On i njegov kolega Jugoslav Raičević pred sudijom Ilijom Radulovićem odgovaraju zbog mučenja navodnih pripadnika škaljarskog klana Mila Jovanovića i Jovana Mrvaljevića.
Obojica su negirali krivicu, tvrdeći da je taj postupak pokrenut kako bi ih diskreditovali.
Na početku glavnog pretresa, sudija Radulović kazao je da je, na osnovu naredbe sa prethodnog ročišta, tužilaštvo dostavilo izjašnjenje o načinu na koji su pribavljeni transkripti sa Skaj aplikacije.
Objasnio je da se Specijalno državno tužilaštvo obratilo pravosudnim organima Francuske i kao odgovor na tu zamolnicu za pružanje pravne pomoći dostavljena im je komunikacija između Petra Lazovića, Radoja Zvicera, Ljuba Milovića i drugih.
Obrazlažući zbog čega odbija predlog branilaca okrivljenih – da se iz spisa tog predmeta izdvoje dva CD-a sa transkriptima sa Skaj aplikacije, sudija je rekao da je “činjenica da to može biti elektronski dokaz, što bi mogli da podvedemo pod dokaze koje koristimo u našem zakonu”.
Jedan od Lazovićevih branilaca, advokat Nikola Martinović, nakon toga je tražio da sud, shodno važećem Zakonu o digitalnim ispravama i Uredbi Savjeta Evrope iz 2014. godine, saopšti vrijeme, mjesto i način nastanka digitalne isprave.
Njegov drugi branilac, advokat Borivoje Borović, ocijenio je da je sud preuranio sa donošenjem odluke “da će se u postupku koristiti elektronska isprava za koju tužilaštvo tvrdi da je dokaz”.
Lazovićev treći branilac, advokat Marko Radović, ponovio je da transkripti iz spisa tog predmeta nijesu dobijeni zamolnicom za potrebe tog postupka.
Istakao je da smatra da je država Crna Gora prekršila načelo povjerenja u međunarodnoj saradnji i da se zamolnica koja egzistira u spisima predmeta, a kojom se SDT obratio Francuskoj, ne odnosi na taj postupak i krivična djela koja se Lazoviću i Raičeviću stavlja na teret:
“Već za neka druga i teža, za koja je predviđena kazna zatvora od 10 i više godina. To je ono na čemu odbrana istrajava – da se utvrdi da li postoji zamolnica upravo za ova djela”.
Sudija je odbio njihove predloge, konstatujući da bi to vodilo odugovlačenju postupka, nakon čega su Lazović i Raičević iznijeli odbranu.
Obojica su odbila da odgovaraju na pitanja svih osim svojih branilaca.
Lazović je kazao da to čini jer je, nakon što je kod tužiteljke detaljno iznio odbranu i odgovarao na pitanja svih prisutnih, shvatio da njen cilj nije da utvrdi istinu, već da njega procesuira.
“Isti cilj imao je i sud u fazi potvrđivanja optužnice. Razumijem i pozadinu krivičnog progona protiv mene – da se kriminalizuje sve ono što smo postigli sektor u kom sam radio i ja, i da se relativiziju naši rezultati”, kazao ja on.
Dodao je da su za postignute rezultate dobili priznanje Evropske komisije, ističući da je paradoksalno da se oni protiv kojih su se borili, a koji su, kako tvrdi, planirali izvršenje najtežih krivičnih djela, sada predstavljaju žrtvama.
“Ukazao bih da mi nikada nismo mučili ova lica, niti bilo koja druga. Postupali smo zakonito. Interesantno je da niko ne pominje postupke koji se protiv ovdje oštećenih vode za najteža djela, u čijoj realizaciji su spriječeni upravo od mene i mojih kolega. Porazno je da se optužnica zasniva na iskazima onih koji su planirali da uzmu živote drugim licima, u čemu smo ih spriječili”, kazao je on.
Odgovarajući na pitanja Borovića rekao je da je u automobilu u kom su bili oštećeni, pronađeno oružje sa brušenim brojevima, kombinezon, rukavice, hirurške maske i kriptovani telefon.
“Po našim operativnim saznanjima ova lica pripremala su izvršnje najtežih krivičnih djela i predmeti koji su pronađeni koriste se samo za to”, kazao je on.
Borovića je zanimalo i zbog čega su policajci nosili fantomke, pa je Lazović kazao da su to činili i zbog korone.
“Fantomke služe da bi prikrili identitet, zbog bezbjednosti nas i naših porodica, a u to vrijeme bila je korona, pa smo ih nosili i zbog tog razloga”, kazao je on dodajući da nikada pred oštećenima nije skidao fantomku, niti im se predstavio imenom i prezimenom.
Objasnio je da su i prije kritičnog događaja imali operativna saznanja da je Mrvaljević pripadnik jedne kriminalne organizacije, ali da ne zna koje tačno: “Jer mi nije bitno koja je”.
Pred podgoričkim Osnovnim sudom Lazović i Jugoslav Raičević odgovaraju zbog mučenja škaljraca Jovana Mrvaljevića, a Lazović i za mučenje Mila Jovanovića, navodnog pripadnika tog kotorskog klana
Iako je više puta ponovio da su oštećeni u tom predmetu planirali izvršenje najtežih krivičnih djela, tvrdio je da su ih iz nikšićkog Centra bezbjednosti do prostorija Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala, dovezli bez lisica u svojstvu građanina.
Kazao je i da te noći nije nosio vojničke čizme, nego patike, kao i svi iz njegovog tima, te da su bili “kežual obučeni”, a naglasio da su uvijek bili jednoobrazno obučeni, i imali istu ili sličnu garderobu i fantomke.
Njegov kolega Jugoslav Raičević istakao je da jezički razumije optužnicu, ali da ne priznaje krivicu, niti se osjeća krivim.
“Ne osjećam se krivim, a siguran sam da će ovaj sud to utvrditi… Prvi put u životu sam te noći vidio Mrvaljevića. Požalio se da ima dijabetes, nakon toga smo postupili jedino kako je bilo moguće – ljudski i profesionlano, poveli ga u bolnicu. Iz ove pozicije, iako nisam doktor, mislim da se njemu te noći više išlo u bolnicu nego u policiju”, rekao je Raičević.
On je ocijenio da je optužnica sastavljena da ga diskredituje.
“Nisam znao ko je ovo lice, ali sam siguran da je ovo ispričao da našteti meni lično i diskredituje me, a ne znam da li sebi može na ovaj način da olakša u postupcima koji se vode protiv njega”, rekao je on.
Dodao je i da nije znao da je u pitanju pripadnik kriminalne organizacije: “Iskreno da kažem djelovao mi je kao neki klinac”,
Sudija je tražio da Raičević priđe, kako bi utvrdili koju boju očiju ima taj optuženi, s obzirom na to da je oštećeni tvrdio da on ima izrazito svijetlo plave ili zelene oči. Nakon toga konstatovano je da je boja njegovih očiju kestenjasta.
Kada mu je sudija pročitao Lazovićev iskaz, Raičević je rekao da nema prigovor, ali ima pojašnjenje:
“Tim nije bio njegov. Imao sam načelnika Mirka Banovića i bio sam vođa jedne grupe, druge je vođa bio Ivan Đoković i tako redom, da ne nabrajam”, kazao je on.
Lazović je tada pojasnio da je, kada je opisivao tim službenika, iako je rekao “moj tim”, mslio na tim kojem pripada, a ne koji on vodi.
“Jer ja svakako nisam bio vođa tog tima, niti bilo kome nadređeni, a to su mi sve bili drugovi i prijatelji. Od svih ljudi u Sektoru ja sam imao najmanje ingerencije, sve sam slušao”, kazao je on, dodajući da se to u javnosti drugačije predstavlja.
Pravna zastupnica oštećenih, advokatica Tatjana Pavličić, rekla je da su se okrivljeni izjašnjavali u cilju diskreditacije oštećenih, te da zbog toga mora da ukaže da Jovanović i Mrvaljević nijesu uhapšeni 30. ni 31. decembra 2020., kada su prema optužnici mučeni, niti ikada procesuirani zbog oružja pronađenog u automobilu:
“Predmeti koji su pronađeni nisu u vlasništvu nijednog od njih, jer da jesu bili bi procesuirani”.
