“Ovo nije prvi takav slučaj. Naprotiv, još jedan je u nizu onih u kojima nasilje nije bilo prepoznato, zaustavljeno ni sankcionisano na vrijeme” , saopštila je Pejović.
Femicid ne nastaje iznenada, poručuje ona i dodaje da je on krajnji ishod dugotrajnog ignorisanja upozoravajućih signala, nedovoljno ozbiljnog tretiranja nasilja u partnerskim i porodičnim odnosima, i nedostatka sveobuhvatne i odlučne reakcije.
“Zato više nije dovoljno govoriti o tome koliko je važno da se djeluje, neophodno je da se jasno sagledaju i prepoznaju svi propusti. Za svaki previđeni poziv u pomoć, za svaki slučaj u kojem neko ostaje nezaštićen, mora postojati svijest o posljedicama koje to nosi. Zakon mora biti jednako strog koliko je nasilje brutalno. Nasilnici moraju znati da će za svoje zločine odgovarati brzo i pravedno, bez izuzetaka i bez opravdanja. Životi žena i njihova sigurnost moraju biti prioritet, a ne sporedna tema”, poručila je Pejović.
Ovo jeste borba za život – u najdoslovnijem smislu i izgubiće se ako ostane samo na simbolici i riječima, dodaje ona.
“Ovo nije tema koja smije da padne u zaborav. Nije statistika. Nije vijest koju ćemo zaboraviti do kraja dana. Ovo su izgubljeni životi i porodice koje ostaju da se bore s posljedicama. U ime svake žene kojoj je uskraćeno pravo na život i u ime odgovornosti koju svi dijelimo – moramo govoriti, moramo slušati, i moramo saosjećati”, zaključila je Pejović.
