Nakon sramnog aminovanja i legalizacije spomen-ploče u Morinju, politička pijaca u Podgorici dobila je svoj novi, još drskiji nastavak. Premijer Milojko Spajić dao je zvanične garancije predstavnicima partija manje brojnih naroda da će ekspresno biti izmijenjeno izborno zakonodavstvo — i to u dijelu koji se direktno odnosi na izbornu zastupljenost albanskog i hrvatskog naroda — uz dodatna obećanja o prekrajanju Zakona o Morskom dobru po njihovoj želji.
Ovim činom dostignuta je tačka u kojoj politička trgovina i podilaženje ucjenama prevazilaze čak i najsramnije periode vladavine Mila Đukanovića. Poruka koja se šalje iz zgrade Vlade jasna je, ogoljena i bezobzirna: u ovoj i ovakvoj Crnoj Gori svi mogu sve da dobiju, iztrguju i ispregovaraju — osim srpskog naroda!
Kako je moguće da se u rekordnom roku nalaze rješenja, mijenjaju sistemski zakoni i crtaju posebne izborne privilegije za zajednice koje čine svega par procenata stanovništva, dok se za narod koji čini trećinu Crne Gore vrata svih institucija i dalje drže zakatančena?
• Garantovane privilegije za odabrane: Albanskim i hrvatskim partijama obećavaju se izmjene izbornih zakona i teritorijalne/ekonomske privilegije kroz Zakon o Morskom dobru, čime se direktno ispunjavaju njihovi politički i finansijski apetiti.
• Potpuna blokada za srpski narod: U isto vrijeme, za srpski narod — koji je iznio terat borbe protiv trodecenijske diktature — nema ni ravnopravnosti, ni elementarnog poštovanja. Ravnopravnost srpskog jezika, koji je po svim rezultatima popisa većinski jezik u Crnoj Gori, i dalje se tretira kao „nepremostiv problem“, dok je adekvatna zastupljenost Srba u državnim organima i dalje na nivou statističke greške.
Svi politički akteri mogu da dobiju i više nego što im po svim demokratskim i demografskim aršinima pripada, dok se Srbima uskraćuje i ono elementarno, osnovno ustavno pravo koje im po svakoj logici pripada!
Potezi Milojka Spajića pokazuju dubinsku trulež trenutnog političkog sistema. Režim DPS-a je decenijama vladao na osnovu političkog inženjeringa i podmićivanja manjinskih partija funkcijama i resursima, ali trenutna garnitura na vlasti je tu matricu dovela do apsurda.
Pitanje koje se postavlja pred cjelokupnom javnošću glasi: Dokle će se politička stabilnost Vlade kupovati na teret i na štetu srpskog naroda?
Svaki novi truli kompromis, svako popuštanje pred ultimatumima i svaka izmjena zakona skrojena po želji mikro-partija representa direktan šamar građanima koji su tražili pravdu, jednakost i vladavinu prava.
Ovakva politika ucjena i diskriminacije ne vodi u Evropu, niti u bilo kakvo „pomirenje“ o kom Vlada svakodnevno patetično besjedi. Ovo je nastavak tiho sprovođenog ideološkog i političkog revanšizma prema srpskom narodu.
Građanima je dosta lažnih obećanja, ekonomskih šarena laža i potpisivanja dilonova u mraku. Ako Spajić misli da može trajno graditi vlast tako što će ispunjavati svaku želju onima koji ucjenjuju, a ponižavati većinski narod koji govori srpskim jezikom, onda je u velikoj zabludi. Politički račun za ovakvu bezobzirnu trgovinu doći će brže nego što u zgradi Vlade misle!
