Svetom arhijerejskom Liturgijom u Hramu Vaskrsenja Hristovog u Prebilovcima juče je načalstvovao je Visokopreosvećeni Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, uz sasluženje Visokopreosvećenih Mitropolita: njemačkog Grigorija, mihalovsko-košickog Georgija, zahumsko-hercegovačkog i stonsko-primorskog Dimitrija, i Preosvećenih Episkopa buenosajrskog i južno-centralnoameričkog Kirila i budimljansko-nikšićkog Metodija.
Jevanđeljsku besjedu proiznio je Mitropolit Grigorije, koji je rekao da su ovdje jaganjci pobjedili vukove, vaskrsenje smrt, a život nadvladao pakao.
Mitropolit Grigorije je naglasio da se ovdje ne okuplja samo da bi se sjećalo na ono što se dogodilo, nego i da se slavi Onaj koji je to pobijedio.
Vladika je naveo da je ovo selo u tom času kada je tama ophrvala i osvojila cijelu Evropu bilo puno života, radosti, milosti, djece i naroda, bilo je zdravo selo, bogato i veselo, a onda su došli da pokolju jaganjce i tu se dogodilo ono što danas ljudi pominju, ono što znači potpuno istrebljenje, ostao je živ samo onaj koji nije bio tu. „Mučenici su dajući živote posvjedočili da postoji nešto i od života prešnije, a to je ono što životu daje smisao i bez čega ne vrijedi življenja, a jedino što životu daje smisao je Bog i njegovo dejstvo u nama. Bog i tvorenje njegovih zamisli zove se ljubav, ako je ta ljubav savršena to se, prema riječima Gospoda, ogleda u ljubavi prema onima koji nas mrze i ne vole i koji nam zlo čine“, rekao je mitropolit Grigorije.
Vladika je istakao da je takva ljubav jedina bogolika, i da ako neko sumnja u ovo, a smatra se hrišćaninom treba da pogleda krst oko vrata i sjeti se šta je Onaj koji je na njemu raspet rekao Ocu za svoje zločinitelje.
„LJubav prema onima koji nas mrze je podvig. Ljubiti neprijatelje znači ne pristajati na zločin i demonsku logiku koja umnoženje zla osvetom naziva pravdom. Zato slaviti mučenike dostojno ovdje i danas i ne igrati se sa Božanskim ognjem znači pozivati na mir i svjedočiti mir, a pravog mira nema bez pokajanja i praštanja“, poručio je Mitropolit Grigorije.
Po otpustu, besjedom se obratio Mitropolit Joanikije, a prethodno je domaćin, Vladika Dimitrije, pozdravio i blagoslovio sabrani vjerni narod, uvažene goste i arhijereje.
Mitropolit Joanikije je rekao da je ovo sveto srpsko mjesto i mali Jasenovac.
Podsjetio je na riječi Mojsijeve „izuj obuću na mjestu svetom“, što kako kaže, znači da treba odložiti obične misli i uzdići um.
„Ovo je danas nebo-zemaljski sabor na mučeničkom mjestu, stradalim Prebilovcima. Na ovoj Svetoj službi uznosili smo Bogu molitve zajedno sa anđelima božim, prorocima i apostolima i Svetim mučenicima prebilovačkim“, rekao je Mitropolit Joanikije.
Prema Mitropolitovim riječima, ovo žrtveno mjesto je dugo odjekivalo plačem, ne samo prebilovačkih mučenika koji su postradali u ove dane, nego i svih njihovih srodnika i cijele Hercegovine.
„Dugo je ovo mjesto bilo mjesto žalosti, crnih marama i tuge i dugo je čekalo dječiji plač i pjesmu momaka i djevojaka, ali, slava Bogu, vremena uzdaha i suza i teških sjećanja su se pretvorila u vrijeme slave gdje je Bog projavio Svete mučenike prebilovačke i mučenike iz cijele Hercegovine“, rekao je gospodin Mitropolit.
Poslije dugog niza decenija, kako je naveo, oni su se javili i sabiraju srpski narod danas oko prestola Božijeg i silaze sa neba da ga oplemene, objedine i da ispune ljudska srca vjerom, nadom, ljubavlju, dobrotom i praštanjem.
„Da budemo jaki u vjeri, dobru, čestitosti i milosti. To je njihova poruka“, dodao je Mitropolit Joanikije.
Vladika je rekao da se svaki zločinac, bez obzira kojoj vjeri pripadao, kada čini zločin ispisuje iz svoje vjere i nanosi sramotu i svojoj vjeri i svom narodu.
„Činilo se mnogo štošta da se zaborave zločini i žrtve. Njihovo stradanje se i poslije stradanja nastavilo. Zar nije bilo novo bijenje hercegovačkih mučenika po jamama Hercegovine kada su one zabetonirane. Time se htjelo u ime lažnog bratstva i jedinstva i lažne državne ideologije da se zabetonira sjećanje i da se oni izbrišu iz ljudskog sjećanja. To je nemoguće i po Božanskim i po ljudskim mjerilima. To samo pokazuje dokle može da se prostire ljudska glupost i grijeh i koliko čovjek može da laže i samoga sebe i savjest“, rekao je Mitropolit Joanikije.
Vladika je podsjetio da je ipak došlo vrijeme da kosti mučenika zablistaju iz jama koje su otvorene, te se zapitao da li su sve otvorene.
„Kod nas u Nikšiću imaju još dvije neotvorene jame, ali to su drugačije i teže jame jer su tamo braća pravoslavci pobili jedni druge u ime komunizma. Pobili su one koji nisu htjeli da se odreknu vjere. Mnoge su jame još neotvorene i mnoge grobnice, ali ove hercegovačke žrtve su se pojavile i bile sahranjene po hrišćanskom zakonu“, naveo je Mitropolit Joanikije.
Vladika je rekao da je novo žrtvovanje hercegovačkih posmrtnih ostataka u prošlom ratu zločin nad zločinima.
„Ima li užasnijeg zločina nego uništavati kosti svjedoka Božijih. Bio sam svjedok kao mlađi kaluđer kada su njihove svete mošti izvađene. Mirisale su kao raj Božiji. Ovo je golgotsko mjesto, ali gdje je golgota, tamo je i vasksrenje“, naglasio je Mitropolit Joanikije.
Mitropolit crnogorski-primorski kaže da je danas sveti praznik cijele Hercegovine i cijele pravoslavne vaseljene i podsjetio na obećanje od Srbije i Republike Srpske da će Prebilovci biti proglašeni mjestom od posebnog značaja za srpski rod, te izrazio nadu da će se toj inicijativi priključiti i Crna Gora.
Vladika je naveo da je planirano da se u Prebilovcima osnuje manastir, ali da je to mjesto već postalo svetilište i saborište.
„Ovo mučeničko mjesto je mali Jasenovac. Kao što u Jasenovcu imamo mali manastir koji daje utjehu, tako će i Prebilovci imati manastir oko ovoga hrama da se ovdje neprestano molitve Bogu uznose i da ovo postane mjesto hodočašća i okupljanja, mjesto objedinjavanja, kao danas“, rekao je Mitropolit Joanikije.
Mitropolit naglašava da ovo mjesto treba da bude mjesto sakupljanja djece, ali ne da bi se njihova srca napunila osvetom i mržnjom, nego da bi se njihova srca ispunila vjerom, dobrotom i ljubavlju prema svome stradalnom srpskom narodu, otadžbini i svetinjama, ali i prema svim ljudima dobre volje.
„Jedino pobjeđujemo ako budemo pravi hrišćani. Ne pobjeđujemo oružjem, nego dobrotom, čestitošću, praštanjem, ljubavlju. To je naše hrišćansko nepobjedivo oružje“, zaključio je Mitropolit i dodao da su zločinci otišli u tamu zaborava, a da su mučenička krv i bol vaskrsli u život vječni.
Pored mnogobrojnog vjernog naroda, proslavljanju praznika u Prebilovcima prisustvovali su studenti sa univerziteta u Republici Srbiji i Republici Srpskoj, koji ovih dana borave u Hercegovini kao učesnici LJetne duhovne škole.
Idući u susret prazniku, u nedjelju, 5. avgusta 2024. godine, ispred hrama u Prebilovcima na duhovne teme govorio je otac Rafailo, iguman manastira Podmaine. Uoči samog praznika služeno je večernje bogosluženje sa petohljebnicom, a u Muzeju žrtava, Vladika Dimitrije, otvorio je izložbu pod nazivom „Prebilovci 1941“.
Ovogodišnji kumovi slave bilo je bratstvo Brnjašići iz Prebilovaca.