Naime, pominje se formula da će od samita u Hagu, članice Alijanse morati da izdvajaju 3,5 odsto BDP-a za odbranu, plus 1,5 odsto za logistiku i infrastrukturu. U pitanju su basnoslovni novci – a sam NATO ne krije da je po srijedi najveći program naoružavanja od Hladnog rata.
Naravno, iza parola o potrebi da Alijansa značajno uveća svoju sposobnost odvraćanja i odbrane – za čak 30%, u najvećoj mjeri se krije potreba Evropljana da masovnim ulaganjima u vojsku pokušaju da udahnu novi život sopstvenim posrnulim ekonomijama, koje su se usljed prestanka dotoka jeftinih energenata iz Rusije, te sve komplikovanijih odnosa sa SAD i Kinom, našle u prilično nezavidnom položaju.
Sada je glavno pitanje čije kompanije i odbrambene industrije će da dobiju sve te izdašne ugovore za proizvodnju naoružanja za evropske armije. Iza insistiranja Trampove Amerike da Evropljani povećaju potrošnju za odbranu, prije svega naravno stoji interes da se što više oružja kupuje od Amerikanaca.
Kako će dil u toj podjeli kolača sklopiti Amerikanci i Evropljani tek će da se vidi, ali ono što se svakako može odmah kazati jeste da Crna Gora kao mala članica neće imati nikakvog interesa u tim pregovorima – ali će zato sa druge strane i te kako morati da plati ispostavljeni račun.
S obzirom da prve izjave ministra odbrane Dragana Krapovića upućuju da u tom resoru nemaju dilemu da se mora ispoštovati svaka odluka Alijanse kako bi Crna Gora dokazala da je kredibilan partner, ne bi bilo naodmet ukazati da je sada diplomatskim načinima u svakoj prilici partnerima potrebno objašnjavati da su u vojnom smislu, a s obzirom na relativnu nerazvijenost u odnosu na ostale NATO članice, Crnoj Gori najprije potrebna ulaganja u infrastrukturu.
Da, naravno, neko će reći da je infrastruktura prije svega tu za civilnu namjenu, ali sa druge strane – bez dobrih autoputeva, brzih cesti, magistrala, luka i željeznica nema ni uspješne i brze mobilnosti vojnih jedinica i instalacija od tačke A do tačke B. A to bi, ruku na srce, mogao biti i jedini realan doprinos Crne Gore NATO alijansi. Svakako, na vlastima je sada da to podrobno objasne ino partnerima, kako bi onih 5 odsto koje treba opredijeliti za odbranu, najviše bilo potrošeno i usmjereno ka (vojnoj) infrastrukturi i logistici.
