Lazar je, potom, živio još 30 godina kao episkop na Kipru, gdje je i sahranjen. Njegove mošti počivaju u Carigradu, gdje su prenesene 890. godine sa Kipra, odnosno iz Kitona kod Larnake, gdje je stajala nadgrobna ploča sa natpisom „Hristov prijatelj“.
Ovaj praznik se uvijek proslavlja u pretposljednjoj nedjelji Velikog vaskršnjeg posta i uvijek u subotu, dan uoči praznika Cvijeti.
Na Lazarevu subotu se beru mlade vrbove grane, koje se osveštavaju u crkvi i dijele narodu, zbog čega se praznik i zove Vrbica.
Vrbove grančice simbolično predstavljaju ulazak Isusa Hrista u Jerusalim, gdje su ga dočekala djeca. Na ovaj praznik djeci se oko vrata stavljaju zvončići, a od vrbinih grančica prave se venčići za glavu.
U Srpskoj pravoslavnoj crkvi, Vrbica je dječji praznik jer je Hristos, prema Jevanđelju, ulazeći u Jerusalim rekao: „Pustite djecu meni, jer takvih je Carstvo nebesko“.
Na ovaj praznik se bere i cvijeće koje se ne unosi u kuću, već se potopi u vodu da prenoći, a sutra ujutru se, na Cvijeti, ukućani njime umivaju.
Običaj je da se mladi međusobno daruju cvijećem. S obzirom na to da je praznik u vrijeme vaskršnjeg posta, crkveno pravilo je da nije dobro igrati i pjevati.
Mnoge porodice ovaj dan slave kao krsnu slavu, a trpeza je uvijek posna.
