Pravoslavni vjernici danas počinju Petrovski ili Petrovdanski post , zato što se završava dan prije Petrovdana, 12. jula.
Početak mu je pokretan, jer zavisi od Vaskrsa, a završetak nepokretan i ustanovljen je na osnovu uspomene na apostole koji su posle silaska Svetoga Duha, a prije odlaska na propovjed Sv. Jevanđelja, postili.
Zbog zavisnosti početka ovog posta o Vaskrsu, Petrovski post najkraće može da traje jednu nedelju i jedan dan, a najduže šest nedelja.
Ove godine, traje nešto duže od četiri.
Subotom i nedeljom posti se na ribi, utorkom i četvrtkom na ulju, a ponedeljkom, srijedom i petkom na vodi.
Ako u toku ovog posta u ponedeljak, utorak i četvrtak padne Sveti sa velikim slavoslovljem, razrješava se post na ribu, a ako padne u sredu i petak razrješava se samo na ulju i jedemo jedanput dnevno.
Ako u srijedu i petak padne praznik Svetitelja sa bdenijem ili pak Sveti čiji je hram, razriješeni su ulje, vino i riba.
Oni koji poste, od danas ne bi trebalo da jedu: meso, bijeli mrs (jaja, pavlaku, sir, kajmak), čokoladu i sve što spada u mrsnu hranu.
Petrovski post uveden je u prvim vremenima hrišćanstva, u vrijeme cara Konstantina Velikog, prvo u Rimu, kada je tamo podignuta bazilika posvećena apostolskim prvacima, a potom i u Carigradu, istim povodom.
Na Istoku je od tada uobičajeno da se prije njega posti, dok na Zapadu ta praksa nije uvedena.
Osnova svakog posta u hrišćanstvu, a samim tim i Petrovskog, sastoji se u suzdržavanju od mrsne hrane, loših djela i misli. Međutim, vjeroučitelji naglašavaju da mnogi pravoslavni vjernici pogrešno shvataju smisao posta u kome ne treba umirivati svoje tijelo već i strasti.
Hrišćansko učenje navodi da je u postu najbitnije odreći se gordosti, koja se smatra jednim od najvećih grehova i korijenom zla. Post je najbitniji u duhovnom smislu, a sam čin tjelesnog posta i po knjizi patrijarha Pavla „Molitve i molbe“ nije presudan.