On je u besjedi nakon liturgije rekao da Gospod jasno postavlja činjenicu da postoje samo dva puta, dvije mogućnosti i dva izbora za svakog čovjeka, a to je život u Hristu i život mimo Hrista, kao i da između ta dva puta ne postoje druge mogućnosti i ne postoje druge nijanse kada je u pitanju izbor.
„Svaki čovjek se opredjeljuje i bira da li hoće Hrista ili neće Hrista. Nezavisno od toga u kojoj mjeri je svjestan, ovaj drugi put je put mamona. Naravno, i poslije izbora u konkretnom praktičnom životu, bez obzira što smo se opredijelili — na primjer, kao što mi činimo da idemo putem Hristovim — dešavaće se da padamo, dešavaće se da se udaljimo od polazne centralne tačke.
Ali budući da je naš početni izbor učinjen jedanput za svagda, uvijek blagodaću Božjom i ljubavlju Hristovom, a i našim podvigom, ne samo da imamo mogućnost da se vraćamo putu punine života, nego to, slava Bogu, često i činimo. Birajući između Gospoda i mamona, mi biramo riječ jednog ili drugog. Mi biramo pravila i načela života jednog ili drugog“, rekao je patrijarh srpski.
Prema njegovim riječima, mjera i mjerilo za koje smo se jedanput za svagda opredijelili jeste ogledalo i jeste mjera kojom mjerimo sve ostalo, kojom sve ostalo procjenjujemo i na kraju i ocjenjujemo i tom mjerom znamo da li je nešto tama ili je nešto svjetlo, da li je nešto laž ili istina.
„Dakle, ako je srce, tj. oko naše tamno i um naš taman, život će nam biti taman, i spoljašnji i unutrašnji. Ali ako je naše srce, naše oko i naš um svijetao i prosvijetljen, ako nam je srce oblagodaćeno i prosvijetljeno, prožeto ljubavlju Božjom i blagodaću Njegovom, i um prozračan, osvjećen i prosvijetljen, sve ćemo onda vidjeti na pravi način. Onda ćemo razlikovati da li je važnije odjelo ili tijelo“, rekao je Porfirije.
Kako je rekao, kada imamo Onog za kojeg smo se opredijelili, On određuje i naše prioritete.
„Ako je Hristos naš izbor, a hvala Bogu jeste, onda moramo i ovaj poredak gledati u obrnutoj perspektivi, tj. moramo početi od unutrašnjeg duhovnog zdravlja. Ono nije ništa drugo nego rezultat kvaliteta našeg odnosa s Bogom i, naravno, tog i takvog odnosa koji se potvrđuje, pokazuje i projavljuje najjasnije u našim međusobnim odnosima.
Da li smo zaista među sobom braća i sestre, znamo šta to znači, ili samo hoćemo da to tako izgleda, a zapravo čitav naš život jeste postupanje suprotno činjenici i istini da smo braća i sestre. I to ne zato što to hoćemo, nego zato što postoji najdublja srodnost između svakog od nas sa drugim, sa bližnjim, jer u svakom od nas postoji neraskidiva, jedinstvena i vječna kopča koja se zove ikona Božja“, rekao je on.
Liturgiju je sasluživao Preosvećeni Episkop jenopoljski Nikon.
