta ove godine izdvojiti četiri miliona eura kako bi budvanski vatrogasci bili najsavremenenije opremljeni u Crnoj Gori.
Načelnik budvanske Službe zaštite i spašavanja Dragan Božović istakao je da kada je preuzeo rukovođenje, prije osam godina, “ova služba bukvalno nije imala ništa, vatrogasci su bili praktično bez opreme, a vozila dotrajala, dok neka nijesu bila u funkciji”.
“Za proteklih osam godina uz pomoć Opštine Budva kupljena su dva navalna vozila, tri auto-cisterne za šumske požare, pet malih vozila, jedno pikap vozilo. Obezbijedili smo vatrogascima odijela za prilaz vatri, koju nikada nijesu imali, radna odijela dva kompleta za svakog od 88 vatrogasaca. Napravili smo nadstrešnicu za vatrogasna vozila, kupili radio stanice 20 kompleta (cijena jednog je 1.800 eura), sami smo renovirali četiri stara kamiona, kupili smo osam kompleta disajnih aparata, svaki po 2.800 eura, 20 rezervnih boca, kao i kompresor za punjenje boca. Sve je ovo za proteklih osam godina obezbijeđeno, jer Služba praktično nije imala opremu”, kazao je Božović.
Ipak, kako je istakao, problem su pet starih autocisterni, koje imaju više od 45 godina, i koje će, nakon sastanka sa Jovanovićem, zamijeniti novim.
“Opština planira da izdvoji novac da se kompletira oprema vatrogasaca, čime bi budvanski vatrogasac-spasilac bio najsavremenije opremljen. Takođe, plan je da se kupi i vozilo, autoljestva, prvo u Crnoj Gori, čime bi naša Služba bila osposobljena za gašenje požara na višim spratovima zgrada, kao i za akcije spašavanja”, istakao je Božović.
Božović je naglasio da se, kada je vatrena stihija bjesnila iznad Buljarice, pokazalo da je budvanska Služba spremna da se na terenu suoči sa izazovima i uspješno zaštiti imovinu svih građana, ali da je država ta koja je potrebna da obezbijedi avione i helikoptere za gašenje požara.
Komandir barske Službe zaštite i spašavanja Aco Vulević , ispričao je “Vijestima” da je u njihovom poslu oprema uvijek potrebna a jedan od razloga za to je što oni moraju pratiti razvoj vremena, infrastrukture, prirode…
Nijedna intervencija nije ista, pojašnjava on, pa je svaki teren drukčiji i ne ponavlja se. U tim situacijama javlja se potreba za različitom opremom a nijedan vid opreme nije “želja” već isključivo potreba.
“Ono što službe treba da rade jeste da prate razvoj sredine i države u kojima rade. Moramo da vodimo računa i o nekim većim prirodnim nepogodama, kao što su zemljotres i poplave”, kazao je Vulević i istakao da kada su službe zaštite i spašavanja u pitanju, nije potrebna samo protivpožarna oprema.
Požari, nezgode i nesreće zahtijevaju različite vrste intervencija – u podzemnim garažama, velikim visinama, dubinama…
Barska služba ima dva čamca, koji trenutno “samo stoje” ali, po riječima Vulevića, nikad se ne zna kada će oni zatrebati i hoće li dva biti dovoljna. Moraju, ipak, naglašava, biti spremni i za nepredviđene situacije i ne smiju dozvoliti da posljedice diktiraju opremu, već da unaprijed budu spremni.
“Kad god nabavimo nešto, opet će nam nešto faliti. Uvijek će nešto faliti”, poručio je Vulević i to pojasnio time da je njihova oprema takođe “potrošna roba”, koja se na terenu šteti i gubi.
Zbog toga su sada u procesu nabavke vodootpornih radnih odijela, koja će im olakšati posao tokom kiša i eventualnih poplava. Radi se o odijelima koja će ih zaštiti i omogućiti im da lakše rade posao u kišnim uslovima, kako ne bi štetili radna odijela za potrebe požara.
Nabavili su i uniforme za boravak u prostorijama službe, kako bi ona za intervencije i akcije uvijek bila u najboljem mogućem stanju. Sigurnost im je na prvom mjestu, tvrdi Vulević, a zaštitna lična i kolektivna oprema su prvi nivo toga.
“Kada izađemo na teren, mnogo tih štetnih i kancerogencih čestica dosnosimo na odijelima, odjeći. Zato je važno da imamo i radnu odjeću za boravak, kako bismo izbjegli širenje toga, ne samo u stanici, već i svojim kućama”, precizirao je.
Nabavljaju i novi vatrogasni kamion, koji će biti osmi po redu u voznom parku barske Službe zaštite i spašavanja. Pored toga, imaju putničko vozilo za prevoz vatrogasaca i spasilaca, dva terenska vozila za šumske požare i jedno komandno vozilo.
Pomoću fonda Direktorata za zaštitu i spašavanje u sklopu Ministarststva unutrašnjih poslova, ove godine nabavili su taktički ventilator s generatorom pjene i dimovuk, kazao je Vulević, koji im je potreban za intervencije u podrumskim prostorijama i podzemnim garažama.
“Kod nas opreme, sredstva i ljudstva nikad nije dosta. Pored toga, kod nas je najvažnije trojstvo opreme, ljudstva i obuke. Oprema ne znači ništa bez obuke, a obuke ne može biti bez ljudstva”, naglasio je i kazao da je sve to uvezano.
Službenici moraju biti spremni i kreativni, poručuje on, jer je svaka akcija i intervencija jedinstvena, pa je i s potpunom opremnom najčešće potrebna improvizacija.
Ono što je trenutno njihova potreba a što zahtijeva “ozbiljnu investiciju” su automehaničarske ljestve za intervencije na velikim visinama. Radi se o ljestvama s korpom na njihovom kraju, koje će neizmjerno olakšati poslove gašenja požara, spašavanja, evakuacije…
Ljestve, kazao je Vulević, koštaju oko milion eura, za šta on kaže da je ozbiljna suma ali da su u procesu razmatranja i sticanja uslova da ih nabave naredne godine.
“Vatrogastvo je skup, ali neophodan sport. Svaka oprema je jako skupa, jer nije obična, već je napravljena tako da i mi budemo bezbjedni, a zatim da budemo efikasniji u radu”, zaključio je Vulević.
Ipak, na sigurnost spasilaca, vatrogasaca ali i života građana, njihove imovine, prirode i životne sredine se ne može staviti cijena, zaključio je. Zbog toga je, ocijenio je, vrlo važno pronaći i izdvojiti sredstva za intenzivne i redovne obuke službenika.
U profesionalnoj Službi zaštite i spašavanja (SZS) Opštine Tivat i tri ovdašnja dobrovoljna vatrogasna društva (DVD) trenutno ima ukupno oko 130 profesionalnih i dobrovoljnih vatrogasaca-spasilaca. Njima se u slučaju potrebe, u intervencijama pridružuje i još desetak profesionalnih vatrogasaca iz tzv. preduzetne jedinice Luštica Bay Emergency Services iz istoimenog turističkog rizorta.
“SZS Tivat broji 36 pripadnika koliko trenutno i imamo sistematizovanih radnih mjesta. Svi naši pripadnici su propisno obučeni i imaju sve neophodne sertifikate o završenim obukama, a svi raspolažu i kompletima lične zaštitne opreme jer je to bilo u fokusu izdvajanja za novu opremu u proteklih nekoliko godina”, kazao je “Vijestima” komandir SZS Tivat Milorad Giljača .
Najveći problem je prostor u kome djeluju jer je SZS Tivat već tri godine privremeno smještena u neuslovnom objektu nekadašnjeg Arsenalovog pogona na Opatovu, tako da vatrogasci borave u kontejnerima, a i sami ovaj kompleks je dislociran u odnosu na najgušće naseljena područja Tivta.
Objekat novog Vatrogasnog doma gradi se na lokaciji aktuelne policijske stanice preko puta Porto Montenegra u Tivtu, a na čemu Opština Tivat zajedno radi sa Ministarstvom unutrašnjih poslova jer će novi objekat pored Vatrogansog doma, sadržati i prostorije Odjeljenja bezbjednosti Tivat i MUP-ove Filijale za javne isprave i strance.
Giljača očekuje da uskoro bude raspisan i tender za izbor izvođača radova na ovom objektu višemilionske vrijednosti. Za sada, međutim, nema preciznije određenog roka u kojem bi Tivat, konačno, nakon više decenija čekanja, trebalo da dobije adekvatan objekat gradskog Vatrogasnog doma.
“Upravo najviše radi činjenice da već decenijama nemamo adekvatan Vatrogasni dom, odnosno da naša vozila nisu garažirana kako bi to trebalo, do sada nismo ni ulazili u veće kupovine novih vozila. Međutim, budući da je prosječna starost voznog parka SZS u međuvremenu došla na 17 godina, u toku je trender vrijedan 350.000 eura za nabavku jednog novog navalnog vatrogasnog vozila a koje će, nadam se, biti isporučeno do kraja ove ili početkom naredne godine”, kazao je Giljača.
Pored toga, Opština Tivat je za potrebe svoje SZS raspisala i tender za nabavku razne tehničke opreme, ukupne procijenjene vrijednosti 64.000 eura sa PDV-om.
Inače, posljednje novo vozilo, tzv. malo navalno vozilo na “fiat fulback” šasiji, SZS Tivat je dobila 2019. godine.
Pored ovog, SZS trenutno raspolaže sa dva terenska komandna vozila, dva velika navalna vozila, po jednim vozilom za šumske požare, tehničkim vozilom, kombinovanim vozilom i pratećim vozilom, te jednim džipom za pretragu terena.
U vlasnštvu SZS su i jedno navalno i dva prateća vatrogasna vozila koja su na korišćenje dati nekima od ovdašnjih dobrovoljnih vatrogasnih društava.
Tivat je jedinstven i po tome što je ovdašnjoj SZS na raspolaganju, za intervencije gašenja požara i spašavanja na moru, posebno građeni vatrogasni brod “Jovana” i dva brza RHIB plovila dužine po osam metara, opremljena vatrogasnim pumpama, a koja su u vlasništvu marine Porto Montenegro sa kojom SZS Tivat ima ugovor o poslovo-tehničkoj saradnji.
“Svi naši pripadnici snabdjeveni su vatrogasnim kombinezonima, odijelima za prilaz vatri, šljemovima, potkapama, zaštitnim maskama sa obrazinom, zaštitnim rukavicama i čizmama za prilaz vatri, kao i posebnim odijelima za šumske požare i tehničke intervencvije. Svi imaju i rukavice za tehničke intervencije, zaštitne polumaske za otvorene požare i baterijske lampe”- kazao je Giljača dodajući da SZS Tivat posjeduje i dovoljne količine samara sa bocama i aparatima za disanje, rezervnih boca za vazduh, maski za spšavanje osoba iz požara u zatvorenim prostorima kao i ostale nephodne lične i kolektivne zaštitne opreme, a posjeduje i tri specijalna azbestna odijela za ulazak u vatru, te dva odijela i jedan kombinezon za dekontaminaciju koji se koriste prilikom hemijskih ili bakterioloških akcidenata.
SZS ima i adekvatan broj i količne drugih specijalnih alata i opreme za razne vrste intervencija i spašavanja iz požara, saobraćajih nesreća, poplava, za spašavanje iz dubina i sa visina, kao i opreme za hitnu evakuaciju i imobilizaciju povrijeđenih osoba. Tu je i adekvatan set komunikacione opreme – radio stanica, te dron za izviđanje i pretragu terena iz vazduha sa termalnom kamerom. Ukupan kapacitet svih njenih vozila je 58.000 litara vode i 1.000 litara pjenila.
Uz određene administrativno-pravne teškoće, ipak se u Tivtu postepeno implementira i projekat instalacije modernih termovizijskih kamera na repetitorima mobilne telefonije, koje omogućavaju rano otkrivanje dima i požara, ističe Giljača.
Načelnik službe spasavanja Ulcinj Abdulah Nimanbegu kazao je da se taj opštinski resor, preko projekta i javnih tendera, ove godine snadbjeo sa opremom ukupne vrijednosti oko 150 hiljada eura.
“Pribavljen je jedan od najnovijih dronova na tržištu sa termovizijskom kamerom za noćno osmatranje,traganje i detekciju požara, zatim je kupljeno 37 zaštitnih šlemova koji su medju najboljima na tržistu sa integrisanom lampom, komplet zaštitnih odijela za prilaz vatri u zatvorenom prostoru, izolacioni aparati za disanje, nove nano boce i kompresor za punjenje, razvalni alat, makaze, sjekač i razupirač, sve na na baterije, za tehničke intervencije, udese i zemljotrese, oprema za poplave, suva odjela, pumpe za vodu i vanbrodski motor za čamce i gumenjake koje posjeduje sluzba. Uskoro otvaramo i novu bazu u Štoju”, kazao je Nimanbegu “Vijestima”.
Naveo je da je službi trenutno zaposleno 37 vatrogasaca na neodređeno vrijeme i 13 sezonaca. Dodao je da je problem sa kojim se suočavaju adekvatno servisiranje kamiona i tenderske procedure.
“U ovom momentu neophodno je da svi kamioni budu servisirani, da se nabavi manje vatrogasno vozilo u slučaju intervencija po nepristupačnim mjestima i uskim ulicama kao što su Liman, Stari grad, Potok, Mala plaža…Takodje je potrebno nabaviti autocistjernu – vatrogasni kamion sa većim kapacitetom vode ali i nove uniforme za šumske požare zamijeniti sa postojećim uniformama”, kazao je Nimanbegu.
Iz Službe zaštite i spašavanja na Cetinju su kazali “Vijestima” da imaju kompletnu ličnu opremu.
“Mehanizacija obuhvata četiri kamiona, tri džipa, jedne sanke i jednog četvorotočkaša. Trenutno imamo 26 operativaca i osam volontera, ukupno 34 osobe”, rekli su iz Službe čiji je prvi čovjek Miloš Ćećanović .
Podsjetili su da im trenutno nedostaju i nova vozila za vatrogasce-spasioce.
“…Jer su postojeća zastarela. Potreban nam je i veći broj zaposlenih. Sezonski radnici se angažuju putem ugovora, a obuka se sprovodi u saradnji sa Direktoratom, uz redovne vježbe i treninge”, kazali su.
Kotorskoj SZS ne fali zaštitne opreme za vatrogasce-spasioce za požare na otvorenom i zatvorenom.
Prema riječima komandira te službe Maksima Mandića , to važi i za Dobrovoljno vatrogasno društvo (DVD) “Bogoljub Brezić” iz Perasta.
“Što se tiče vozila možemo biti zadovoljni. Brojimo 14 vozila različitog tipa, što nas po opremljenosti, shodno broju stanovnika i veličini opštine, svrstava među najopremljenije. Vozni park DVD iz Perasta je starije genenracije i trebali bi ići u zamjenu pojedinih vozila. Njihov vozni park broji sedam vozila različitog tipa”, rekao je.
Podsjetio je da SZS Kotor ima 24 profesionalna vatrogasca, dodajući da ih u DVD u Perastu radi 12 “uz dvadesetak dobrovoljaca”.
“Trenutno nedostaje nova autoljestva visine dohvata 39 metara. Cijena takvog vozila je oko 1.300.000 eura, kao i navalno i prateće vozilo za DVD iz Perasta. Ljudstvo je uvijek deficitarno. Veoma je teško doći do kvalitetnog kadra, odnosno kandidata koji će biti spremni da uče za zvanje vatrogasac. Trenutno nam fali pet vatrogasaca po važećoj sistematizaciji”.
Mandić je naglasio da se sezonci ne angažaju u kotorskoj Službi zaštite i spašavanja, jer “nemaju uporište u zakonu za to”. Kazao je i da su veoma potrebni SZS Kotor:
“Ali bez bez položenog stručnog ispita nije moguć rad u SZS bez prethodne godine dana stažiranja, odnosno volontiranja”.
Podsjetio je da se obuka novih kadrova vrši u SZS Kotor, ali i u trening centrima u inostranstvu.
“Obuke u SZS Kotor se vrše na osnovu godišnjeg plana rada, a obučavaju ih vatrogasci koji su završili sve obuke u stranim trening centrima. Nadzor i dodatnu obuku radi komandir…”.
Načelnik Službe zaštite i spašavanja u Bijelom Polju Edin Kolić je kazao da u toj jedinici trenutno imaju 18 operativaca, što je malo u odnosu za razuđenost te sjeverne opštine.
“Od tog broja do kraja godine dvojica idu u penziju, dok je u toku oglas za prijem 3 vatrogasca-spasioca na neodređeno vrijeme. Pored toga imamo 5 pripravnika i jednog volontera. Očekujemo saglasnosti Ministarstva finansija kako bismo ojačali službu za preventivne poslove. S obzirom na to da je naša opština razruđena a i broj stanovnika je parametar, idealan broj operativaca bi bio 32, što čini 4 smjene po 7 ljudi i jedna pripravna”, kazao je Kolić.
U prethodnoj godini su, kako je objasnio, uspjeli da obezbijede značajan dio opreme za vatrogasce-spasioce pa je kupljena komplet ljetnja i zimska oprema za dežuranje, komplet oprema za šumske požare (rukavice, maske, čizme, odijela), a putem donacija bugarske ambasade dobili su jedno vozilo za šumske požare.
“U toku ove godine, uz podršku Lokalne samouprave, kupljeno je tehničko vozilo, zaključen ugovor sa dobavljačem po tenderu za opremu za prilaz vatri – 12 kompleta vrijednosti oko 25.000 evra. Takođe smo bili domaćin obuke na brzim vodama, udesima, požarima u zatvorenom prostoru, kao i obuke za komandni kadar, koju smo sproveli u saradnji sa Savezom vatrogasaca Crne Gore i organizacije “Florijan” iz Ujedinjenog Kraljevstva. Pored toga je kupljeno i dosta sitne zaštitne opreme a do kraja godine je planirana i nabavka razvalnog alata na baterije kao i opremanje jednog vozila nadgradnjom pumpe i rezervoara kapaciteta 400 litara za brze intervencije”, rekao je Kolić, napominjući da je veći dio vozila stare proizvodnje sa više od 40 godina starosti.
