Podgoričanka E.M. tvrdi da su socijalne radnice iz podgoričkog Centra za socijalni rad navodno emotivno ucjenjivale njenu djecu koja su odbijala susret sa ocem, prijeteći im da ako ne uđu u sobu za kontakt, da će im izreći vaspitne mjere i da će im majka završiti u zatvoru, prenosi „Dan“.
Na ove i ostale tvrdnje E.M, koja kaže da je žrtva dugogodišnjeg psihičkog i rjeđe fizičkog nasilja od strane bivšeg supruga, u vezi sa postupanjem službenika Centra za socijalni rad, iz Ministarstva rada i socijalnog staranja su nam kazali da je predmet M. proslijeđen Direkciji za nadzor nad stručnim radom javnih ustanova i pružalaca usluga socijalne i dječje zaštite.
– Dok traje postupak, Ministarstvo rada i socijalnog staranja se neće oglašavati u vezi sa navedenim predmetom – rekli su iz tog resora navedenom mediju.
Postupanje službenica zaduženih za kontakt djece s ocem, kako tvrdi majka E.M., ostavilo je psihičke posledice na djecu dobi od osam i devet godina (stres, uznemirenost, kategorično odbijanje djece da idu u socijalno na gledanje sa ocem). Ona se našoj redakciji obratila zbog, kako tvrdi, nepravovremenog postupanja institucija prema njoj i djeci.
– Nakon dugogodišnjeg trpljenja psihičkog, veoma agresivnog verbalnog nasilja od strane bivšeg supruga prema djeci i meni, a rijetko i fizičkog, bivši suprug je pojačao intenzitet nasilja nada mnom i djecom avgusta 2023. Tada sam ga zamolila da mi da 20 eura da opremim djecu u školu, prijeteći mi da je „Podgorica njegov teren“ i da ću „vidjeti šta će me snaći ako samo pokušam da ga tužim za alimentaciju“ – tvrdi ova Podgoričanka.
Ističe da joj godinama CZSR nije davao socijalu uz obrazloženje da je „sistem ne prepoznaje“, iako, kako tvrdi, otac godinama nije davao alimentaciju.
– Sama sam se snalazila da mojoj djeci ništa ne fali, bez obzira na izostanak podrške i pomoći. Bivši suprug je nakon njegovih prijetnji odmah počeo da me lažno prijavljuje u Centar bezbjednosti (CB), govoreći mi ako se pobunim da mi niko neće vjerovati, ali ipak sam smogla hrabrosti i prijavila nasilje i tužila ga za alimentaciju koju je odmah nakon tužbe počeo uplaćivati. S obzirom na to da mu je krajem avgusta izrečena zabrana prilaska meni na 50 metara, o svemu sam pisanim putem obavjestila CZSR, računajući da će Pravna služba iz socijalnog urediti kontakt između djece i oca, jer ja u tom periodu nisam imala advokata, a besplatnu pravnu pomoć sam čekala mjesecima da mi odobre. Socijalno nije uredilo u tom periodu kontakt oca i djece, pa me isti oklevetao predlogom sudu kako mu navodno nisam nikad davala djecu da gleda za vikend – objašnjava E.M.
Kaže da je sudija donio izvršno rješenje van ročišta kojim joj je zaprijećeno novčanom i zatvorskom kaznom, kao i prisilnim oduzimanjem djece, ukoliko za vikende ne bude djecu predavala ocu. Navodi da je za to rješenje saznala tek nakon mjesec i više dana.
– Uložila sam nakon toga prigovor sa zakašnjenjem pa je odbijen. S obzirom na to da na to rješenje doneseno van ročišta nije postojalo pravo na žalbu, obavjestila sam Ministarstvo pravde. Početkom 2024. godine, otac djece je ponovio nasilje nad djetetom kad ih je uzeo za vikend kod sebe vraćajući mi dijete modro, a drugo kako hramlje na nogu. Obavjestila sam CB Podgorica, ali je otac i dalje na slobodi, a stekla sam utisak da ga socijalne radnice pravdaju za počinjeno nasilje – smatra ona.
U međuvremenu se, kako dodaje, odlažu ročišta u postupku za zabranu prilaska zbog nasilja, pokreće se postupak po prijavi bivšeg supruga da ga je uznemiravala na radnom mjestu jer mu je dovela dijete koje je željelo da ga vidi, a u nekim situacijama nije ni obaviještena zašto suđenja nisu održana i zašto se na njima nije pojavio iko drugi osim njenog tadašnjeg advokata.
E.M. dodaje da se obraćala ministarstvima pravde, rada i socijalnog staranja, ali odgovore još nije dobila.
– Samohrana sam majka koja nema pokretne ni nepokretne imovine, godinama sam bila ostavljena bez materijalnog obezbjeđenja porodice i podrške od države. I dan-danas kažu socijalne radnice da „sistem ne prepoznaje“ mene i djecu kad je socijala u pitanju, ne želeći uzeti u obzir da su mi rashodi troduplo veći od prihoda – tvrdi ona.
E.M. kaže da je početkom januara morala predati tužbu za izmjenu kontakta oca i djece i za promjenu visine alimentacije, ali tvrdi da su u tom postupku ona i djeca bili podvrgnuti vještačenju, nehumanom postupanju i dodatnoj retraumatizaciji dok su ih ispitivali o, kako dodaje, nemilim događajima koje žele zaboraviti. Smatra da je to vještačenje bilo nepotrebno jer nije predala tužbu za izmjenu ili odricanje starateljstva.
– Nisam ja roditelj nasilnik nego otac, i svih ovih godina sam se trudila sačuvati i zaštititi djecu od negativnog uticaja oca i nasilja, poturajući moja leđa. Kad sam usmenim putem tražila da mi se obezbijedi dežurni policajac kad vodim djecu na kontakt sa ocem u socijalno, nisam ga dobila. Rečeno mi je da nemam pravo jer je otac djece „fin, ljubazan, miran“, što je samo maska oca. Gledano i na to, bivši suprug je ostvario svoju prijetnju od prošle godine: „Samo ti mene tuži, neće ti niko vjerovati, ja ću se potruditi…“ – ističe E.M.
