Jedini klub dobrovoljnih davalaca krvi Roma u Crnoj Gori, ali i na Balkanu 20 godina postojanja obilježio je akcijom u kojoj je darivano upravo 20 jedinica krvi.
Kada je Tair Hajrušaj 2004. godine od tadašnjeg sekretara nikšićkog Crvenog krsta Milorada Mida Drekalovića čuo priču o dobrovoljnom davalaštvu, poželio je da i Romi u Nikšiću osnuju svoj klub. Sa riječi se brzo prešlo na djela, klub je osnovan, mada niko u tom trenutku nije vjerovao da će toliko trajati.
“Vjerovao sam da će klub opstati, jer je Crveni krst bio uz nas. Uz nas su bili Mido Drekalović, zatim Ana Macanović i Goran Damjanović i znali smo da će klub trajati. A i naša mladost je uvijek bila tu”, kaže Tair koji je upravo mladima prepustio vođenje Kluba dobrovoljnih davalaca krvi (KDDK) “Romi”.
Njegov najmlađi sin Abedin Dino , koji je više od 20 puta zavrnuo rukav i darivao krv, preuzeo je vođenje Kluba.
“Dajemo svuda po Crnoj Gori i naš klub je spreman svima da pomogne, ne samo u Nikšiću, nego svuda po Crnoj Gori. Sada mladi vode klub, a ja sam tu da pomognem ako nešto treba. Najteže je bilo da idem po kućama i da se dogovaram s njima oko akcije, da ih dovezem do grada i vratim, ali uspjeli smo”, kaže Tair i nada se da će i unuci krenuti njegovim i stopama njegova četiri sina.
Dino je sa punoljetstvom uzeo knjižicu dobrovoljnih davalaca krvi, kada je jednoj sugrađanki bila potrebna veća količina krvi, i nikada se zbog toga nije pokajao. Ponosan je na činjenicu da njegova krv teče venema onih kojima je pomoć u tom trenutku bila potrebna.
“Moji Romi i Egipćani iz Nikšića su tu da pruže ne jednu ruku, nego i drugu ako treba i da spasu nečiji život. Mi smo tu i uvijek ćemo biti tu da pomognemo. Krv ne pita za vjeru i naciju. Godišnje dva puta samostalno organizujemo akciju, a učestvujemo i u akcijama koje drugi klubovi organizuju, kao i po pozivu – uvijek je tu neko od davalaca da uskoči i da krv i nekome spasi život. Srećni smo i ponosni što imamo naš klub i što je prvi na Balkanu. Voljeli bi da nije jedini”, kaže Dino koji je još kao tinejdžer počeo da volontira u Crvenom krstu.
“Imamo oko 30 članova. Imali smo ih više, 55, ali su pojedini otišli u inostranstvo”, kaže on.
Milan Hajruši , koji je u klubu najviše puta dao krv, od početka govori da je spaseni život najveća cijena i najveća plata.
“Ovo je 41. put da sam dao krv – koliko godina toliko i krvi. Nijesam imao 18 godina kada je jednom članu porodice trebala krv i kada sam prvi put dao krv. Vidio sam tada da mogu nekome spasiti život. Nikada nijesam razmišljao da li dati krv ili ne. O tome nema razmišljanja. I kad ne prođe tri mjeseca znao sam da dam krv. Imao sam dvije knjižice pa sam znao da se ‘prošvercujem’. Sad imam samo jednu pa ne mogu”, kaže Milan.
On dodaje da je teško riječima opisati kako se osjeća toga dana kada daruje dragocjenu tečnost.
“Toliko sam srećan da mi niko i ništa ne može pokvariti raspoloženje. Nema boljeg osjećaja jer znam da sam nekome spasio život. Preporučio bih svim Romima u Nikšiću, ali i ostalima u Crnoj Gori, da daju krv jer ovo nema cijenu. Da i oni otvore još neki klub da ne budemo jedini klub na Balkanu, da nas više bude”, kaže Milan koji takođe godinama volontira u Crvenom krstu.
Članovi Kluba su ne samo Romi iz Nikšića, već i Egipćani. Jedni od onih koji porodično daruju krv su Delije, pa su i na akciji kojom je obilježeno 20 godina postojanja njih trojica braća dala krv.
“Sva trojica smo dobrovoljni davaoci krvi od ranije. Meni je ovo 20. put. Dobro je darivati krv, jer naša krv neko znači puno. Tu sam uvijek da dam krv – bila akcija ili ne. Kome god da treba tu sam, i ne samo ja nego i moja braća i svi dobrovoljni davaoci. Dobro je da se svi uključe u dobrovoljno davalaštvo”, kaže Fljamur Delija .
Na svečanosti organizovanoj povodom dvije decenije postojanja, KDDK “Romi” uručio je zahvalnice Opštini Nikšić, JP Komunalno, Crvenom krstu Crne Gore i nikšićkoj opštinskoj organizaciji, Kabinetu za transfuziju Nikšić, Miloradu-Midu Drekaloviću i Tairu Hajrušaju, osnivačima Kluba.
