Advokat Goran Petronijević kaže da je time politika ušla u sudnice, a zakon izašao iz njih.
Prema riječima advokata Gorana Petronijevića, sudije za prethodni postupak u Srbiji počele su da prekvalifikuju brutalna nasilnička djela u blaže forme, čime, kako tvrdi, aktivno oslobađaju odgovorne, i to u trenutku kada se država suočava sa ozbiljnim bezbjednosnim izazovima.
U emisiji emitovanoj na televiziji K1 Info, Petronijević je iznio niz konkretnih primjera koji ukazuju da pravosuđe više ne reaguje kao nezavisna institucija, već kao produžena ruka političkih i uličnih pritisaka, pod maskom „zakonite procedure“.
Jer ta činjenica mirnog bacanja kamena na policiju i mirnog paljenja prostorija, nečijih, nije važno čijih uopšte, izazivanja požara, izazivanja opasnosti da može doći do stradanja ljudi… prostorije koje se nalaze u stambenim zgradama… to nema nikakve veze sa mirnim protestima.
To je ogoljeno nasilje. To je ono što se zove huliganizam. Tu nema nikakve dileme.
Petronijević jasno pravi razliku između političkog izražavanja i nasilja, i upozorava da je pokušaj da se nasilje „prekrije“ pravnim trikovima – opasna praksa sa dugoročnim posljedicama po pravni poredak.
To nasilje koje se primjenjuje na ovaj način ni u čemu se ne razlikuje od onoga nasilja koje huligani primjenjuju, kao što je to bilo u Engleskoj svojevremeno, pred donošenjem čuvenog zakona kojim je Margaret Tačer sredila Englesku, odnosno Veliku Britaniju. Dovela ih u red. Tada su i sudovi, i tužilaštvo, i policija sa većom pažnjom nego što je uobičajeno postupali u suzbijanju takve pojave.
Kritiku usmjerava direktno na sudije za prethodni postupak, koje prema važećim pravilima ne bi smjele da odlučuju o kvalifikaciji krivičnih djela, ali koje to ipak rade, i to selektivno.
Sud nije vezan pravnom kvalifikacijom, već činjeničnim stanjem, i sud može u svakom trenutku odlučiti da to nije takva pravna kvalifikacija. Međutim, ono što je neobično u ovoj situaciji jeste vrijeme i mjesto. Mi se nalazimo u vremenu izuzetno pojačanih aktivnosti vršenja akata nasilja koji zahtijevaju određenu društvenu reakciju.
Politika krivičnog progona ne znači da politika utiče na to, već da se društvo organizuje kako bi odgovorilo na određenu pojavu. Mi ovdje imamo ogoljeno nasilje. To podrazumijeva ozbiljnu opasnost i ugrožava državu. Ne vlast, državu i pravni poredak.
I to je ono što me zabrinjava, kad sudije ili tužioci ne prave razliku između države, pravnog poretka i vlasti.
Posebno je ukazao na dvostruke aršine u postupanju sudova i tužilaštva. Kao primjer navodi slučaj Milice Stojanović, koji je izazvao ogromnu pažnju javnosti.
Djevojka koja ide automobilom, upada u masu, povrijedi dvoje, troje. Kvalifikovano je kao pokušaj teškog ubistva. Isti ti tužioci, iste te sudije, znali su da iz činjeničnog stanja ne proističe to djelo. Bila je zadržana 48 sati bez branioca, jer je tada bila obustava rada advokata. Saslušana bez advokata, pred tužiocem, pred sudijom za prethodni postupak. Određen joj je pritvor. A bilo je jasno da to krivično djelo ne postoji u toj formi.
Nasuprot tome, u sadašnjim slučajevima nasilja na protestima, kako kaže, primjenjuje se blaži tretman, i to od strane istih sudija i tužilaca.
Onda imate u drugom slučaju, gdje su u pitanju blokaderi, dakle ovi koji su nasilnici, potpuno drugačiji kriterijum. I to je ono što dovodi do sumnje. Nisu problem kvalifikacije, po meni ovdje postoje oba krivična djela, i vršenje nasilja na javnim skupovima i napad na službeno lice.
Ali postoji kontaminacija rada suda i tužilaštva kroz političke uticaje.
Jedan od najalarmantnijih dijelova njegovog izlaganja odnosi se na pritiske koji dolaze spolja, iz nevladinog sektora, stranih ambasada, pa i sa društvenih mreža, što, tvrdi, prijeti da obesmisli sam pojam pravde.
Broj slučajeva pritisaka sa ulice, neformalnih grupa, nevladinih organizacija, stranih ambasada – danas je veći nego pritisak koji je nekada dolazio iz vlasti. I to je dramatično. I zato sudija mora da uradi ono što je rekao moj pokojni mentor, sudija Jodra Ćusović: ‘Kad je ovakva situacija – u ćošak, zakon u šaku i kraj.’
U tom duhu, poručuje da lične simpatije i ideološke pripadnosti nemaju mjesto u sudnici.
Ne može meni neko biti simpatičan zato što navijam za isti klub, pa onda da mu progledam kroz prste jer je bacao kamen na policiju. To nije sud. To je sramota. Sudija ne može da gleda na to. Sudija gleda zakon. Tačka.
Reakcija Višeg javnog tužilaštva
Nekoliko dana nakon ovih dešavanja, Više javno tužilaštvo u Beogradu objavilo je zvanično saopštenje, upućeno Odeljenju za prethodni postupak Višeg suda u Beogradu, u kojem osuđuje promjenu prakse tog odeljenja kao nezakonitu i neosnovanu.
U dopisu stoji da je stanovište sudija o prekvalifikaciji nasilničkog ponašanja „neosnovano, nepravilno i nezakonito“, i da će tužilaštvo uložiti žalbe u skladu sa zakonom.
Dopis je poslat i predsjedniku Višeg suda u Beogradu, predsjedniku Apelacionog suda, Vrhovnom sudu i Visokom savetu sudstva. Ističe se da je cijela procedura „delovala kao medijska konstrukcija“, s namjerom da se utiče na javnost.
Stiče se utisak da je ovakva ubrzana procedura usvajanja zapisnika sa sjednice odeljenja, a i samo njegovo sačinjavanje imalo za svrhu isključivo njegovo eksploatisanje u medijima kritički nastrojenim prema Višem javnom tužilaštvu u Beogradu – navodi se u dopisu.
Tužilaštvo podsjeća da sudija za prethodni postupak nije ovlašćen da prekvalifikuje djelo, već da cijeni osnovanost sumnje i razloge za pritvor. Oni naglašavaju i da su odluke sudija u ovom slučaju u suprotnosti sa ranijom praksom, kada su u identičnim situacijama bez problema određivali pritvor i potvrđivali sporazume.
