Ministar pravde Bojan Božović poslao je tzv. kosovskom Ministarstvu pravde garantno pismo za Baranina Ekrema Bajrovića i zatražio njegovo privremeno puštanje na slobodu do okončanja krivičnog postupka koji se vodi protiv njega za ratne zločine.
On je napisao i da je Crna Gora spremna da obezbijedi njegovo prisustvo u daljem toku krivičnog postupka.
U dokumentu u koji “Vijesti” imaju uvid piše da znaju da ovakva aktivnost nije uobičajena, ali da s obzirom na Bajrovićevo zdravstveno stanje, kao i samu složenost postupka, smatraju da bi taj primjer predstavljao dobru praksu za slična buduća postupanja.
Otkako je Bajrovića Osnovni sud u Prištini u julu proglasio krivim i osudio na 12 godina zatvora za navodne ratne zločine nad civilnim stanovništvom u Istoku i okolnim selima 1998-1999. godine, njegova porodica traži podršku i pomoć crnogorskih institucija, jer, kako tvrde, to može doprinijeti oslobođenju prije donošenja pravosnažne presude.
Garantno pismo je rezultat razgovora koje su Bajrovićeva djeca imala sa političarima i predstavnicima Ministarstva pravde.
U optužnici tkz. kosovskog Tužilaštva navodi se da je Bajrović doprinio krivičnim djelima, kao što su ubistvo, pljačka, premlaćivanje, zlostavljanje, hapšenje, tortura i nečovječno postupanje prema civilnom stanovništvu.
Prema Tužilaštvu, on je bio dio policijskih i vojnih snaga koje su 8. maja 1999. godine ubile 15 albanskih civila u selu Starodvorane.
Bajrovićev advokat Miloš Delević saopštio je “Vijestima” da će podnijeti žalbu na odluku Osnovnog suda u Prištini kada presuda bude prevedena sa albanskog i kada im bude dostavljena, što oni očekuju svakog dana.
Delević je rekao da očekuju da on bude oslobođen ili, u najgorem slučaju, da mu se drastično smanji kazna.
Prema njegovim riječima, Bajrović je u pritvoru skoro dvije godine, od 19. oktobra 2022. godine, kada je uhapšen.
Tvrdi da presuda nije dostavljena ni dva mjeseca poslije donošenja.
Bajrović, bivši službenik srpske policije, je u posljednjem obraćanju sudu rekao da “osjeća veliku sramotu što mora uopšte da se brani od ovih optužbi, jer se cio život trudio da živi časno i pošteno, te da je da je velika ljaga bačena na njegovo i ime njegove porodice”.
“Cijeli radni vijek kao policajcu mi je prošao u problemima. Bio sam u stalnom sukobu sa pretpostavljenima, jer sam se trudio da pomognem i olakšam ljudima, gdje god da sam mogao. Ipak su to moje komšije, koji su poznavali mene, mog oca i moju porodicu”, rekao je Bajrović, misleći na albansko stanovništvo.
Ispričao je da je htio da im pomogne i tog dana kada su se dogodila ta “nesrećna ubistva”, te da su i svjedoci Tužilaštva o tome pričali.
On je kazao da je toga dana spasio Ahmeta Eljšanija i više članova porodice Kabaši koje je prepoznao, jer su mu radili krov prije rata.
“Kada sam rukom pokazao njima da prođu, prošlo je i 100 ljudi sa njima”, rekao je Bajrović.
Naveo da je tačno da su toga dana ubijeni nedužni civili, ali da on nije učestvovao u tome, niti je ta ubistva vidio.
Ispričao je da je za vrijeme kratkog boravka u Starodvoranu primijetio paravojne formacije, ljude koje do tada nije vidio, naoružane i maskirane.
Prema riječima Bajrovića, njegov komandir je primijetio da on pomaže Albancima i vratio ga na punkt u Đurakovac, kako ne bi ušao u sukob sa paravojskom.
“Zbog svega navedenog, a prije svega zbog moje čiste savjesti, ja sam ostao u Vitomirici dugo nakon povlačenja srpskih snaga. Iako sam bio policajac, nisam htio da napustim svoju kuću, jer sam svakoga mogao da pogledam u oči, ali na insistiranje i molbu moje majke i moje porodice, ja sam jula mjeseca 1999. otišao za Rožaje, a nakon toga za Bar”, kazao je Bajrović.
Na KiM je dolazio svake godine, prema njegovim riječima, ponekad i više puta godišnje.
On se na KiM i sudio radi uzurpacije njegove imovine, tvrdi da se najnormalnije kretao po Đurakovcu, Vitomirici, Peći… i posjećivao organe lokalnih uprava, sudove i restorane i nikada nije imao problema, do dana kada je uhapšen.
Bajrović je ponovio da ni po jednoj tački optužnice nije kriv, te da od sudija očekuje oslobađajuću presudu. On je od tada u zatvoru u Prištini.
U završnoj riječi Bajrovićeve odbrane, između ostalog, piše da ne osporavaju da se zločin desio, ali da on nije u njima učestvovao, što, kako navode, pokazuju svi dokazi i svjedoci.
Osporili su i optužnicu, naglašavajući da ju je Tužilaštvo bez ikakvog osnova proširilo na vremenski okvir čitavog perioda rata na KiM, od 1998. do 1999. godine, iako se Bajroviću sudi za zločine koji su počinjeni tokom dva dana.
Žalili su se jer je Tužilaštvo za svih 35 svjedoka dalo status oštećenih, iako neki od njih, kako tvrde, nisu bili u Starodvoranu 7. i 8. maja te godine, te svjedocima koji nisu ni govorili o zločinima u tom selu i koji nisu ni pominjali Bajrovića, kao i onima koji su sami rekli da nisu oštećeni.
“Od 35 svjedoka koliko je saslušano u istrazi, 33 je saslušano nakon hapšenja Bajrovića. Samo dvojica svjedoka, Bajram Dautaj i Ismet Kikaj, su saslušani prije hapšenja i u tim izjavama oni nijednom riječju nisu pomenuli Bajrovića. Od 33 svjedoka saslušana poslije Ekremovog hapšenja, najveći broj njih je rekao da su samoinicijativno došli u policiju, jer su čuli preko medija da je uhapšen. Niko od njih nije dao prihvatljivo objašnjenje zašto ga nisu ranije prijavili, ako su već znali da je izvršio zločin”, piše u završnoj riječi.
Problematizovali su i to što su neki svjedoci govorili o periodu s početka devedesetih godina, kao i o dešavanjima koja nemaju veze sa zločinima zbog kojih se Bajroviću sudi.
Njegovi advokati su, između ostalog, osporavali sam proces hapšenja, glavnog pretresa i saslušavanja svjedoka.
Advokat Delević je rekao da je samo materijal iz završne riječi dovoljan da ospori ovu presudu, ukoliko njihova žalba bude pravično razmatrana.
Članica porodice koja živi u Baru ispričala je “Vijestima” da je presuda, kao i samo hapšenje njihovog oca, za njih bila najgore iznenađenje.
Kako je kazala, on je otišao na tkz. Kosovo, kao što je puno puta do tada činio, da obiđe svoje imanje i završi neke birokratske obaveze, kada je uhapšen i zatvoren.
Ističe da nisu odustali od svog oca, ali misle da država Crna Gora jeste.
U protekla dva mjeseca njegova ćerka se sastajala sa predstavnicima partija i institucija, a kako je rekla, Bajrovića je u zatvoru posjetila i sekretarka Ambasade Crne Gore na tzv. Kosovu Fedisa Dacić.
Ona ga je navodno posjetila na molbu porodice, nakon što su je informisali da se Bajroviću, koji je dijabetičar, uskraćuje medicinska pomoć i adekvatna ishrana.
Iz Ambasade nisu odgovorili na pitanja “Vijesti” šta je bio cilj i rezultat te posjete, kakvu komunikaciju imaju sa porodicom Bajrović, sa kojim institucijama su imali komunikaciju povodom ovog slučaja i šta podrazumijeva podrška i pomoć koju su navodno obećali Bajrovićevoj porodici.
