Nematerijalna kulturna baština Bara, kroz njegovu istoriju, ne samo da je oblikovala identitet naroda koji je živio na tom prostoru već je razvila i određene tradicije, predanja i znanja koja su se prenijela i na današnje generacije. U njoj posebno mjesto zauzima maslinarstvo i kultura njege i brige o maslini, kao i tehnike za preradu njenog ploda.
To je glavna poruka manifestacije Dani nematerijalne kulturne baštine, koja je u gradu pod Rumijom bila u znaku Stare masline na Mirovici, u susret 2250. rođendanu koji će “barska hraniteljica” proslaviti u novembru.
Dani nematerijalne baštine otvoreni su u Kući maslina, gdje je održan simpozijum tokom kojeg su brojni stručnjaci, ali i poznavaoci i ljubitelji masline i maslinarstva, govorili o značaju koji ta grana poljoprivrede ima za Crnu Goru i Bar.
Goran Pajović , upravnik Zavičajnog muzeja Bar, ispred Kulturnog centra koji organizuje ovaj događaj, kazao je “Vijestima” da je ovogodišnja tema manifestacije maslinarstvo i njegove etnološke specifičnosti.
On je ocijenio da je manifestacija dobra prilika da šira javnost bude upoznata s nekim skoro zaboravljenim djelovima baštine.
“Prenošenjem informacija vertikalno – s koljena na koljena, poseban svijet specifičnosti, vjerovanja, zanata, umjetnosti je stoljećima ostajao kao važan način očuvanja mnogih osobenosti bogatog folklora barskog kraja. U vremenu sadašnjice kada se informacije šire dobrim dijelom horizontalno, podsjećanjem na neke od djelova zaboravljene prošlosti, nakratko vraćamo duh minulih vremena i generacija čime ukazujemo da im generacijski dugujemo”, riječi su Pajovića.
Ljepota, važnost i svrsishodnost nematerijalnih derivata kulture, kako je naveo, te naše bliže i dalje prošlosti, podsjećaju da imamo obavezu da ih baštinimo u pravom smislu te riječi, i da isti zadatak ostavimo budućim generacijama.
“Stara maslina u Baru je prirodni fenomen, ali i kulturni simbol”, kazala je etnološkinja JU Muzeji i galerije Budve Ljubica Miličić .
S antropološkog-etnološkog aspekta, prema njenim riječima, maslina nije samo jedno od najstarijih živih stabala Mediterana već i most između prirode i kulture.
“Kao prirodni entitet ona je stablo koje traje hiljadama godina dok je istovremeno kulturni entitet, koji je značaj za zajednicu koja je u nju utkala značenja, priče i društvene prakse. Opozicija priroda – kultura predstavlja jednu od temeljnih kategorija antropološkog razmišljanja, ali upravo ta opozicija predstavlja i prostor za razumijevanje značaja masline ne, samo kao biljke već i kao kulturnog artefakta”, poručila je Miličić.
Čuvanje masline kao prirodnog dobra, kako je kazala, vodi ka očuvanju kulturnog dobra. Prevazilaženjem opozicije u preplitanju prirode i kulture zajednica dobija kontinuitet i kolektivni identitet, a prirodni fenomen postaje simbol kolektivnog pamćenja, zaključila je.
Na simpozijumu je o ulozi žena u maslinarstvu govorila direktorica Kuće maslina Marija Markoč , koja je napomenula da je maslina ženskog roda, i da su crnogorska sa sela, maslinarke, poljoprivrednice zapravo preteča savremenih preduzetnica u Crnoj Gori.
“Crnogorka sa sela koristila je sve raspoložive aršine da utiče na tok aktuelnih dešavanja i da ipak zavrijedi pisani trag o tome kako je, uprkos strogom patrijarhatu, uspjela na sebe da usmjeri pažnju zajednice. Na tu scenu stupa maslinarka, žena koja je vjekovima sakupljala na koljenima svaki plod masline, nosila ga do mlina za preradu, bila zadužena za održavanje higijene u toku same proizvodnje maslinovog ulja, te za vođenje brige oko životinja koje su predstavljale pogonsku snagu prilikom meljave”, kazala je Markoč “Vijestima”.
Njegujući zaostavštinu barskih maslinarki, zaključila je, hrabre Baranke nastavljaju da krasnopisom ispunjavaju stranice savremene maslinarske istorije barskog kraja.
Neđeljko Necko Đurović , profesor Srednje stručne škole u Baru, istakao je da jadransko-mediteranski etnoareal jugoistočne Evrope svoju posebnost ne iskazuje samo kroz bogatstvo različitosti narodnih nošnji, već i po specifičnostima koje neki od maslinjaka s područja Bara imaju u svom izgledu i u onome šta sve u njima možemo pronaći.
“Barski maslinjaci, i s jadranske, i sa skadarske, predstavljaju žive djelove našeg kulturnog nasljeđa i identiteta. U njihovoj jedinstvenosti, koja je objedinila ljudski rad i pažnju prema očuvanju životne sredine, prepoznajemo nasljeđe vjekova i uticaje raznih kultura i civilizacija koje su pohodile ove prostore”, poručio je Đurović.
U okviru simpozijuma, autor i urednik portala lokalnog javnog emitera Željko Milović obradio je temu kompleksa Kašćel i maslinjaka Džidžarin. Kako je podsjetio, Džidžarin je najčuveniji maslinarski kompleks, koji u sebi krije ostatke tri crkve, ali i međe, mostove i podzide vjekovima stare, između Suvog potoka i Vruće rijeke.
Kroz čitavi kompleks maslinjaka koji sadrži više od 10.000 starih stabala, kazao je, danas svodi Maslinarski put – nastao na ostacima antičkog puta za ljude i tovarnu stoku od Baru prema Zaljevu, i dalje, ka Ulcinju. Po predanju, oko hiljadu stabala na ovom području starije je gotovo koliko i Stara maslina.
Maslinarstvom u dražu arheološke nauke bavio se arheolog Mladen Zagarčanin , koji je kazao da su počeci maslinarstva na istočnoj obali Jadrana usko povezani s kulturnim i privrednim razvojem primorskih zajednica u vrijeme grčke kolonizacije koja je počela da se odvija od šestog do četvrtog vijeka p. n. e.
Na tom prostoru maslina nije bila samo izvor hrane i ekonomske vrijednosti, kako je naveo, već i simbol identiteta, kontinuiteta i duhovnosti. Posebno mjesto u tom kontekstu zauzima Stara maslina u Baru, jedno od najstarijih živih stabala masline na svijetu.
“Prema dendrohronološkim istraživanjima, njeni prvi godovi se vezuju za doba ilirskog kralja Argona u III vijeku p. n. e”, podsjetio je Zagarčanin.
Tako su, dodao je, tokom nekoliko kampanja arheoloških istraživanja na prostoru primorja došli do izvanrednih rezultata koji im omogućavaju da prikažu sve moguće aspekte njenog razvoja, koji su tekli u različitim istorijskim epohama.
