Zahtjev Cetinjanina Nenada Nena Kaluđerovića da mu država isplati 150.000 eura zbog povrede ugleda, časti i slobode je neosnovan.
Kako prenose „Vijesti“, Kaluđerović je tražio navedeni iznos jer je, navodno, neosnovano bio u pritvoru od 26. novembra 2008. do 3. juna 2011. godine, zbog sumnje da je u avgustu 2006. ubio Željka Jovanovića ispred lokala “Ambasador” na Cetinju.
To je nedavno presudio podgorički Osnovni sud po tužbi Kaluđerovića protiv države.
Riječ je o prvostepenoj presudi u ponovljenom suđenju, nakon što je taj predmet kroz godine obišao gotovo sve nacionalne redovne, ali i Ustavni sud.
Taj Cetinjanin je gotovo dvije godine od aprila 2023. godine nedostupan crnogorskim istražiteljima, koji tragaju za njim zbog sumnje da je dio kriminalne grupe odgovorne za dvostruko ubistvo u Spužu 14. oktobra 2020. godine.
Tu tridesetjednočlanu kriminalnu grupu, koju je prema tvrdnjama specijalnih tužilaca okupio šef „kavačkog klana“ Radoje Zvicer, terete da su počinili krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije i teško ubistvo u saizvršilaštvu na štetu „Škaljarca“ Damira Hodžića i njegovog zeta Adisa Spahića, koji nije imao kriminalni dosije.
“Odbija se tužbeni zahtjev kojim je traženo da se obaveže tužena da tužiocu po osnovu naknade nematerijalne štete na ime duševnih bolova zbog povrede ugleda, časti i slobode usijed neosnovanog lišenja slobode u periodu od 26. 11. 2008. godine do 3. 6. 2011. godine isplati iznos od 150.000 eura, sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do konačne isplate, kao neosnovan. Obavezuje se tužilac da tuženoj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.475 eura, u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja”, navodi se u presudi.
Državu je u sporu zastupala kancelarija Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, a Kaluđerovića advokat Marko Dakić.
Sud obrazlaže da je Kaluđerović tokom rasprave, lično i preko punomoćnika, naveo da je presudom Višeg suda od 5. oktobra 2012. oslobođen optužbe da je učinio krivično djelo ubistvo, a da je to potvrdio i Apelacioni sud kada je odbio žalbu Višeg državnog tužilaštva 2013.
“Dalje je naveo da je zbog naprijed navedene situacije bio u pritvoru od 26. 11. 2008. godine do 3. 6. 2011. godine, dakle 30 mjeseci i 7 dana. Stoga, tužilac smatra da su se stekli svi procesni uslovi da se tužena obaveže na plaćanje nematerijalne štete to u iznosu od 150.000 eura, računajući svaki mjesec po 5.000 eura…”, stoji u presudi u koju “Vijesti” imaju uvid.
Dalje se navodi da je zastupnik države, izjašnjavajući se na navode tužbe, zastupnik osporio pravni osnov i visinu tužbenog zahtjeva, navodeći da tužilac nije postupio u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku.
“Nadalje, prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, kao i visini iste, neophodno je voditi računa o značaju povrijeđenog dobra i cilju kome ta naknada služi, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nijesu spojive sa njenom prirodom i društvenom svrhom, kao i da treba imati u vidu stavove sudske prakse vezane za ovakav vid nematerijalne štete”, navodi se u presudi.
Sutkinja Vesna Banjević navodi da Ustav Crne Gore predviđa da se svako smatra nevinim dok se njegova krivica ne utvrdi pravosnažnom odlukom suda. Podsjeća i da je dato se pravo osobi, koja je nezakonito ili neosnovano lišena slobode ili neosnovano osuđena, na naknadu štete od države.
“Ovdje taj uslov nije ispunjen, jer lišenje slobode tužioca stavljanjem u pritvor i pored kasnije oslobađajuće presude nije bilo neosnovano…”, navodi se u nedavnoj presudi Osnovnog suda.
Istaknuto je se da je, prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva, sud je pošao od pravne prirode pritvora kao mjere obezbjeđenja prisustva okrivljenog u krivičnom postupku.
“Naime, prisustvo okrivljenog postupku je međunarodni standard koji se utemeljuje kroz činjenicu da se krivični postupak vodi protiv individualno određenog lica – okrivijenog kao jednog od glavnih krivičnoprocesnih subjekata. Ovaj pravni postulat u funkciji je kako pružanja mogućnosti optuženom licu da se brani i u svojoj odbrani iznosi sve činjenice koje mu idu u prilog, predlaže dokaze kojima će potkrijepiti svoje tvrdnje, a s druge strane se kroz omogućavanje optuženom da iznese odbranu, ustanovljavaju pretpostavke da se sudu omogući utvrđivanje zahtijevanog stepena istine o konkretnoj pravnoj stvari… Određivanje pritvora je krajnja mjera kojom se sud koristi onda kad za to postoje opravdani razlozi i kad prisustvo optuženog nije moguće obezbijediti na neki od preostalih načina – uz poziv, naredbu za prinudno dovođenje, mjerama nadzora i jemstvom”, precizirano je.
U konkretnoj situaciji, istakla je sutkinja Banjević, bez obzira na visinu zaprijećene kazne za krivično djelo za koje je Kaluđerović krivično gonjen, pritvor mu je određen iz drugog razloga – “zato što je od kritičnog događaja u odnosu na koji je odmah pokrenuta istraga bio nedostupan državnim organima pune dvije godine”.
“…Od čega je otprilike godinu dana, od 2007. godine, po sopstvenom kazivanju bio u bjekstvu, odnosno bio svjestan da se protiv njega vodi krivični postupak zbog sumnje da je izvršio krivično djelo ubistvo…”, stoji u presudi.
Sutkinja Banjević podsjetila je da je Kaluđerović, shodno nalogu rješenja Vrhovnog suda iz 2020. godine, ponovo saslušan tužioca u svojstvu parnične stranke.
“U svom iskazu tužilac je istakao da se kritični događaj, odnosno, ubistvo koje mu je stavljeno na teret dogodilo 12. 8. 2006. godine na Cetinju. Kada se to desilo, bio je u unutrašnjosti ‘Ambasadora’, a ubistvo se desilo ispred lokala. Ispred lokala su se neposredno prije ubistva pok. Jovanovića – pok. Jovanović i još jedna grupa momaka međusobno svađali i on, s obzirom na to da je bio u lokalu, čuo je pucnjavu i krenuo je da izađe ispred lokala da vidi o čemu se radi, međutim, veća grupa momaka koji su se svađali krenuli su da ulaze u lokal tako da on nije mogao izaći iz istog. Dva, tri minuta poslije pucnjave on je, kao i svi, otišao kući”, stoji u nedavnoj presudi Osnovnog suda.
Kaluđerović je prije gotovo pet godina još ispričao da je njegov brat P.K., koji je bio vlasnik tog lokala, najprije otišao u Hitnu pomoć da vidi šta je bilo sa momkom na koga je pucano.
“A nakon toga je pošao u policiju kao gazda lokala da da izjavu. Dok je njegov brat bio u policiji, pozvao ga je telefonom i pitao gdje je, i rekao mu da ga u policiji pominju u smislu gdje je on bio te noći. Sjutradan je poslom otišao za Bosnu, uredno prešao granicu sa svojim dokumentima. U tom trenutku nikakav postupak protiv njega nije vođen. Ističe da je tog dana svakako trebalo da ide u Bosnu zbog posla, jer se bavio prodajom auta. Iz Bosne se vratio 2008, kad je počelo suđenje za navedeni krivično djelo. Suđenje je počelo u oktobru, on se vratio u novembru. Da se protiv njega vodi postupak saznao je 2007. iz medija…”, ispričao je Kaluđerović tokom ranijih postupaka.
Sutkinja Banjević konstatovala je da je, presudom Osnovnog suda iz 2015, “prvobitno djelimično usvojen tužbeni zahtjev tužioca i obavezana tužena da mu iz osnova naknade nematerijalne štete, na ime duševnih bolova zbog povrede ugleda, časti i slobode isplati iznos od 36.300,00 eura sa pripadajućom kamatom…”.
“Navedena presuda potvrđena je presudom Višeg suda u Podgorici od 7. 10. 2015. godine. Postupajući po reviziji parničnih stranaka, Vrhovni sud Crne Gore je presudom 26. 2. 2016. godine usvojio reviziju tužene i preinačio presudu Osnovnog suda u Podgorici P.br. 1084/2015 od 5. 5. 2015. godine u stavu I izreke i presudu Višeg suda u Podgorici Gž.br. 3237/15 od 7. 10. 2015. godine na način što je izrekao da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev da se tužena obaveže da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede, ugleda, časti i slobode usljed neosnovanog lišenja slobode isplati 36.300 eura…”, naglašeno je u presudi.
Precizirano je da je istovremeno revizija tužioca odbijena kao neosnovana.
“Osnov za ovakvo odlučivanje Vrhovni sud Crne Gore našao je u odredbi člana 502, stav 3 Zakona o krivičnom postupku (SI.list CG br. 57/09 i 49/10) kojim je propisano da naknada štete ne pripada licu koje je svojím nedozvoljenim postupcima prouzrokovalo lišenje oslobode odnosno, određivanje pritvora, a sve imajući u vidu činjenicu utvrđenu u postupku da je tužilac u vrijeme određivanja i produženja pritvora bio u bjekstvu”, podsjetila je sutkinja Banjević.
Navela je da je Ustavni sud usvojio ustavnu žalbu Kaluđerovića 27. decembra 2017. godine i ukinuo presudu Vrhovnog suda. Predmet je tada vraćen Vrhovnom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
Ustavni sud je smatrao da nije ustavnopravno prihvatljivo tadašnje obrazloženje Vrhovnog suda, u kojem je naglašeno je Kaluđerović “bio u bjekstvu od 13.8. 2006. godine do 28. 11. 2008. godine, zbog čega mu je određen pritvor koji je kasnije produžavan zbog opasnosti od bjekstva, to je svojim nedozvoljenim postupcima prouzrokovao određivanje pritvora…”.
Vrhovni sud Crne Gore je presudom 2018. godine, a shodno nalogu Ustavnog suda, odlučio da se preinačavaju presude Osnovnog suda i Višeg suda od 2015. godine, pa je kao neosnovan tužbeni zahtjev da država Kaluđeroviću plati naknadu zbog povrede, ugleda, časti i slobode u iznosu od 36.300 eura. Vrhovni sud je ponovio svoje razloge, a Ustavni je godinu kasnije 2019. ponovo usvaja ustavnu žalbu Kaluđerovića i poništava rješenje Vrhovnog.
“Vrhovni sud je rješenjem od 9. 6. 2020. godine ukinuo presude Osovnog i Višeg suda od 2015. i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje…”, navodi se u nedavno donijetoj presudi Osnovnog suda.
Vrhovni sud je gotovo isto odlučio i u septembru 2023, ukidajući presude nižestepenih sudova iz 2021.
