Primjeri profesionalnih sportista i javnih ličnosti koji su otvoreno govorili o problemima sa zglobovima dodatno su skrenuli pažnju na činjenicu da osteoartritis nije rezervisan samo za starost.
Osteoartritis nastaje kada hrskavica – glatko, elastično tkivo koje oblaže krajeve kostiju – počne postepeno da se razgrađuje. Njena uloga je da omogući nesmetano klizanje kostiju i ublaži pritisak tokom pokreta.
Kada se ta zaštita istanji, kosti počinju da se trljaju jedna o drugu. Posljedice su bol, ukočenost, otok i karakteristično „krckanje“ u zglobovima. Proces je spor i može trajati godinama, zbog čega se rani znaci često zanemaruju.
Blagi bol u koljenu poslije trčanja, jutarnja ukočenost koja brzo prolazi ili povremena nelagodnost – mnogi to pripisuju umoru ili prolaznoj povredi, ne sluteći da je riječ o početku degenerativnog procesa.
U svijetu više od 600 miliona ljudi živi sa osteoartritisom. Faktori rizika su brojni i međusobno isprepleteni. Među najvažnijima su:
Gojaznost i povećano opterećenje zglobova
Prethodne sportske ili druge povrede
Hronična upala
Ponavljajući pokreti i dugotrajno mehaničko opterećenje
Metabolički poremećaji
Kod mlađih osoba bolest može imati posebno težak psihološki i socijalni uticaj. Ograničena pokretljivost u periodu kada su profesionalne ambicije, porodične obaveze i briga o drugima na vrhuncu može dovesti do frustracije, anksioznosti i smanjenog kvaliteta života.
Trenutne terapije usmjerene su prije svega na kontrolu simptoma. To uključuje:
Ciljane vježbe i fizikalnu terapiju.
Lijekove protiv bolova.
Različite injekcione tretmane, poput plazme bogate trombocitima ili hijaluronske kiseline.
Ipak, ovi pristupi uglavnom ne obnavljaju već oštećenu hrskavicu. Kod uznapredovalih slučajeva, kada bol postane konstantan i funkcija zgloba ozbiljno narušena, jedina trajna opcija može biti ugradnja vještačkog zgloba.
Posebnu pažnju istraživača privlače savremene dijagnostičke metode koje analiziraju hemijski sastav krvi i traže suptilne promjene povezane sa upalom i propadanjem tkiva. Ideja je da se bolest prepozna prije nego što dođe do nepovratnih oštećenja.
Ukoliko bi se rizik identifikovao dovoljno rano, osobe bi mogle da uvedu ciljane promjene – kontrolu tjelesne težine, prilagođene programe vježbanja i prevenciju povreda – i tako uspore napredovanje bolesti. Osteoartritis više ne može da se posmatra isključivo kao „bolest starosti“. Sve je jasnije da je riječ o stanju koje može započeti mnogo ranije, ali se razvija tiho i podmuklo.
Pomjeranjem fokusa sa kasnog liječenja na rano otkrivanje i prevenciju, moguće je promijeniti tok bolesti i sačuvati pokretljivost, a samim tim i kvalitet života tokom decenija koje dolaze.
