Po zaamvonoj molitvi, povodom manastirske slave – Prenosa moštiju Svetog Nikolaja Čudotvorca Mirlikijskog (22. maj), čija proslava je pomjerena u prvu nedjelju po prazniku, obavljen je ophod oko crkve a potom su blagosiljani slavski kolač i koljivo.
U šestoj nedjelji po Vaskrsenju Hristovom čita se jevanđeljska priča o iscjeljenju slijeporođenog, koji je, po Božijem promislu, bio rođen kao slijep da bi se na njemu javila djela Božija. Gospod je uzeo malo prašine, raskvasio svojom pljuvačkom, namazao njegove oči i rekao mu „Idi umij se u Banji siloamskoj“. Ova banja je zapravo izvorčić koji teče ispod Hrama jerusalimskoga, temelja starozavjetnoga hrama, čija voda je poštovana kao sveta, čudotvorna, iscjeliteljna, a njen potok je označavao mir, blagostanje i izvor svakoga dobra i života.
Tumačeći pročitano jevanđelsko začalo, Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije je naglasio da je Gospod ovoga slijepog od rođenja, iako ga je mogao jednom riječju iscjeliti kao Sin Božiji, kao Tvorac, kao Izvor čudesa, uputio da ide tamo gdje su Jevreji naučili da idu radi svojih slabosti i nemoći, da opere tamo svoje oči da bi progledao.
„I tako je i ovoga puta Banja siloamska projavila svoju čudotvornu moć i ta voda, milošću Božijom, pokazala se kao čudotvorna. A evo, mi se danas sabrasmo ovdje kod ovoga duhovnoga izvora koji je otvorio Sveti otac naš Nikolaj prije mnogo vjekova. Ovdje mislimo na izvor Božije blagodati, Božije milosti koja izvire iz ovoga svetoga hrama i koja je uvijek napajala vaše pretke pravom istinitom vjerom, ljubavlju Božijom, milošću Božjom te ste se ovdje, sabirajući se na ovome duhovnome izvoru ovoga svetoga hrama, uvijek objedinjavali, bratimili Bratonožići, utvrđivali svoje bratstvo, nosili ga i svjedočili“, besjedio je Arhiepiskop cetinjski.
Po njegovim riječima i ovdje, na ovome mjestu u Bratonožićima, pred našim očima se događa jedno veliko čudo. Naime iako se ovo pleme podosta raselilo i malo je ko ostao da živi u ovim predjelima, opet se ovdje Bratonožići sabiraju i duhovno napajaju i prosvetljujete svoje duhovne oči kako bi bolje vidjeli i razumjeli sami sebe i ovaj svijet koji je uzburkan sa mnogo iskušenja:
„A ovdje kada dođete znate gdje ste došli, imate sigurnost na ovome mjestu, ovdje je vaš temelj, ovdje je vaš sveti hram, ovdje su vaši grobovi, ovdje su vaša ognjišta. I evo novoga čuda Svetoga oca našega Nikole! Možda je neko mislio prije 30-40 godina da će ovo sve polako da zapusti jer se narod već bio počeo raseljavati, da će ovaj se hram zarušiti, ali baš kad je ovo mjesto ostalo sa malo stanovnika, najmanje u svojoj istoriji, tada poče vašim trudom i vašom ljubavlju, da se obnavlja ovaj sveti hram i da se projavi zajedništvo Bratonožića na jedan novi način. Da iznova sagledamo sebe i da se vratimo ovoj svetinji, da se vratimo sami sebi, jedni drugima, da se vratimo Hristu Bogu u naručje NJegove ljubavi.“
Dao je Bog da se pri ovome hramu zasnuje manastir i da se redovno uznose molitve Bogu, što su preci i zaslužili te, kako je kazao Mitropolit, ovaj namoljeni hram nije slučajno postao i manastirski hram i hram ovoga mjesta i ove parohije istovremeno.
„Koliko ste god vi zaslužni za obnovu ovoga hrama, ja mislim, nećete se uvrediti zato, da su više zaslužni vaši stari preci koji su vjeru čuvali i koji su više živjeli od vjere i od čestitosti i od poštenja nego od hljeba, pa je dao Bog da se svega toga prisjetimo“, kazao je NJegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije i čestitajući slavu i praznik sabranima poručio:
„Srećna slava svima i ovaj sveti divni sabor neka je blagosloven i sada i u budućim vremenima! Kako godine prolaze neka ovaj sabor Bratonožića ovdje kod Crkve Svetoga Nikole, na ovome svetom mjestu i vašem najdubljem korijenu, neka bude svake godine sve veći, brojniji, sve svjetliji, sve Bogu ugodniji i da se uvijek ovako u ljubavi i radosti sabiramo. Zahvaljujemo bratstvu Bratonožića i gospodinu Momčilu Brakoviću i svim ostalim Bratonožićima, koji su se potrudili i oko obnove ovoga svetoga hrama i oko održavanja ovih sabora, posebno oko ove današnje svečanosti. Svima na zdravlje i na spasenje i na mnoga i blaga ljeta. Amin, Bože daj!“
Saborovanje na Pelevom brijegu nastavljeno je uz trpezu ljubavi.
