Socijalnim transferima treba upravljati kroz bolje usmjeravanje prava na naknade ka onima koji su najugroženiji, a fond zarada u javnom sektoru treba obuzdati u srednjoročnom periodu, dok u narednom periodu očekujemo postepeno povećanje rasta javnog duga
Ovo je navedeno u zvanično izjavi tima Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) koji je predvodio Srikant Seshadri, a koji je boravio u Crnoj Gori u periodu od 29. januara do 9. februara 2024. godine.
„Vijesti“ prenose integralno izjavu Seshadrija koja je dostupna na sajtu Centralne banke Crne Gore (CBCG).
Nakon snažnog učinka u 2023, očekuje se da će rast biti na umjerenom nivou u 2024. godini. Ekonomija ja imala snažan rast 2023, sa prociijenjenih šest procenata, kako je turizam prebacio nivoe iz 2019. godine, a priliv migranata nastavio da podržava privatnu potrošnju.
Nastavljeni su pozitivni trendovi na tržištu rada, gdje je došlo do povećanja nivoa zaposlenosti i učešća radne snage. Očekuje se da će rast turizma u 2024. biti na umjerenom nivou. Ukoliko ne bude bilo dodatnih neto priliva migranata, vjerovatno će da će doći i do usporavanja rasta potrošnje.
Stoga se očekaju da ukupan ekonomski rast bude na umjerenom nivou od 3,7 procenata. Inflacija se spustila sa svog navjišeg nivoa od 17,2 procenata iz 2022, na 4,3 u decembru 2023. godine, pa je time došlo do značajnog smanjenja razlike u odnosu na inflaciju eurozone.
Da li će se ovaj trend nastaviti zavisi od međunarodnog okruženja za cijene berzanskih roba i od domaćih pritisaka na zarade. Eksterni deficit tekućeg računa je naglo sužen na procijenjenih 11 procenata BDP-a u 2023. godini.
Prilivi stranih direktnih investicija koji idu u sektor nekretnina su i dalje dominanatan izvor koje se može identifikovati finansiranja deficita tekućeg računa. Kako rast turizma bude dostigao umjerene nivoe, očekuje se da će se deficit tekućeg računa vratiti na svoj istorijski prosjek od oko 13 procenata BDP-a na srednji rok.
U 2023. je zabilježen fiskalni suficit opšteg nivoa države, koji je uglavnom bio zasnovan na jednokratnim faktorima, dok se povratak na deficite očekuje od 2024. godine i dalje. Snažan učinak poreskih prihoda koji je nastavljen, privremena povećanja neporeskih prihoda, kao i niža potrošnja od budžetirane su pomogli da javne finansije budu u suficitu u 2023.
U 2024. se očekuje fiskalni deficit od oko 3,5 procenata BDP-a. Očekuje se da uklanjanje oslobođanja uvedenih tokom COVID-a i povoljnih stopa PDV-a, povećanje akciznih poreza, kao i veći prihodi od igara na sreću djelimično nadomjeste povećanje potrošnje u budžetu za 2024.
Očekujemo postepeno povećanje javnog duga na osnovu tekućih politika. Pad javnog duga sa najvećeg nivoa od 107 procenta BDP-a iz 2020, na procijenjenih 62 procenta u 2023. je potpomognut post-pandemijskim ekonomskim oporavkom, visokom inflacijom, kao i korišćenjem depozita koji su akumulirani iz visoke emisije zaduženja u 2020. godini. Kako ovi leđni vjetrovi budu jenjavali, a ukoliko ne bude bilo dodatnih mjera za smanjenje fiskalnih deficita, očekuje se da će se dug postepeno povećati u narednim godinama. Od 2022. je došlo do trajnog gubitka prihoda usljed ukidanja doprinosa za zdravstvo i uvođenja neoporezivog dijela dohotka za porez na dohodak fizičkih lica, kao i zbog povećanja rashoda za socijalnu zaštitu. Ovi fiskalni gubici su djelimično nadomješteni većim prihodima od doprinosa za penziono osiguranje, PDV-a i poreza na dobit pravnih lica, koji se pripisuju većoj privatnoj potrošnji i ekonomskom rastu, kao i reformama iz 2022. godine.
Preuzimanje obaveze da se usidri dug će značajno osnažiti srednjoročni fiskalni okvir. Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti Crne Gore već definiše gornji nivo odnosa duga i BDP-a na 60 procenata. Konvergencija ka ovoj gornjoj granici do 2028. (što je ciljana godina vlasti za pristupanje Crne Gore EU) se može postići održavanjem nenegativnog primarnog salda od 2026. nadalje. Mi preporučujemo da snažna opredijeljenost za sidrenje duga i strategija nadležnih organa o tome kako se pridržavati istog budu istaknuto uključeni u Smjernice makroekonomske i fiskalne politike Vlade koje treba da se donesu i da budu ponoljene u budžetskoj dokumentaciji tokom sljedećih godina. Po nešem viđenju, da bi nadležni organi dostiglni primarni saldo do 2026. godine, biće neophodno fiskalno prilagođavanje od oko 1,5 procenata BDP-a. Dalji gubici prihoda i/ili povećanje strukturnih rashoda podigli bi potreban nivo fiskalne konsolidacije za postizanje ovog cilja. S obzirom na velike potrebe za finansiranjem koje dolaze u sljedećih nekoliko godina (procijenjene na 14 i 17 procenata BDP-a u 2025. odnosno 2027. godini), usvajanje snažnog fiskalnog sidra bi signaliziralo da Crna Gora ima vjerodostojan okvir za odgovorno upravljanje svojim javnim finansijama. Spremni smo da pomognemo crnogorskim vlastima u njihovim naporima da osnaže fiskalni okvir.
Struktrune fiskalne reforme bi podržale zdrave javne finansije. Socijalnim transferima treba upravljati kroz bolje usmjeravanje prava na naknade ka onima koji su najugroženiji. Rast fonda zarada u javnom sektoru treba obuzdati u srednjoročnom periodu. U proces planiranja javnih investicija treba u potpunosti uključiti kao aktivne učesnike one organe uprave koji su zaduženi za implementaciju kapitalnih projekata. Time bi se povećala efikasnost kapitalnog budžetiranja i implementacija, tako da najvrijedniji projekti dobiju potrebna sredstva. Jačanje kapaciteta nedavno podijeljene Poreske uprave i Uprave carina će biti ključno za povećanje fiskalnih prihoda na najlakši mogući način. Uspostavljanje potpuno funkcionalnog Fiskalnog savjeta i bolji nadzor nad preduzećima u državnom vlasništi (DP) tako da stvaraju manje ukupno opterećenje za budžet, predstavljaće korisno nadopunjavanje fiskalnih napora Vlade. MMF je podržavao i nastaviće da podržava crnogorske vlasti kroz pružanje razvoja kapaciteta u ovim i drugim oblastima.
Pokazatelji finansijske stabilnosti u cijelom sistemu izgledaju zdravi s obzirom na obilnu likvidnost. Pokazatelji adekvatnosti kapitala, likvidnosti i profitabilnosti banaka u cijelom sistemu su visoki, a nekvalitetni krediti su nastavili da opadaju uprkos povlačenju mjera podrške za ublažavanje posljedica COVID epidemije i postepenoj primjeni strožijih standarda za klasifikaciju aktive. Snažan oporavak ekonomije nakon COVID-a i veliki prilivi depozita nerezidenata, rezultirali su rekordno visokim rastom depozita. Istovremeno, rast kredita privatnog sektora je usporen, a odnos kredita i depozita je opao. Uprkos povećanju aktivnosti u sektoru nekretnina, izloženost banaka ovom sektoru je ostala ograničena. Sve veći spred između kamatnih stopa na kredite i kamatnih stopa na depozite je podstakao snažne profite u bankarskom sektoru. Visoki nivoi likvidnosti, visoka tržišna koncentracija u bankarskom sektoru, ograničene mogućnosti za profitabilno krediteriranje, kao i izazovi za lokalne deponente da iskoriste veće prinose u inostranstvu ili njihova „sklonost davanja prednosti domaćem tržištu (home bias)” vjerovatni su pokretači niskih stopa na depozite. U tom smislu, razvoj maloprodajnog tržišta državnih obveznica bi pomogao da se obezbijedi diverzifikacija za štediše.
Nastavak detaljne kontrola finansijskog sektora od strane snažne i nezavisne Centralne banke bi trebalo da pomogne u upravljanju promjenjljivim opsegom rizika. Smanjenje udjela kredita sa varijabilnom kamatnom stopom u ukupnim kreditima, što je podstaknuto smjernicama CBCG prema bankama da zajmoprimcima ponude opciju konverzije, pomoglo je u ograničavanju rizičnosti kreditnog portfelja. Pored toga, u skladu sa preporukom koju je podržao MMF, CBCG je uklonila svoju mjeru restrukturiranja dozvoljavajući bankama da iz svojih obračuna regulatornog kapitala isključe nerealizovarane gubitke po osnovu državnih hartija od vrijednosti. Svrha toga je da supervizorski podaci adekvatno odražavaju tržišne realnosti u smislu pojačane discipline i otpornosti bankarskog sistema. Dalje, biće važno da se pažljivo prati domaće zaduživanje kroz redovno izvještavanje i analizu kretanja ključnih makroprudencijalnih indikatora. Ovo je od suštinskog značaja kako bi makroprudencijalne politike bile dobro osmišljene. Preostale određene ranjivosti u bankarskom sistemu zahtijevaju kontinuirano praćenje od strane CBCG, a izrada planova upravljanja u vanrednim okolnostima treba da ostane ključna oblast fokusa. Da bi CBCG nastavila da ostvaruje sve ciljeve u okviru svojih ovlašćenja, održavanje nezavisnosti i kredibiliteta Centralne banke je od vrhunskog značaja.
Treba nastaviti sa snažnim napretkom u usklađivanju crnogorskih propisa i supervizorske prakse sa međunarodnim standardima. Digitalizacija i razvoj kripto imovine i fintech inicijativa treba da budu praćeni pravnim okvirom koji je usklađen sa novim smjernicama tijela koja postavljaju standarde kao što su Bazelski odbor za superviziju banaka, Odbor za finansijsku stabilnost (FSB), Evropska centralna banka (ECB) i Radna grupa za finansijske mjere u borbi protiv pranja novca i finansiranja terorizma (FATF). Potrebni su odgovarajući supervizorski kapaciteti za razumijevanje kompleksnih globalnih rizika povezanih sa takvim inovacijama. Iako potencijalni rizici povezani sa velikim prilivima u sektoru nekretnina ne predstavljaju neposredne rizike po bankarski sistemi povezane sa zaduženošću, oni zahtijevaju pažljivo praćenje iz perspektive spriječavanja pranja novca. Implementacija praktičnog i potpuno operativnog okvira za spriječavanje pranja novca i finansiranja terorizma zasnovanog na riziku je od suštinskog značaja.
Ekonomska diverzifikacija je značajna za smanjenje osjetljivosti Crne Gore na ekonomske šokove. Poboljšanje infrastrukturne povezanosti, podsticanje turizma na sjeveru i dalje širenje na tržišne niše u turizmu, može diverzifikovati sektor turzima, uz potpunije korišćenje komparativnih prednosti Crne Gore. Izvan sektora turizma, Crna Gora bi trebala da iskoristi svoja prirodna bogatstva u hidro, solarnoj i energiji vjetra, povećavajući proizvodnju i izvoz energije, a istovremeno pomažući u postizanju klimatskih ciljeva zemlje. U tom pogledu, unaprijeđene prakse upravljanja javnim investicijam će biti ključne kako bi se obezbijedilo da se prioritet daje javnim investicijama u fizičku i digitalnu infrastrukturu koje imaju visok stepen povrata na investicije. Konačno, učinkovite politike za smanjenje neformalnosti će pomoći kod stvaranja okruženja koji pogoduje sektoru malih i srednjih preduzeća, omogućujući mu da ima koristi od prisutnosti kvalifikovane radne snage migranata koji su u zemlji.
Učešće žena u radnoj snazi je neiskorišćeni motor rasta. Jaz u učešću muškaraca i žena u radnoj snazi od 14 procentnih poena je visok i ako se smanji može dovesti do značajnih makroekonomskih dobitaka. Podizanje učešća žena u radnoj snazi na treći kvartil susjednih zemalja bi moglo da poveća BDP za 6 procentnih poena. Žene su nedovoljno zastupljene u zapošljavanju i manje su plaćene u većini sektora ekonomije. Nedavne poreske reforme za povećanje progresivnosti vjerojatno su doprinijele smanjenju rodnih razlika u zapošljavanju. Neplaćeni rad staranja/njege drugih lica predstavlja značajnu prepreku za učešće žena u radnoj snazi i njime se može pozabaviti kroz unaprijeđenje pristupa pristupačnim i dostpunim visokokvalitetnim uslugama njege/staranja o djeci. Takođe bi trebalo obratiti pažnju na relativno nizak upis i diplomiranje žena u STEM (nauka, tehnologija, inženjerstvo i matematika) oblastima, usprkos generalno većem uspjehu žena u obrazovnim postignućima. Na kraju, dobrodošli su nedavni napori za uvođenje rodno osjetljivog budžetiranja – njegovo produbljivanje može dodatno poboljšati raspodjelu resursa i kreiranje politike za smanjenje rodnih nejednakosti.
