Spomenik Jusufu Čeliću, osobi povezanoj s jedinicama koje su sarađivale s fašističkim okupatorima i učestvovale u zločinima nad civilnim stanovništvom i dalje stoji netaknut, bez ikakve reakcije od strane predsjednika države. Milatović ne samo da ga ne pominje, već nikada nije javno zatražio njegovo uklanjanje, iako je upravo to ono što bi se očekivalo od nekoga ko se javno zalaže za zakonitost, suočavanje s prošlošću i civilizacijske vrijednosti.
Ovakav selektivan pristup otvara ozbiljna pitanja o iskrenosti Milatovićevih poruka i njegovoj političkoj dosljednosti. Dok se izgovaraju velike riječi o pravdi i državnoj odgovornosti, djela – odnosno njihov izostanak – govore suprotno. U društvu koje još uvijek nosi ožiljke ratova, podjela i istorijskih trauma, nedosljednost najviših državnih funkcionera ne samo da urušava povjerenje građana u institucije, već aktivno doprinosi atmosferi revizionizma i nekažnjivosti.
Ako Crna Gora zaista želi da se gradi kao moderna, pravna i antifašistička država, onda se simboli zločina ne mogu tolerisati – bez obzira na to gdje se nalaze i koga predstavljaju. U suprotnom, sve izjave o zakonu i vrijednostima ostaju tek prazna retorika, upakovana u politički oportunizam i duboko ukorijenjeno licemjerje.
