Fudbalski klub Budućnost je proslavio 100 godina postojanja, svečana akademija je održana u četvrtak veče na na glavnom podgoričkom Trgu – viđen je kulturno-umjetnički program uz prisustvo brojnih velikih igrača koji su proslavili plavo-bijele boje.
A da li su ti brojni veliki fudbaleri – bez kojih Budućnost ne bi bila ono što jeste – ispoštovani na pravi način?
Izgleda da nisu – tačnije neki od njih nisu zadovoljni u šta se pretvorila proslava jubileja.
Niša Saveljić, rođeni Podgoričan i momak koji je krajem osamdesetih karijeru počeo upravo u plavo-bijelom dresu prije nego je preko Partizana stigao i da odigra 32 utakmice za reprezentaciju Jugoslavije, razočaran je načinom na koji se organizatori – u ovom slučaju FK Budućnost i Opština Podgorica – ophodili prema bivšim asovima.
„Ono mi je ličilo na politički skup. Dobio sam poziv iz kluba kao bivši igrač Budućnosti, došao sam iz Sjedinjenih Američkih Država i Francuske da bih prisustvovao, a simbolika je da sam sa još jednim bivšim igračem Budućnosti Lukom Rotkovićem kasnio na akademiju zbog blokade puta i po meni sasvim opravdanog štrajka Cetinjana. U prvom redu na ceremoniji su bili i oni zbog kojih se danas štrakuje, a legenda su se našle – u posljednjim redovima. Ne stavljam sebe u prvi plan, već želim da kažem da sam ponosan što sam dio Budućnosti koju čine i ljudi koji nisu ni pomenuti na ceremoniji. A njih je mnogo, preskočeni su iz raznih razloga”, rekao je za „Vijesti” Niša i počeo da nabraja slavna imena:
„Tonko i Janko Miročević, Miodrag Grof Božović, Željko Petrović, Dragoje Leković, Saša Petrović, Miodrag Radulović, Slavko Vlahović, Šanjo Ljumović, Dragan Vujović, braća Brnović, Mišo Folić, Caco Ljumović, Anto Drobnjak, Željko Janović, Zoran Mijović, Danilo Karadžić, Momo Vujačić, Mojaš Radonjić… Posebno želim da istaknem Brana Milačića koji je zajedno sa Tonkom i Šanjom Ljumovićem doprinio razvoju moje karijere, kao i Gano Ćerić i Dimo Mitrović, te trener koji me je otkrio – Špaco Poklepović. Niko od njih nije bio pomenut”, istakao je Niša.
Budućnost nije ono što je viđeno u četvrtak na podgoričkom Trgu, smatra Saveljić.
„Čak nije bilo ni vjernih navijača. Veče su spasli Dejan Savićević i grupa Makadam, mada se pitam da li bi i Genije bio tu da nije predsjednik Fudbalskog saveza Crne Gore. Ostao sam u šoku, od magične večeri se sve pretvorilo u veče plastičnih flaša, bez razvijene ekosvijesti. Ništa od predivne, zelene Podgorice. Takođe, ne mogu da vjerujem da klub i grad nisu mogli da pokriju troškove ovakve manifestacije, nego je jedna kladionica bila pokrovitelj. Nikad nisam razmišljao politički, ali svi moraju da znaju da niko od nas nije iznad Budućnosti. Mi smo njeni navijači i dio grada Titograda”.
Saveljić nije zaboravio kakvu je sezonu imala Budućnost.
„Čestitam joj na zasluženo i ubjedljivo osvojenoj tituli, čestitam kapitenu Petru Grbiću”.
Na kraju poentira:
„Počastvovan sam što sam član „drugog reda”, zajedno sa Tonkom, Branom i ostalima”, zaključio je Saveljić koji je suvlasnik francuskog Martiga i Brejkersa Santa Kruz iz SAD.
Vladimir Vanja Popović, još jedan bivši fudbaler Budućnosti, preko društvenih mreža je podijelio nezadovoljstvo načinom na koji se podgorički klub i Opština Podgorica ophodio prema legendi nad legendama – Antu Miročeviću.
„U prvom redu – predsjednik FSCG, potpredsjednici, ministri, VDT, pjevači, gosti. I to je u redu – protokol treba da postoji. Ali ono što nije u redu jeste to što uprava FK Budućnost i Opština Podgorica nisu pokazali ni minimum poštovanja. Nijedna zahvalnica, nijedna plaketa, nijedna riječ. I siguran sam – da su mnogi u prvom redu znali da iza njih sjedi Tonko, ustali bi i ustupili mu mjesto. Jer Tonko ne traži ništa, ali zaslužuje sve. Ne zbog funkcije. Nego zbog onoga što je zauvijek ugradio u ovaj klub“, napisao je Popović na društvenoj mreži X.
