U krošnji kolašinskog naselja Gornje Lipovo, obgrljenoj vrhovima Sinjajevine i netaknutih prirodnih bogatstava, porodica Dulović proizvodi lisnati sir i mliječne proizvode po kojima su poznati širom Crne Gore.
Gotovo da nema stanovnika Kolašina koji ne zna za seosko domaćinstvo “Klisura”, a za planinku i domaćicu kuće Natašu Dulović mogu se čuti samo riječi hvale.
Da dobar glas o njenom lisnatom siru nije mit, uvjerilo se više novinarskih ekipa koje su početkom sedmice bili gosti u rezidenciji Dulovića.
“Uglavnom sam na Sinjajevini, a sa planine silazim po potrebi. Tek se dvije godine bavimo ovim biznisom. Fino nam ide za sada…”, kazala je Dulović znatiželjnim reporterima.
Nakon zdravice i uljudno razmijenjenih riječi, Dulović je ponosno pokazala kacu lisnatog sira, a novinari, ipak, nijesu svjedočili njegovom procesu nastanka.
Nije im bilo dozvoljeno da uđu u “tajne” prostorije gdje se odvija “magija”. Ne zbog hira domaćice, već je riječ o običaju, a novinarske ekipe nijesu bile ni adekvatno odjevene za tu priliku.
Za proces pravljenja lisnatog sira po kojem je nadaleko poznata, Dulović kaže da “nije naročito specijalna priča”.
“Noćna i jutarnja varenika se sastave. Sa noćne mora da se skine kajmak, a ujutro se cijela varenika doda i napravi se sir koji se lista”, opisuje proces.
Naglašava da se ne dodaje gaza, već se prelazi direktno na “previjanje”.
“I to je cijeli proces koji traje jako dugo. Moraš da budeš prisutan stalno, od savijanja u kalupe i listanja, pa sve dok ne prodaš sir”, kazala je reporteru “Vijesti”.
Mladi lisnati sir joj, kako ona tvrdi, najbolje prolazi, te da gotovo nikad ne čeka na kupca.
“On se jako dobro prodaje. I nama to uspijeva. Dakle, nikad ne stoji i čeka na kupca. Najčešći kupci su prolaznici, a taj sir se dobro prodaje i na primorju, kao i Podgorici. Osim toga, prodajemo ga i marketima, ali i hotelima”, istakla je Dulović.
Kolašinski lisnati sir se 2019. godine pridružio listi crnogorskih proizvoda zaštićenih oznakom kvaliteta na nacionalnom nivou. Proizvodi se na više od 100 poljoprivrednih gazdinstava u okviru regiona proizvodnjem, a na tražište se, godišnje, plasira oko dvije hiljade tona.
To se, kako je istakla Dulović, pozitivno odrazilo na prodaju sira.
“Ko god da dođe pita me prodajem li lisnati kolašinski sir. Taj sir je dobio i nagradu. Rijetkost je i da ljudi u drugim gradovima prave takav sir. Pretežno ga Kolašinci prave”, rekla je ona.
Mliječni proizvodi su joj, istakla je, za sada glavni izvor prihoda.
“Nemam ni vremena za druge proizvode. Imam prasad, pa proizvodim pršutu. Nađemo tri ili četiri svinje, pa ih prodamo. Ostalo zadržimo za sebe. Život na selu je jako težak. Sad jeste lakše nego ranije, jer imamo mašine – balirku, kosilicu, plastilicu, traktore i sve što je potrebno…”, kazala je Dulović.
Prema njenim riječima, organizovanost Ministarstva poljoprivrede za selo je “savršena”.
“Pomažu nam za mlijeko i krave. Uglavnom, nemamo žalbu na to. Zadovoljna sam”, istakla je Dulović, dodajući da “onaj ko traži pomoć je obično i dobije”.
Da život na selu nije lak, potvrdila je i Natašina snaha, Jelena Jeknić koja joj, kako je kazala, pomaže u kućnim poslovima. Podsjeća da se Dulovići dvije godine bave turističkim biznisom koji je, smatra ona, veoma isplativ.
“Dulovići su počeli da se bave turizmom, jer proizvode sir i kajmak, a to im se baš isplati. Kod njih je veoma lijepo, i vole to da rade. Sve u svemu, jako je lijepo”, rekla je Jeknić.
Naglasila je da je radni dan na selu veoma težak, a najteži je Nataši “jer ona nosi najviše tereta”.
“Nataša mora da radi oko stoke i pakuje sir. Prodaje dosta marketima i restoranima. Moram da kažem da je ranije bilo mnogo teže. Sada je lakše, jer imaju dosta mašina za ispomoć”, kazala je Jeknić “Vijestima”.
Prema njenim riječima, turistički počeci porodice Dulović su, uprkos brojnim nedaćama, “startovali jako lijepo”.
“Počeci su bili teži, jer im je biznis veoma sporo išao. Sada su se dosta proširili, a od prošle godine su počeli da rade sa mnogo agencija. Preporučuju ih kupci, a i brojni posjetioci. Dulovići se stvarno trude oko svega. Pitajte ljude u centru Kolašina, oni će vam najbolje reći. Dosta mještana Lipova će ih, takođe, preporučiti”, istakla je Jeknić.
Dodala je i da selo ima budućnost, i smatra da će “dosta mladih osoba vratiti selu i seoskim poslovima”.
“Ranije je bilo gore. Dosta ljudi je napuštalo sela, ali se sada vraćaju nazad. Mogu i da zarade, pa se, mahom, zbog toga i vraćaju svojim selima”, zaključila je Jeknić.
Planinka Dulović smatra da su zdrava i domaća hrana jedine koje na pravi način prave razliku između tradicionalnog i savremenog načina života.
“Domaći sir, pršut, kobasica, kajmak, teleće meso i jagnjetina. Sve to čini nekadašnje domaće ručkove. To je suština starinske tradicije. Nema tih gradskih specijaliteta”, rekla je Dulović.
