Prije početka Liturgije Mitropolit je osveštao crkvena zvona.
Vjernom narodu je besjedio po otpustu, ophodu oko crkve i rezanju slavskog kolača.
Čestitajući božićne praznike, Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije je istakao da je Gospod Isus Hristos dolaskom u ovaj svijet donio „obnovljenje duha i tijela, obnovljenje života, mir na zemlju, ne zemaljski mir koji ljudi uspostavljaju pa ga brzo poslije kvare, nego božanski mir koji prevazilazi svaki um, kao što govori Sveti apostol Pavle kada je Gospod Isus Hristos rođen u pećini od Presvete Djeve Bogorodice, kada su anđeli nebeski zapjevali uzvišenu pjesmu koju i mi pjevamo na svetim bogosluženjima: Slava na visini Bogu i na zemlji mir, među ljudima dobra volja.“
„Isto tako, anđeli Božiji su se javili u blizini Vitlejema pastirima koji su bili kod svojih stada da im kažu da je došla radost cijelome svijetu i da mogu otići do Vitlejema da se poklone Bogomladencu Hristu-spasitelju svijeta. Od tog momenta sve se mijenja u ovome svijetu. Sveti Jovan Damaskin je rekao da je Hristos jedino novo pod Suncem, jedino novo, jer On donosi novinu i obnovljenje cijelome svijetu. Mi imamo divan narodni običaj da prije Hristovoga rođenja tražimo jedni od drugih oproštaj. Da se izmirimo jedni sa drugima, da ne bi bilo nikakvoga podozrenja i nikakve sumnje među nama. Isto tako, bio je običaj ako neko nekom duguje nešto, da vrati prije Božića. Iz toga možemo da se poučimo kako treba živjeti u ovome svijetu i u ovome vijeku. Treba živjeti u ljubavi Božijoj. Ako imamo ljubavi Božije u duši svojoj, ako imamo mira Božijega u duši svojoj, onda ćemo imati i ljubavi među sobom i živjećemo u miru i slozi i ljubavi međusobnoj.
Što smo bliže Bogu, to smo puniji Božije istine, pravde, dobrote, ljubavi. A što smo dalje od Boga, sve više tonemo u mrak, sve više tonemo u mržnju, podjele, svađe i u nesreće kakvih je prepun, nažalost, ovaj svijet. A, kakva je naša sveta vjera, o tome svjedoči Sveti arhiđakon Stefan, koga slavi ovaj sveti hram i u čije ime smo se danas ovdje sabrali da proslavimo slavu ovoga svetoga hrama“- besjedio je Mitropolit.
Visokopreosvećeni vladika potom je govorio o Svetom Stefanu kao apostolu Hristovom i istako da je on bio pun blagodati, mudrosti i darova Duha Svetoga, te su ga zato izabrali apostoli da i on propovijeda Jevanđelje.
„I kada je počeo da propovijeda Jevanđelje Jevrejima koji su bili ogrezli u svojim zakonskim formulama i svu vjeru sveli samo na to, a zapravo, ispod toga se krilo veliko licemjerje, kao što ih je Gospod Isus Hristos izobličavao za licemjerje, pa je to počeo propovijedati i Sveti Stefan. Videlo se da je to neka nova riječ, neka nova propovijed, neko novo svjedočanstvo, novo iskustvo i to je njima zasmetalo, iako nijesu ni oni bili srećni u tome u čemu su živjeli, ali su se do te mjere navikli da nijesu htjeli to da mijenjaju i to nije dobro, kada naše srce nije otvoreno da primi Božiju blagodat, da primi Božiju ljubav i Božiju milost, a i to se može dogoditi čak i nama hrišćanima. Da zastranimo. I prirodno je, pošto je čovjek pao i grešan je, da vrlo često negdje pogriješi i negdje zastrani, ali je mnogo prirodnije da se vrati i da spozna svoju zabludu.
Međutim, to nije bilo tako kod Jevreja kada su slušali propovijed Svetoga Stefana koji je svjedočio ime Božije i propovijedao Hristovo rođenje, dolazak u ovaj svijet i NJegovo raspeće, NJegovu smrt i NJegovo vaskrsenje. Šta se dogodilo? Stvorena je jedna atmosfera linča i kamenovan je. Kažnjen najstrožom kaznom koju su Jevreji imali. Kod Jevreja je bilo kamenovanje, a kod Rimljana je bilo raspinjanje na krst. Međutim, upravo kada je stvorena ta atmosfera linča, pošto su oklevetali Svetoga Stefana da ne poštuje svetootačke zakone niti Mojsijev zakon, nego razara njihove ustanove i huli na njihovu vjeru, to su sve lagali. Vidite kako može biti Božiji pravednik oklevetan. Ali, kada su pogledali svi ljudi na Svetoga Stefana, vidjeli su da je njegovo lice, kao lice anđela Božijega. Da je to Božiji pravednik. Ništa im drugo nije trebalo nego da pogledaju u njega. I vidjeli su mnogi ljudi.
A, kada su ga kamenovali, on se molio za svoje mučitelje i na kraju zatražio oproštaj od Boga i vidio slavu Božiju. Vidio je Hrista Gospoda kako ga čeka na nebesima, jer se žrtvuje za NJega. On se udostojio da postrada na isti način kao Hristos Gospod. Kada je Hristos bio razapet na krstu izgovorio je riječi oproštaja: Gospode, oprosti im, jer ne znaju šta čine. To je nešto što je čovjeku nedostižno po njegovim ljudskim sposobnostima, nego je Bog dao i Svetome Stefanu. Gospod Isus Hristos, ulio je u njegoovo srce silu svete vjere pravoslavne, silu Božije istine i pravde i ljubavi, te je mogao postradati na tako uzvišeni, hristoliki način i on stoji pred prestolom Božijim na nebesima i moli se za sve nas. Veliki Božiji ugodnik i veliki naš zastupnik pred Bogom“- poučavao je Mitropolit Joanikije.
Visokopreosvećeni vladika zatim je pojasnio da je naša pravoslavna vjera (kako se vidi iz jevanđelja, apostolskih poslanica i žitija svetih), sveta vjera. Čista vjera. Uzvišena. Blagorodna. Vjera koja preporađa i duše i srca i misli čovječije prosvećuje i cijelo biće čovjekovo osvećuje.
„Takva je naša sveta vjera koja rađa svetitelje Božije kao što je Sveti prvomučenik Stefan, kao što su: Sveti Sava, Sveti Vasilije Ostroški Čudotvorac, Sveti Petar Cetinjski, Sveti Petar Drugi Lovćenski Tajnovidac i mnogi drugi Božiji ugodnici. I našem narodu je Bog dao da rodi mnoge svetitelje. Neke kroz mučeništvo, a neke kroz službu Bogu i kroz sveti način života.
Neka bi Bog svima nama dao da idemo tim putem, draga braćo i sestre. Putem Hristovim. Božijim putem. Da bude što više ljubavi među nama. Zato se i sabiramo u svete hramove Božije i molimo se Bogu i pričešćujemo se svetim tajnama Hristovim da bi se Gospod Isus Hristos na čudesan način uselio u naša srca. Svojom silom, svojim životom, svojom istinom i pravdom. Da bi preporodio naš život, da bismo se ispunili Božijom ljubavlju. Da bismo živjeli u toj ljubavi i da bismo svjedočili svetu vjeru pravoslavnu i svojim životom i svojim dobrim djelima i svojim riječima i mislima i svim svojim bićem-zaključio je Mitropolit Joanikije.
Na kraju, NJegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je zabagodario ocu Igoru za trud oko obnove hrama, kao i svim vjernicima koji su se takođe potrudili, nekolicini dodijelio zahvalnice i poželio mir i slogu među ljudima i sve pozravio božićnim pozdravom: Mir Božji Hristos se rodi.
