Izvršni odbor Sindikalne organizacije Gimnazije Tanasije Pejatović u Pljevljima zatražio je od Sindikata prosvjete Crne Gore da bez odlaganja preduzme sve što je u njegovoj moći da se ispoštuje Granski kolektivni ugovor (GKU), “ali i da već od danas krene sa inicijativama kojima će se sistemski položaj prosvjetnog radnika vratiti na nivo respekta i uvaženosti”.
U saopštenju za javnost se navode da su duboko ogorčeni posljednjim dešavanjima u vezi sa ranije dogovorenim povećanjem zarada prosvjetnim radnicima.
“Višegodišnji smo, a neki od nas i decenijski svjedoci konstantnog unižavanja prosvjetnih radnika, kako donošenjem loših i nepotpunih zakona i podzakonskih akata, tako i ciljanim kreiranjem atmosfere u društvu, u kojoj je prosvjetni radnik sveden na nivo izvršitelja nerealnih želja i nevoljnog kreatora nerealnih statistika, koje su se posljedično ovom društvu više puta vratile kao bumerang. Treba li da podsjećamo javnost da posljednje kršenje pisanog dogovora nije incidentna situacija, već zapravo kap koja je prelila čašu žuči, koja nam se decenijama servira”, navodi se u saopštenju.
Sindikat pljevaljske Gimnazije podsjeća da je prošlo 20 godina od posljednjeg generalnog štrajka prosvjetara.
“Od tog vremena pa do danas, donijeto je niz zakona i pravilnika kojima je urušen naš položaj do nivoa pukih upisivača željenih podataka u pedagošku dokumentaciju. Izloženi smo dugi niz godina stalnim i nimalo bezazlenim pritiscima od strane ne samo preambicioznih pojedinaca, već i krovnih institucija, kojima je uglavnom u prvom planu statistika, a nikako šta u realnosti iza te statistike stoji. Digitalizacijom sistema postali smo pisari i činovnici, aparatčići i sitni zupčanici u mehanizmu nedovršenih, često protivrječnih reformi. Slabo nas je iko ikad, kao bazu, kao one najpozvanije da kažu svoj sud, pitao kako ta reforma treba da izgleda. Gotovo sve odluke su nam nametane. U obrazovnom sistemu svi se daleko više pitaju od nastavnika. Nama, na čijim plećima i leđima zapravo počiva taj sistem, određena je uloga nijemih vojnika”, stoji u saopštenju.
Pljevaljski prosvjetari naglašavaju da su jedini državni službenici koji su prinuđeni sami da se snalaze za prevoz do radnog mjesta, sami moraju prevoz da finansiraju i da se dovijaju kako znaju i umiju.
“Uostalom, prosvjetni sistem ne čine samo nastavnici, već i tehničko i pomoćno osoblje, čije su mjesečne zarade i više nego nedovoljne i za prosto preživljavanje. Za vrijeme pandemije korona virusa, nastavnici su radili duple smjene, koristeći svoju opremu, svoje računare, svoje telefone, svoj internet. Nikada prekovremeni rad nije isplaćen.Valjda se podrazumijeva da je ovo jedina struka sa kojom je moguće kršiti Granski kolektivni ugovor, potpisana dokumenta, datu riječ. Valjda se podrazumijeva da veličina naše plate kao fakultetski obrazovanih ljudi šalje poruku mladima da se ne isplati završavati nastavničke fakultete, niti birati učionicu za životni poziv. A ko stvara kadar? Ko stvara ljekare, arhitekte, inženjere, pravnike, ekonomiste, novinare ili bilo koje drugo zanimanje, jer je svako zanimanje jednako važno za funkcionisanje društva? Prosvjetari su svoju društvenu odgovornost pokazali najbolje za vrijeme pandemije. Sistem nije stao. Niko se nikad nije zapitao šta je sa našim ljudskim i građanskim pravima, šta je sa našom privatnošću i šta je sa našim pravom na odmor, koji tada niti smo imali, niti smo tražili, konektovani 24 časa dnevno sedam dana u nedjelji na raznorazne aplikacije”.
Tvrde i da ne traže ništa na štetu države i građana, već samo da se ispoštuje dogovoreno.
“Na kraju, tražimo sveobuhvatnu reformu obrazovnog sistema, koja će prije svega uzeti u obzir mišljenja nastavnika kao nosilaca cijelog procesa, a koji je jedan od ključnih u svakoj državi. Prosvjetni radnik mora biti zakonski zaštićen od nasrtaja i pritisaka, ucjena i straha da li će imati zaposlenje. Ovdje bismo posebno akcentovali jako loše rezultate PISA testiranja, skrećući pažnju šire javnosti da nisu nastavnici ti koji su bagatelisali značaj prirodnih nauka i opšteg obrazovanja i da nisu nastavnici ti koji kreiraju nastavne planove i programe, a naročito nisu nastavnici ti koji su u naše društvo uveli krajnje naopak sistem vrijednosti učenja za ocjenu i za parče papira, ne vodeći računa ni o stručnosti, ni o intelektualnim kapacitetima. Već godinama mnogo je važnije da li su ispunjene određene forme i formulari od toga koliko i kako su naša djeca osposobljena za život koji ih čeka napolju.Vrlo smo svjesni nasušne potrebe da se našoj djeci usade znanja i vještine koje će im pomoći da nađu što bolje zaposlenje i da valorizuju sve svoje potencijale, s posebnim osvrtom na kritičku misao, no ne znamo kako da im objasnimo esenciju kritičke misli ako se u našoj zemlji sa najviših adresa krše ugovori, dogovori, a i naša tradicija kojom se ponosimo – ispunjavanje date riječi. Kako da im sa katedre koja je postala niža, manja i beznačajnija od bilo kojeg drugog mjesta u Crnoj Gori objasnimo da vrijedi biti osviješten pojedinac”, stoji u saopštenju Izvršnog odbor Sindikalne organizacije Gimnazije „Tanasije Pejatović“.
