Svirepim ubistvom brata i sestre Jovana i Milanke Madžgalj, poremećen je miran i skladan život u našem Sokocu… Deseti je dan od kako policija ne ulazi u trag za osumnjičenom za ovaj gnusni zločin, pa mještani i dalje žive sa dozom straha, kaže za portal Kolektiv mještanin pomenutog sela Miodrag Čabarkapa.
„Radijus kretanja je sveden uglavnom oko okućnice, iako je lijepa jesen je dozvolila da se mnogi radovi završe u polju, jer mještani uglavnom žive od poljoprivrede… Iako je ova jesen bila bogata šumskim plodovima, iz straha kretanja kroz šumu mještani nisu mogli dopuniti svoj budžet, što bi im u mnogome značilo“.
Ono što ih, kako ističe Čabarkapa, posebno brine, je i dalja tendencija iseljavanja sela.
„Porodica stradalih Madžgalj je najavila da za njih više života u Sokolac nema, da će stoku rasprodati i napustiti selo, što ih u potpunosti razumijemo.. A šta da mislimo mi njihove komšije, da li i za nas ima mjesta više u Sokocu. Nije lako zanoćiti znajući da su vam prve komšije ubijene, a sledeće su na nekih četirsto metara zbog trenda iseljavanja. Mi smo bili selo za primjer, imali smo oko dvadesetak đaka u područnoj školi u Sokocu, sa tedencijom rasta stanovništva. Međutim, nemarom države i Opštine prema selu, mladi odlaze za boljim životom…“
Foto: Ministarstvo unutrašnjih poslova
Svjesni su, kaže Čabarkapa, da je svaki zločin nepredvidljiv, ali da je u Sokolac stanovnika kao što je bilo prije petnaest godina, možda bi, prema njegovim riječima, zločin bio i spriječen – „vjerovatno bi osumnjičeni bio primijećen na više lokacija, bilo bi više poziva ka nadležnim organima za njegovo hapšenje“.
„Pored sve vojne i policijske tehnike koja je uključena u potragu za osumnjičenim, najviše bi pomoglo ljudstvo, ali ga nema po selima – ogromna su prostranastva koja su raseljena u kojima se osumnjičeni mogao uputiti“, ističe Čabarkapa za portal Kolektiv.me.
Kako dodaje, mještane je strah i za budućnost – da li će opet neko bježeći od zakona naći utočište u ovim selima, znajući da ima dosta napuštenih kuća i da ostaje uglavnom nemoćno i staračko domaćinstvo?
„Ali kako zadržati mlade na selo? Daćemo samo primjer: put koji su nam uništili odvozeći naše šume, imali smo asfalt, sad imamo makadam. Bogami, bez seljaka nema jake države, ali ljudi koji vode državu i Opštinu neka rade po svojoj savjesti. Sto posto smo sigurni da je zakazala bezbjedonosna služba u sprečavanju zločina, za šta neko mora odgovarati. Mještani se zahvaljuju svakom pojedincu, pripadniku vojske i policije koji su na terenu, i ulažu napor da zločinca privedu pravdi, i nadamo njegovom skorom hapšenju. Sa tugom i bolom za Jovanom i Milankom, i strahom danas, ali i za neko novo sjutra, mi danas živimo život u Sokolcu“ , zaključio je Čabarkapa za portal Kolektiv.me.
