U Beranama je juče sahranjen protojerej-stavrofor Dragan Ristić . Opelo su u manastiru Đurđevi stupovi služili mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije i episkop budimljansko-nikšićki Metodije. Od Dragana Ristića se u ime Islamske zajednice u Beranama oprostio Efendija Rahim Muratović.
Efendija Muratović rekao je da je otac Dragan dugo živio, jer se ne mjeri život po godinama nego po djelima.
“A ovaj čovjek, pred kojim stojimo, naš brat, naš prijatelj puno je ostavio iza sebe”, kazao je efendija Muratović.
Mitropolit Joanikije je rekao da je prota Dragan na zemlji poživio svega 54 godine.
“Upokojio se po našem razumijevanju rano i zato je danas ova žalost velika. Jer, kada smo očekivali da će naš prota u najboljim godinama pobrati plodove svoje dugogodišnje svešteničke službe, svijetle i vjerne, on ode od nas u naručje Božje. Međutim, ako gledamo koje je breme nosio u ovome životu, pa i od njegovoga rođenja i kroz školovanje, a posebno otkad je postao sveštenik, vidimo da je to jedan puni život”, rekao je mitropolit Joanikije, prenosi Svetigora.
Podsjetio je da je prota Dragan došao u Berane s blagoslovommitropolita Amfilohija prije 31 godinu i zajedno sa ocem Nikodimom, igumanom ovoga manastira, čestitim monahom pristupio duhovnoj obnovi ovog kraja.
“U to vrijeme je bilo mnogo nekrštenog naroda. A i od onih koji su bili kršteni dosta je bilo otuđeno od svete pravoslavne vjere, naročito od svetih bogosluženja. Uglavnom su ljudi slavili slavu. Sve je to bilo u nekim ostacima od onoga što je nekada bilo i te ostatke je trebalo sabrati. Trebalo je narod objediniti. I njih dvojica su za neko vrijeme zajedno nosili teret duhovne obnove, veliki podvig u jako skromnim i teškim uslovima, u narodu koji je dosta osiromašen i koji se raseljava neprestano iz Limske doline. A ta obnova je počela time što su oni počeli krštavati ne samo djecu nego i odrasle. Bilo je mnogo više, kako mi se čini, nekrštenih nego krštenih. A onda je prota Dragan počeo polako graditi i obnavljati svete Božje hramove”, rekao je mitropolit Joanikije.
Kad je obnovljena Episkopija budimljansko-nikšićka, nastavio je, još je više tereta palo na njegova pleća.
“Bio je prvi sekretar Episkopije. Više je on volio parohijsku službu nego da sjedi u kancelariji. I u tom pogledu imao je velike uspjehe. Volio ga je narod. A on je bio takav čovjek, krotak, bezazlen, onaj pravi narodni sveštenik, koji dijeli sa svojom pastvom, sa svojim narodom, sa bilo kojim čovjekom koga srete u životu i zlo i dobro. Nema porodice koja je bila u nekom jadu ili bijedi da je nije posjetio i da nije sa njom zajedno sastradavao. I da nije pomogao i priskočio i motivisao i druge da pomognu”, istakao je mitropolit Joanikije.
Kazao je da se ne smije zaboraviti ni vrijeme NATO agresije kada je otac Dragan u Beranama, zajedno sa ocem Nikodimom primao na stotine braće i sestara sa Kosova i Metohije. Smještali su ih i u manastirske konake i tražili da im nađu krov nad glavom, prenosi Svetigora.
“Pamte ga po tim dobrim djelima Pećka Patrijaršija i Visoki Dečani gdje je često išao i da bogosluži. Ali ga pamte i svi oni koji su u to vrijeme izbjegli. Jedina adresa u tom momentu bio im je manastir Đurđevi stupovi i otac Nikodim i otac Dragan Ristić”, rekao je Mitropolit Joanikije.
Narod ga je volio, a on se nesebično davao vjernima, dodao je on.
“Može biti da je ponekad to pomalo činio i na štetu svojoj porodici. On je, zapravo, zajedno sa svojom porodicom nosio to breme. I eto, hvala Bogu, dobio je divan porod, četiri kćeri. Većinu je poudao, već dočekao i unučad”, kazao je mitropolit.
Posebno je istakao, da je njegova ideja bila da se podigne Saborni hram u Beranama, koji je započeo još sa mitropolitom Amfilohijem.
“Iskopali su temelje, položili kamen temeljac. Nije se moglo dalje zbog toga što nijesu bile dobijene sve dozvole. A kasnije je otac Dragan bio duša te gradnje, jer nekako je sve padalo na njegova pleća. I evo, saborni hram svetoga Simeona Mirotočivoga već se završava”, rekao je mitropolit Joanikije i naglasio veliku ljubav oca Dragana prema hramu Božijem i ljepotu njegove Božije službe.
“Draga braćo i sestre, imali smo u njemu primjer dobrog i sjajnog, vrsnog sveštenika. Ostavio je svijetlu uspomenu i veliki, duboku trag”, kazao je mitropolit Joanikije.
