Pisac i sudija, Miodrag Majić objavio je novu knjigu „Pod tuđim suncem“. Da li se u pričama majora Koste i taksistkinje Marije oslikavaju sudbine žrtava tranzicije, jesmo li previše vjerovali obećanima odgovornih, kako doživljava bunt mladih i poziv na odgovornost, pričali smo sa autorom.
Novinarka Televizije Vijesti, prije svega, pitala ga je čije to sunce bolje i ljepše grije.
„Naslov romana jeste višestruko metaforičan, nike slučajno odabran. S jedne strane ga karakteriše previranje i dileme junaka, koji zapravo u toj priči su prinuđeni, oboje, iz različitih razloga, da napuste rodnu grudu, i kroz to napuštanje, kroz to putovanje, preispituju i svoje životne puteve. Tako da, da li ljepše grije ili ne to je pitanje čitave moje generacije, vjerujem i generacije i prije i poslije. Jer smo mi, nažalost ljudi koji su iz različitih razloga, permenentno prinuđeni da traže neka sunca koja će biti makar pitomija prema njima“, ističe Majić.
U knjizi, između ostalog piše: „Da li je moguće da smo bili toliko ludi da nismo vidjeli kako će nas prevariti. Možda su i ta zemlja i to uvjerenje da živimo normalno bili samo naša iluzija?“
Na pitanje koliko danas živimo iluziju na Balkanu, Majić kaže da mi samo iluziju i živimo.
„Generacija studenata koji su sada na ulici, to su klinci kakav je i moj najstariji sin, oni su toliko različiti od nas da je to nevjerovatno. Pa ipak i ta i takva djeca, koju je pitanje da li mi razumijemo, se danas bore protiv istih onih stvari protiv kojih sam se ja borio, gotovo i protiv istih ljudi. To je višestruko zastrašujuće. Na prvom mjestu to je pitanje koliko mi na ovim prostorima sporo shvatamo društvene procese, koliko nam strahovito treba vremena da prepoznamo zlo, problem, da prepoznamo stranputicu na kojoj smo. Jer ako mi 30, 40 godina ni iste ljude ne prepoznajemo, ljude koji su na javnoj sceni, mi ne možemo da prepoznamo da nešto sa njiima nije u redu, onda je pitanje kako bismo daleko kompleksnije procese prepoznvali. To me brine, jer to znači da ako se nešto ne promijeni u shvatanju, to znači da će generacije i generacije biti potrošene na bazično iste probleme“, rekao je Majić.
