Na fotografiji koja se dijeli, Novo stoji uz ikonu Svetog Arhanđela Mihaila – svog krsnog zaštitnika. Tu su svijeća, vino i čašica šljivovice. Ne iz raskoši, već iz poštovanja. Svakoga dana popije po jednu za zdravlje i za dušu svojih predaka. Nikada previše. Nikada iz zaborava. Sve s mjerom, kako su ga učili stari.
Novo je bio i ostao zvonar crkve Svete Trojice u Brezojevicama. Do stote godine zvonio je crkvena zvona, kosio livade i uzvodno plivao hladnim rijekama, dok su mnogi mlađi od njega odustajali od života. Njegove ruke su umorne, ali čiste. Njegova leđa savijena, ali ne i slomljena.
Prije samo šest godina, sa 98 godina, Novo je pješačio 25 kilometara do Andrijevice, rame uz rame sa svojim narodom, u veličanstvenim litijama za odbranu svetinja. Nije ga nosila snaga tijela, već snaga vjere. I ljubav prema onome što je sveto, što se ne prodaje i ne zaboravlja.
Ako pitate ko je najbogatiji čovjek na svijetu, ne gledajte u račune i palate. Pogledajte u Novovu kuću. U njoj je osmoro djece, 22 unučadi i 10 praunučadi. Četrdeset potomaka. Četrdeset razloga da zna da mu život nije bio uzaludan.
Njegov recept za dugovječnost je jednostavan , a to su molitva i fizička aktivnost. Vjera u Boga i pokret tijela. Poštovanje predaka i odgovornost prema potomcima.
Novo Marković nije samo čovjek. On je živo sjećanje, zvono koje još odjekuje, i tiha opomena da narod traje dok ima ovakve ljude.
