U Specijalnom sudu u Beogradu danas je nastavljeno suđenje optuženim pripadnicima kriminalne grupe Veljka Belivuka i Marka Miljkovića koji su u pritvoru Centralnog zatvora u Bačvanskoj ulici. Prisustvovala su dva tužioca Javnog tužilaštva za organizovani kriminal, optuženi, njihovi branioci, kao i tri svjedoka saradnika Srđan Lalić, Bojan Hrvatin i Nikola Spasojević. Tokom suđenja su Lalić i Marko Miljković, koji je postavljao pitanja, sve vrijeme bili u klinču.
Miljković: Sudija, prije nego što počnem, da riješimo jednu dilemu. Tužilac je rekao da Lalića ispitujemo kao okrivljenog, tražim da znamo kada je izgubio status.
Sudija: Lalić je okrivljeni saradnik, položio je zakletvu.
Miljković: Prvo pitanje je da li je Srđanu Laliću poznat Marinko Tintor?
Lalić: To ime i prezime su mi poznati, osoba ne.
Miljković: Kako ti je poznato?
Lalić: Poznato mi je tako što je identitet korišćen za pasoš koji je meni izdat.
Miljković: Prošli put se nisi sjetio, kako sada znaš?
Lalić: Podsjetio me advokat Lazarević.
Miljković: Da li je na tom pasošu tvoja slika?
Lalić: Ne znam, ne znam gdje je taj pasoš, da li postoji uopšte u ovom trenutku.
Miljković: Da, da, da, meni ti tvoji odgovori odgovaraju.
Lalić: Drago mi je.
Miljković: Da li si ti instalirao industrijsku mašinu za mljevenje mesa?
Lalić: Ne.
Miljković: Sudija, u optužnici piše drugačije. Da li si ovo priznao i da li si pročitao u optužnici?
Lalić: Ja sam odgovorio na sva pitanja. Pročitao sam optužnicu dva puta.
Miljković: U njegovom sporazumu stoji da je u potpunosti priznao optužnicu. Zašto je priznao nešto što nije radio?
Lalić: Koncentriši se, odgovorio sam.
Miljković: Ajde, popij vode, pa odgovori. Mene interesuje zašto je priznao, a sad kaže da nije.
Sudija: Izjasnite se.
Lalić: Ja sam u obavezi da pričam o svim krivičnim djelima, kojih se sjećam. Potpuno je nebitno šta će on da zaključi.
Miljković: Ko je Boris Vojinović kog ovdje pominješ kao pripadnika kriminalne grupe?
Lalić: Bio je, to što ti nisi zadovoljan što je bio narkoman.
Miljković: Jesi li ljut na njega što te ostavio?
Lalić: To što projektuješ takve stvari je tvoj problem, to što si ti volio Anu više nego ženu, koja te ostavila je tvoj problem. Nisam bio u vezi sa Borisom Vojinovićem. Kao što me pitao Lazarević o slikama golih muškaraca u telefonu, sada ću da kažem, ti si mi slao slike iskasapljenih golih muškaraca.
Miljković: Jeste li spavali zajedno u istom stanu? Predlažem da se izvedu slike sa Lalićevog telefona, u kom ima tačno 742 slike golih muškaraca, kog si ti se**ualnog oprjedeljenja.
Sudija je zabranila ovo pitanje, jer nema veze sa postupkom.
Miljković: Stvar je kredibiliteta osobe koja stoji pred vama, ali dobro. Koliko si puta vidio Belivukovu blindu?
Lalić: Puno puta, nemoj da donosiš zaključke, irelevantni su ovdje.
Miljković: Hoću da donosim zaključke.
Lalić: Ako on donosi zaključke, i ja ću.
Miljković: Reci mi tablice “honda sivik” koji si navodno vidio?
Lalić: Znam taj auto je bio parkiran u blizini zgrade u kojoj sam živio, često sam se okretao da ga vidim, zato mi je ta tablica ostala duže u sjećanju.
Miljković: Reci mi, ko je parkirao tu “hondu” u tu ulicu?
Lalić: Mislim da su Grek i Đurić, ti i Belivuk ste ih često kinjili da su glupi i nesposobni?
Miljković: Mi ih kinjili, kada gdje kako?
Lalić: Greka si pravio idiotom pred svima, u lice pred svima ste im govorili da je bilo neprijatno slušati.
Miljković: Šta sam tebi govorio u lice?
Lalić: Evo budi ti iskren pa reci. Mene stvarno nikada nije pogrdno oslovljavao.
U drugom dijelu suđenja optuženi je svjedoka saradnika ispitivao o trgovini narkoticima.
Miljković: S kim si trgovao drogom?
Lalić: S tobom i Veljkom, uzimao sam od vas. Kupci su uglavnom dolazili na stadion.
Miljković: Jesi li čuvao drogu u svom stanu?
Lalić: Ne da ja znam.
Miljković: Jesi li prodavao drogu u inostranstvu?
Lalić: Jesam, drogu Radoja Zvicera koju sam kupovao preko vas. Sarađivao sam s Mujovićem iz kavačkog klana, bilo ih je dosta.
Miljković: Vezano za bašte, ali ne za paradajz nego za travu, ko ti je dao novac da opremiš i iznajmiš te bašte?
Lalić: Kaži koja bašta, gdje se nalazi? Bilo je nekih stančića, ali to sam uglavnom ja finansirao.
Miljković: Ko su bili ti radnici koji su radili za tebe?
Lalić: To nisu bili radnici, nisu bili zaposleni, radili su sa mnom.
Miljković: Sudija, to je bitno da se vidi da nije bio dio neke naše kriminalne grupe. Neka kaže imena.
Lalić: Evo, Boris Vojinović.
Miljković: Sudija, kako da rušim njegov kredibilitet ako neće da kaže imena. Konkretno, u Austriji s kim je imao baštu?
Lalić: Sa Crnogorcem koji je saradnik kavačkog klana. U toj kući mislim da je bio minus 17.000 eura.
Miljković: Ih…cccc
Lalić: Promašio si mnogo.
Miljković: Koliko ti je potraženo?
Lalić: Vi ste mi ukrali bar pola kilograma kokaina koji je ostao kod Zvicera. Ali potrudiću se da mi jednog dana vratite.
Miljković: Potrudiću se ja da se ti izliječiš.
Miljković: Pričao si o nekom ulju za pravljenje spida?
Lalić: To je nabavljao Miloš Budimir. E da, i to je ostalo kod vas 10 kilograma spida, i to ste mi ukrali.
Sudija je ponovo morala da reaguje jer su posle pominjanja spida ponovo pokušali da se prepucavaju u sudnici ko kome koliko duguje i na koji način će dug da bude vraćen.
Miljković: Jesi li ti pitao Mene i Veljka to da radiš?
Lalić: Nisam to radio na stadionu, to su radila Braća Budimir.
Lalić: Miljkoviću, nemoj da mi se smiješ.
Miljković: Za mene si ti bio Peško.
Sudija je opomenula Miljkovića da se ne obraća tako.
Miljković: Ja kažem kako sam ga zvao, vidjećete da su ga i drugi tako zvali. Da li si vidio u optužnici da se ne teretiš za drogu.
Lalić: Ja se ne pitam ništa, kao ni ti.
