Besjedom nakon Jevanđelja vjernima se obratio otac Zoran Miljanić koji je istakao da se u ovu nedjelju Časnoga posta kada praznujemo spomen Prepodobne Marije Egipćanke i kada smo u svom posnom podvigu odmakli daleko i u promišljanju i molitvi preispitali svoj život preispitujemo i postavljamo pitanje šta je istinski smisao našeg bivstvovanja. Otac Zoran navodi da je odgovor koji na to pitanje treba da damo upravo služenje bližnjima. Logika ovog svijeta nameće da čovjek treba da je ambiciozan, da stiče materijalna bogatstva i da njemu služe. Logika Gospodnja, naprotiv, ističe da „onaj ko je najveći treba da služi svima“.
„U našem podvigu u kome shvatimo da nismo toliko pravedni, da nemamo ljubavi, da nismo činili milost bratu i bližnjemu, tek tada kad kažemo Gospodu: „Pomiluj me grešnoga“ i kad Gospod zagrli naše biće i pokaže nam milost bez osuđivanja, tek tada možemo da pomislimo da ako je Gospod milostiv prema nama koji smo niko i ništa kojima je oprostio toliko, kako mi da ne zagrlimo naše bližnje. I tek tada iz te beskrajne ljubavi Božije prema nama palima u našem ličnom podvigu možemo reći: „Gospode ako me ovako voliš, daj mi snage da i ja služim bližnjima“. I tek tada nastaje ona istinska pravednost u svijetu koja počinje od nas i tek tada shvatamo šta znači kada služimo da ćemo biti najveći. Kada služimo privlačimo blagoslov Božiji bez obzira da li padamo ili griješimo svaki naš pad i grijeh nije samo naš nego univerzalan. Svako takvim istim grijehom može pogriješiti.“-zaključio je otac Zoran Miljanić.
NJegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko – primorski gospodin Joanikije istakao je da su ovi dani posta kada već predokušamo radost vaskrsenja Hristovoga i da se sabiramo u dom Gospodnji i uživamo plodove blagoslovenog podviga
„Obnavljamo duše kroz post, molitvu, svetu tajnu ispovijesti, a naročito kroz svete tajne Hristove. Obnavljamo i naše zajedništvo, jer sve što smo bliži Bogu, bliži smo i jedni drugima i gledamo da prevaziđemo i sve naše male, sitne, a ponekad i velike nesporazume i kad ih prevaziđemo vidimo da su bili glupi ti nesporazumi i da smo uzalud potrošili vrijeme u nesaglasju sa bližnjima. Da gledamo da u ljubavi međusobnoj ovaj post postimo i u međusobnoj ljubavi da dočekamo svijetli praznik vaskrsenja Hristovoga“
Mitrpopolit Joanikije zablagodario je ocu Radomiru Nikčeviću za sve njegove trudove i sa nadom i pouzdanjem da će i dalje biti oslonac svojoj Crkvi i vjernom narodu.
„Mnogo je njegovih zasluga. Rukopoložen je ’90. godine u vrlo teška vremena i on je jedan od prvih sveštenika koji su najavljivali obnovu našeg sveštenstva i naše duhovnosti. Otac Radomir je pokazao veliku ljubav i prinio veliku žrtvu Bogu, nije se štedio, ali sve je to okrenuto na slavu Božiju i njemu i njegovoj porodici na blagoslov. Osnovao je sa blaženopočivšim Mitropolitom Amfilohijem reviju Svetigora. Učestvovao je u osnivanju Radija Svetigora i osnovanju časopisa „Svetigora“ koju je vodio, da bi danas imali veliku instituciju Svetigore. Imao je darove za svešteničku službu i bio omiljen sveštenik u svakoj parohiji“- zaključio je Mitropolit i ocu Radomiru dodijelio znamenje časnoga krsta i poželio da ga sila, milost i blagoslov časnoga krsta i dalje krijepe.
Predsjednik Crkvene opštine topaljsko – hercegnovske Zoran Lazarević je ocu Radomiru Nikčeviću izrazio veliku zahvalnost i naveo nekoliko značajnih djela oca Radomira za Crkvu i vjerne.
„Otac Radomir je blagoslovio i posljednjeg srpskog vojnika na Kosovu i Metohiji Miloša Ćirkovića, kad je vojska Jugoslavije napustila Kosovo ’99. godine. Godine 2000. Radomir Nikčević je počeo odbranu Vlaške crkve na Cetinju i životom je branio. Otac Radomir je sa Mitropolitom Amfilohijem ’99. godine i 2004. poslije pogroma sahranjivao ostatke tijela Srba sa Kosova i Metohije.“
Predsjednik SPCO Herceg Novi naveo je i jednu anegdotu iz života oca Radomira. Naime, otac Radomir rekao je Mitropolitu Amfilohiju da eto „nije uspio da pogine na Kosovu i Metohiji“, na šta je blaženopočivši Mitropolit Amfilohije odgovorio kako „ne gine baš svako na Kosovu“.
Gospodin Zoran Lazarević je istakao da je otac Radomir Nikčević toliko značajan za Herceg Novi da je bio „ulje u hercegnovskom kandilu“ i da je Herceg Novi jedini grad koji je nosilac ordena Svetog Save prvog reda i za to je zaslužan otac Radomir. Zahvalio se ocu Radomiru u ime grada Herceg Novi za izuzetan doprinos da bi Herceg Novi na pravoslavnoj mapi imao tako visoko mjesto. U ime sveštenstva i vjernog naroda parohije hercegnovsko – topaljske uručio je ocu Radomiru prigodan poklon.
Završnim govorom obratio se sveštenik Radomir Nikčević koji je bio dirnut i koji se zahvalio Mitropolitu Joanikiju jer je oduvijek bio uzor i arhijerejima i sveštenicima, zatim je uputio zahvalnost narodu hercegnovskom na srdačnosti i toplom prijemu i kada je tu došao, a i kasnije, kao i gradskoj upravi i braći sveštenicima i rekao da će i dalje služiti Crkvi i vjernima.
