– Sve ono što je tada bilo sporno i skriveno iza maglovitog pravničkog tumačenja, ovdje je jasno i eksplicitno napisano crno na bijelo kao ugovorna obaveza. Kada pročitate član 4 stav 4, vidite da se direktno isključuje primjena zakonodavstva o koncesijama, javnim nabavkama, javnim tenderima i javnom nadmetanju. To više nije interpretacija – to je ukidanje zakona za potrebe konkretnog investitora.
Zatim, u članu 2 i članu 3, svi zajednički identifikovani projekti automatski se proglašavaju strateškim i projektima od javnog interesa. Dakle, nikakve procedure utvrđivanja javnog interesa, nikakve javne rasprave, nikakve analize uticaja… Politička volja izvršne vlasti postaje jedini kriterijum, a bahatost, samovolja i potencijalno koruptivni poslovi novo nadustavno pravilo – ističe Jokić
Prema njenim riječima, član 5 je posebno problematičan.
– Vlada se obavezuje da obezbijedi zemljište za projekte bez, pazite sad, potrebe za sprovođenjem procedura dodjele koncesija, javnih nabavki i tendera, gdje god je to dozvoljeno relevantnim zakonodavstvom. Obavezuje se da razvija javnu infrastrukturu potrebnu za te projekte. Obavezuje se da omogući izradu planske dokumentacije u saradnji sa ovlašćenim tijelom UAE. I najzad, obavezuje se da sprovede sve zakonodavne mjere potrebne za uspješno sprovođenje projekata.
Kada pročitate tu posljednju rečenicu, shvatate da to praktično znači da će se zakoni pisati po narudžbini kako bi odgovarali konkretnim interesima investitora. Zakonodavna funkcija Skupštine tako se podređuje pojedinačnim projekatima, što direktno podriva njenu finkciju u demokratskom sistemu, koju sada makar prividno ima – upozorava Jokić.
Ukazuje i na član 4 stav 5, u kom se navodi da Ujedinjeni Arapski Emirati neće biti predmet nijednog mehanizma za rješavanje sporova predviđenih ugovorima između njihovih ovlašćenih tijela i Vlade Crne Gore.
– U slučaju spora, sve se svodi na političke pregovore i diplomatske kanale. Dakle, država nema efikasnu pravnu zaštitu, nema mogućnost da pred sudom ili arbitražom zaštiti svoje interese, a pritom su prava investitora dodatno zaštićena ranijim bilateralnim sporazumom o zaštiti investicija iz 2012. godine. Svi rizici i obaveze su na strani države Crne Gore, odnosnoi naše djece i unučića, koji će plaćati propale investicije, a sve privilegije i zaštita na strani su investitora.
Član 3, koji povezuje energetske projekte sa infrastrukturom za data centre, vještačku inteligenciju i finansijske tehnologiji, nigdje u sporazumu nema jasne garancije o tome ko kontroliše te podatke, kako se obezbjeđuje usklađenost sa evropskim standardima zaštite podataka i koje su bezbjednosne mjere. Ovdje više ne govorimo samo o ekonomskim rizicima, nego o strateškim pitanjima suvereniteta.
Energetika i digitalna infrastruktura najosjetljiviji su sektori svake moderne države i njihovo prepuštanje stranoj kontroli, bez jasnih zaštitnih mehanizama, predstavlja ozbiljan bezbjednosni rizik – naglašava Jokić.
Ona je pozvala poslanike da ozbiljno razmotre šta glasanjem za ovaj zakon zapravo rade i šta će to značiti za budućnost naše djece.
– Pozivam Ustavni sud da ispita ustavnost odredbi kojima se isključuje primjena crnogorskih zakona. I pozivam građane da shvate da se ovdje ne radi o ideološkom sporu između proinvesticionog i antiinvesticionog tabora, nego o osnovnom pitanju da li ćemo biti država koja poštuje svoj Ustav i zakone, ili ćemo postati teritorija gdje se pravna pravila suspenduju svaki put kada to odgovara nekom moćnom investitoru – istakla je Jokić
